Zakon o obnovi prirode prošao je jedno od najburnijih putovanja u povijesti zakonodavstva EU-a, da bi napokon bio izglasan prošloga mjeseca. „Za Hrvatsku je to prilika da se konkretna sredstva i planovi usmjere u obnovu prirodnih tokova rijeka i poplavnih područja koja smo uništili“, kaže Ivana Selanec iz udruge BIOM. „Svakako trebamo poboljšati kvalitetu tla, te obnoviti degradirana i opožarena šumska i poljoprivredna staništa. Također je veliki pritisak na obalu”, ističe Jagoda Munić, direktorica mreže udruga za zaštitu okoliša Friends of the Earth Europe.
Malo je stvari i vijesti koje su bitne kao što je bitno to da se drugim oblicima života na planetu vrati mjesto pogodno za život. Čovjek je brojne dijelove Europe učinio nenaseljivim za tisuće vrsta životinja i biljaka, više od 80 posto europskih staništa je u lošem stanju. Posljedični gubitak bioraznolikosti globalno je odavno prešao u crveno, i čak je i u gorem od klimatskih promjena.
Europska komisija je zato još 22. lipnja 2022. predložila zakon o obnovi prirode kako bi se dio narušene prirode na kopnenim i morskim područjima EU-a oporavio. No, ideja da se taj negativni trend izumiranja vrsta obrne kroz obnovu njihovih stanište nije svima dobro sjela pa je Zakon o obnovi prirode na razini EU-a dugo visio u zraku i bio razlog brojnih sporova. Sredinom lipnja ipak je izglasan zakon koji postavlja zahtjev pred države članice da moraju obnoviti barem 20 posto staništa, od šuma, travnjaka, močvarnih područja do rijeka, jezera i dna prekrivenih koraljima, i vratiti ih iz lošeg u dobro stanje do 2030., zatim 60 posto do 2040. i 90 posto do 2050.
„Ovaj je zakon važan jer prvi put postavlja zakonske obvezujuće ciljeve za obnovu prirodu. Do sada se govorilo o zaštiti postojeće prirode, a sada se EU zakonodavstvo bavi i obnovom staništa koja su degradirana“, kaže Hrvoje Radovanović iz Zelene akcije.
Jagoda Munić, direktorica najveće europske mreže udruga za zaštitu okoliša Friends of the Earth Europe, ističe kako se „staništa moraju obnoviti kako bi se se zaštitili oprašivači, kvaliteta tla, vode i zraka, što će dugoročno doprinijeti boljoj kvaliteti života i zdravlja ljudi, očuvanju oprašivača, kvalitetnijoj poljoprovrednoj proizvodnji i boljoj prilagodbi na klimatske promjene”.
Riječ je o zakonu koji je prošao jedno od najburnijih putovanja u povijesti zakonodavstva EU-a, kako navode iz BIOM-a, a za njega je na kraju glasalo 20 zemalja EU-a, uključujući i Hrvatsku. Za prihvaćanje zakona je bio presudan glas Austrije čija je ministrica podržala Zakon, ispostavilo se kasnije bez suglasnosti ostatka austrijske vlade. Ministrica Leonore Gewessler dolazi iz redova Zelenih i nekadašnja je djelatnica nevladine ekološke organizacije Global 2000 / Friends of the Earth Austria.
Zakon je izglasan unatoč tome što se protiv njega vođena kampanja dezinformacija i zastrašivanja koju je vodila skupina Europske pučke stranke i Manfreda Webera, no na kraju je zakon razvodnjen, učinjeni su mnogi kompromisi i ustupci kako bi dobio podršku.
„U konačnom zakonskom tekstu razvodnjeni su mnogi zahtjevi koji se odnose na poljoprivredni sektor. Primjerice, uvedena je ‘kočnica za sigurnost’, odnosno omogućeno je suspendiranje odredbi koje se odnose na poljoprivredu ‘pod iznimnim okolnostima’ koje bi zaprijetile sigurnosti opskrbe hranom. Tu se išlo na ruku lažnoj priči agroindustrije koja se protivi mjerama zaštite okoliša pod izgovorom da obnova prirode prijeti sigurnosti hrane“, kaže Goran Šikić iz BIOM-a.
