„Gubitak običnog dupina, vrste na vrhu hranidbenog lanca, i gubitak tolikih drugih vrhunskih grabežljivaca ima brojne posljedice. Prvo, brišemo ljepotu i raznolikost života. Drugo, činimo jadranske ekosustave slabijima i manje sposobnima za podnošenje promjena“, kaže znanstvenik Giovanni Bearzi. U novom znanstvenom radu znanstvenici predlažu mjere kojima je cilj vratiti stanište u stanje u kakvom je bilo u predindustrijsko vrijeme. „Da, to je potpuno nerealno, a u isto vrijeme je i potpuno ispravno“, kaže Bearzi.
„Gubitak običnog dupina, vrste na vrhu hranidbenog lanca, i gubitak tolikih drugih vrhunskih grabežljivaca ima brojne posljedice. Prvo, brišemo ljepotu i raznolikost života. Drugo, činimo jadranske ekosustave slabijima i manje sposobnima za podnošenje promjena, što rezultira osiromašenim i izlovljenim morskim ekosustavima kojima dominiraju vrste na dnu hranidbene mreže“, kaže za H-Alter znanstvenik Giovanni Bearzi, koji je počeo proučavati jadranske dupine još kasnih 1980-ih.
U novom znanstvenom članku koji je objavljen u časopisu Acta Adriatica, a čiji je Bearzi glavni autor, znanstvenici razmatraju prošli i sadašnji status očuvanosti kitova i dupina u Jadranskom moru, a tu je situacija alarmantna. Tako navode da su se morski psi i raže u Jadranskom moru smanjili za više od 90% u odnosu na predindustrijsko razdoblje, tisuće dupina namjerno su ubijene između 19. i sredine 20. stoljeća, a jedna vrsta dupina (obični dupin) dramatično je opala i nije se oporavila.
Raznolikost kitova i dupina u Jadranu je tako manja nego u drugim područjima Sredozemnog mora, a to je dijelom rezultat intenzivnih čovjekovih aktivnosti.
„Ovdje su se dupini i kitovi suočavali s prijetnjama koje uključuju učinke degradacije staništa, slučajnu smrtnost i smanjenje plijena uzrokovane ribolovom, antropogenu buku kao što je ona uzrokovana seizmičkim istraživanja za traženje ugljikovodika, kemijsku kontaminaciju…”, navodi Bearzi koji ipak ističe ribarstvo kao glavni pokretač degradacije ekosustava. Danas je Jadransko more jedno od najintenzivnije koćarenih područja u svijetu i morsko dno je posljedično u lošem stanju.
„Italija je, na primjer, uložila velika sredstva u destruktivni ribolov poput pridnenih koća i jaružala, koji oštećuju morsko dno i ne ostavljaju ništa za sobom. U drugim zemljama to može biti prekomjerni ribolov plivaricama plivaricama ili buka uzrokovana geoseizmičkim istraživanjima i traženjem i vađenjem ugljikovodika. U većini zemalja fokus je dosljedno bio na kratkoročnom gospodarskom razvoju, ali slabljenjem životnih sustava koji nas podržavaju i činjenjem ekocida zapravo režemo granu na kojoj sjedimo“, kaže Bearzi.
I klimatske promjene već sada ostavljaju traga, a u budućnosti će to biti još intenzivnije. Rastuća temperatura vode i drugi učinci uzrokovani klimatskim promjenama utječu na cijeli morski ekosustav i hranidbeni lanac.
„Posljednjih desetljeća bilježimo česta cvjetanja meduza i invazivnih vrsta kao što je češljasta mliječ (Mnemiopsis leidyi), a posljednjih godina strane vrste poput plavog raka (Callinectes sapidus) napale su Jadran i postupno brišu izvorno morsku faunu. S ovom razinom ljudskog utjecaja i temperaturama koje neprestano rastu, možemo očekivati još više ovih promjena, koje pretvaraju Jadran u sve siromašnije more kojim dominira nekoliko nepoželjnih vrsta“, ističe Bearzi.
U članku se navodi kako je danas dobri dupin Tursiops truncatus jedina vrsta koja se redovito opaža u sjevernom Jadranu. Veća raznolikost vrsta može se pronaći prema jugu, prema dubljim vodama središnjeg sektora i mnogo dubljem južnom sektoru. Najzastupljenija vrsta je prugasti dupin Stenella coeruleoalba, ali njegov areal uglavnom je ograničen na duboke vode južnog Jadrana. Risovi dupini Grampus griseus i Cuvierovi kljunasti kitovi Ziphius cavirostris također su redovito prisutni u ovim vodama, iako u znatno manjem broju. Perajski kitovi Balaenoptera physalus i sjemeniti kitovi Physeter macrocephalus povremeno se pojavljuju u južnom Jadranu, a mogu lutati i drugim dijelovima sliva. Ostale vrste prisutne su u vrlo malom broju, a neke se pojavljuju samo slučajno.
U svojoj analizi znanstvenici predlažu i mjere kojima je cilj vratiti stanište u stanje u kakvom je bilo u predindustrijsko vrijeme.
„Da, to je potpuno nerealno, a u isto vrijeme je i potpuno ispravno. Neki bi mogli reći da je i spriječiti katastrofalne klimatske promjene nerealno, ali ne spriječiti ih bilo bi jednostavno samoubojstvo. Obnavljanje staništa i vraćanje bioraznolikosti je obavezno, ako nam je stalo do osiguranja kvalitete života i samog opstanka budućih ljudskih generacija. Naravno, to nije ono što mi radimo“, kaže Bearzi.
Znanstvenici vjeruju da bi pod Općom komisijom za ribarstvo u Sredozemnom moru trebalo stvoriti više područja s ograničenim ribolovom. To su područja u kojima su sve ili određene ribolovne aktivnosti privremeno ili trajno zabranjene ili ograničene, a takve mjere mogu koristiti i morskom okolišu i ribarstvu. U Jadranu su ta područja iznimno mala i nisu stvorena posebno za zaštitu široke populacije kitova, no primjer Ribolovnog područja jame Jabuka-Pomo pokazuje da je riječ o rješenju koje radi. Kada se jedan dio Jadranskog mora u potpunosti zaštiti od ribolovnog iskorištavanja, život u moru može se vratiti i procvjetati već za nekoliko godina.
„Takav procvat donosi veliku korist samim ribarima koji će zbog prelijevanja ribe i drugih morskih organizama početi mnogo više loviti u susjednim područjima“, navodi Bearzi.
No, vraćanje izvorne živosti faune kitova u Jadranu i osiguranje njezina dugoročnog opstanka zahtijevalo bi obnovu svih sastavnica morskog ekosustava i prijelaz iz višedesetljetne faze prekomjernog iskorištavanja i oštećenja na odgovorno upravljanje.
„Takav ambiciozan cilj zahtijevao bi javnu i institucionalnu svijest o troškovima degradacije okoliša i široko rasprostranjeno uvažavanje dobrobiti uravnoteženog odnosa s prirodom“, zaključuje Bearzi.
Poziv autora za pravovremenu znanstveno utemeljenu akciju očuvanja kako bi se osigurao opstanak svih jadranskih kitova i kitova te im se vratila njihova izvorna živost, podržala je i međunarodna organizacija za očuvanje mora OceanCare.
