Hrvatska čarter flota među najvećima je u svijetu, a broj plovila koji boravi na Jadranu tijekom turističke sezone već sada značajno prelazi postojeće kapacitete vezova. Brodovi se slobodno mogu sidriti gotovo svugdje, neiskusni nautičari nepotrebno vuku sidra po dnu i uništavaju izuzetno vrijedne livade posidonije. “Lobiramo za postavljanje ekološki prihvatljivih sidrišta koja imaju minimalan utjecaj na krajobraz i morska staništa. Ona trebaju biti važan dio strategije razvoja nautičke infrastrukture zbog zaštite podmorja”, ističe Matea Špika iz udruge Sunce koja ovoga ljeta provodi kampanju edukacije o odgovornom sidrenju.
Jadransko more o kojem Hrvatska ovisi na različite načine, je gotovo posve nezaštićeno. Svakoga ljeta sve više plovila preplavljuje Jadran bez planiranja nosivog kapaciteta mora i razumijevanja štete koju brojna plovila nanose ekosustavu. Kako navode iz splitske udruge Sunce, hrvatska čarter flota među najvećima je u svijetu, a broj plovila koji boravi na Jadranu tijekom turističke sezone već odavno je znatno veći od kapaciteta vezova. No, izgradnja novih vezova nije rješenje jer se tako devastiraju prirodne obale, a slobodno sidrenje vodi u uništavanje morskih staništa. Naime, nitko ne vodi računa o tome tko i gdje sidri i kako to utječe na morsko dno.
“Kada govorimo o aspektu prirode sidrenje u Hrvatskoj nije regulirano”, ističe Matea Špika iz udruge Sunce, koja provodi kampanju A gdje se ti sidriš?, upravo s ciljem edukacije o ovom problemu. Putem društvenih mreža u ljetno vrijeme, kada je nautički turizam na vrhuncu, pokušavaju educirati nautičare o odgovornom ponašanju, ali i širu javnost.
Brodovima danas upravljaju i brojni neiskusni nautičari, bace sidro, vuku ga po dnu ne bi li zapelo, pa ga povuku nazad na brod i opet pokušavaju baciti. Takve prakse znače da sidra nepotrebno nanose štetu livadama najrasprostranjenije morske cvjetnice u Jadranu, posidonije, koja je strogo zaštićena vrsta. Posidoniju ugrožavaju i brojne druge čovjekove aktivnosti, povlačne mreže, nasipavanje mora, ispuštanje kanalizacije, no sidrenje je jedan od najznačajnijih faktora.
„Kada dođete na livadu posidoniju koja je pod intenzivnim utjecajem, jasno ćete vidjeti ožiljke od sidrenja. Stanje je u skladu s time što nemamo efikasne mjere zaštite. Ne možemo ni očekivati drugačije“, kaže Špika.
Zakon o zaštiti prirode posidoniju teoretski štiti te je njeno oštećivanje ili uništavanje zabranjeno. Istim je zakonom zabranjeno i sidrenje izvan mjesta koja su za to određena prostornim planom ili drugim aktom državnog tijela nadležnog za plovidbu.
„Ove odredbe se ipak ne provode jer je teško dokazati povredu zakona, čuvari prirode imaju ograničene nadležnosti, ograničeni su i kapaciteti nadležnih tijela za nadzor, a tu je i manjak svijesti o nužnosti provedbe ovog dijela zakonodavstva“, kaže Špika koja dodaje i kako su često upravo mjesta koja su određena kao pogodna za sidrenje također i mjesta na kojima se nalaze livade posidonije.
Pomorski zakoni i pravilnici pak u praksi reguliraju samo sidrenje u odnosu na sigurnost plovidbe. Iako bi se kroz njih moglo regulirati i sidrenje u svrhu zaštite morskog dna, to zasad nije učinjeno. Čak i ako nautičari žele biti svjesni, unutar nautičkih karata i aplikacija ne postoje dostupne karte rasprostranjenosti livada posidonije. Tek od nedavno imamo prvu nacionalnu kartu morskih staništa dostupnu na bioportal.hr, ali teško je očekivati da će neki strani nautičar znati gdje je tražit ili biti voljan uložiti toliko truda.
Usluge ekosustava koje pružaju livade posidonije su izuzetno važne pa tako ova zaštićena vrsta ima potencijal skladištenja ugljika, što je bitno kada govorimo o borbi s klimatskim promjenama. Jedan četvorni metar livade posidonije proizvede dnevno do 14 litara kisika. Osim toga, ova je nezamjenjiva za bioraznolikost jer se tu mrijeste, hrane, rastu i sklanjaju mnogi morske organizme, zaslužna je za transparentnost mora koju svi volimo, kao i za sprječavanje erozila obale.
Površine pod tom endemskom vrstom Sredozemnog mora, nisu na udaru samo u Hrvatskoj već ih je sve manje u cijelom Mediteranu. Jednom kada se livade unište, teško ih je obnoviti jer sporo rastu. Neke mediteranske države su shvatile važnost zaštite posidonije i krenule u akciju spašavanja. Iz Sunca kao pozitivan primjer ističu Baleare, gdje su se zaštitom počeli baviti još 2001. Tijekom nekoliko godina kroz edukaciju i informiranje je negativan utjecaj nautičara na livade posidonije znatno smanjen, a sidrenje iznad livada posidonije je potpuno zabranjen.
“Mi kao udruga lobiramo za postavljanje ekološki prihvatljivih sidrišta koja imaju minimalan utjecaj na krajobraz i morska staništa. Ona trebaju biti važan dio strategije razvoja nautičke infrastrukture zbog zaštite podmorja, ali i osiguravanje sigurnosti nautičara”, ističe Špika.
Riječ je o sustavima koji se „buše“ direktno u morsko dno i na kojima su plutače za privez brodova. Puno je manji utjecaj od tradicionalno korištenih colpo morto sustava. No, i tamo gdje postoji infrastruktura za privezivanje brodova na plutače, uglavnom je predviđena za brodove do 16 m duljine.
„Posebno moramo naći rješenja za smanjivanje utjecaja sidrenja većih brodova, primjerice usmjeravati ih na sidrenje izvan područja livada morskih cvjetnica, npr. na sedimentnim dnima gdje livade nisu prisutne ili na više od 40 m dubine gdje livade ne rastu. To je alternativa postavljanju sidrišta, jer moramo izbjeći i zatrpavanje prirodnih uvala plutačama za sidrenje“, kaže Špika.
Pozitivan primjer u Hrvatskoj je Splitsko-dalmatinska županija koja je izradila plan sidrišta, pazeći na područja ekološke mreže gdje je posidonija ciljno stanište, te je propisala i obavezu ekoloških sidrišta. No, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je ključno za provedbu zabrane sidrenja nad livadama posidonije.
„Zasad, dok čekamo zakonodavstvo i infrastrukturu koje nemamo, možemo jedino educirati nautičare“, kažu iz Sunca. Iz udruge koja prati stanje posidonije već gotovo dvadeset godina, pripremaju se ovoga ljeta ići od broda do broda i direktno razgovarati s nautičarima.