S druge strane, neviđena je bila i podrška zakonu, u kampanju zagovaranja uključilo se više od 6000 znanstvenika, više od 100 tvrtki, više od 200 nevladinih organizacija, brojni klimatski aktivisti i više od milijun potpisa i poruka građana zahtijevajući snažnu Uredbu o obnovi prirode.
Države članice pa tako i Hrvatska trebale bi u prvoj fazi davati prednost područjima mreže Natura 2000 te prvo vratiti ta područja u dobro stanje.
“Hrvatska u usporedbi sa zemljama zapadne Europe ima bolje očuvana staništa ali to ne znači da ih nismo degradirali. Svakako trebamo poboljšati kvalitetu tla, te obnoviti degradirana i opožarena šumska i poljoprivredna staništa. Obnova riječnih tokova i osiguravanje poplavnih područja kako bi se smanjio utjecaj klimatskih promjene je jedna od akcija koje trebaju biti prioritetne. Također je veliki pritisak na obalu jer zbog monokulture turizma dolazi do velike urbanizacije i devastacije, koju treba hitno zaustaviti”, ističe Munić.
„Za Hrvatsku to znači da ćemo imati priliku ulagati u vrijedna prirodna područja koje je potrebno rehabilitirati i time vraćati prirodno bogatstvo i zdrav okoliš ali i mitigirati utjecaj klimatskih promjena. Primjer toga su prirodni tokovi rijeka i poplavna područja koja smo uništili i sada je prilika da se konkretna sredstva i planovi usmjere u njihovu obnovu“, kaže Ivana Selanec iz udruge BIOM.
To će u praksi značiti da bi provedba ovog zakona mogla uključivati rušenje nekih postojećih brana na rijekama.
„Jedan vrlo konkretan cilj prepisan iz Strategije za bioraznolikost do 2030. je da 25 000 kilometara rijeka mora vratiti u slobodan tokova“, kaže Radovanović.
U procesu usuglašavanja zakona najviše sporova bilo je oko dijela poboljšanja biološke raznolikosti poljoprivrednih ekosustava. U konačni tekst ušla je obaveza za države članice da postignu napredak u indeksu populacije travnjačkih leptira, udjelu poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti i zalihama organskog ugljika u mineralnim tlima pod usjevima. Navode se i mjere za povećanje populacije poljskih ptica jer su ptice dobar pokazatelj sveukupnog stanja biološke raznolikosti.
Travnjaci koje gubimo, a s njima i svo bogatstvo biljaka, leptira, ptica, sisavaca, koji su uz taj tip staništa vezani, jesu još jedno od hitnih pitanja u Hrvatskoj.
„Jedini način da zaustavimo negativan trend koji nam se sada događa je obnova travnjaka, ali jedino uz podizanje ekstenzivnog stočarstva koji se provodi u skladu s prirodom. Time čuvamo prirodu, ali i potičemo lokalno gospodarstvo te zdravu, lokalnu prehranu. Bez lokalnih stočara i njihovih vještina i znanja o načinu držanja stoke na određenim lokalitetima, ova priča je besmislena“, kaže Selanec.
Druga sporna točka u pregovorima bila je obnova isušenih tresetišta koja se Hrvatske toliko ne dotiče, ali je bila bitna zemljama koje su stoljećima isušivale tresetišta da bi stvorile poljoprivredno zemljište. Usvojeni zakon zahtijeva od država članica da obnove barem 30 posto isušenih tresetišta do 2030. i ponovno natopiti barem četvrtinu njih, 40 posto do 2040. i 50 posto do 2050. Ponovno natapanje ostat će dobrovoljno za poljoprivrednike i privatne vlasnike zemljišta.
Zakonom se također traži poboljšanje pokazatelja u šumskim ekosustavima i sadnja tri milijarde dodatnih stabala, osiguravanje da ne dođe do neto gubitka gradskih zelenih površina i prekrivenosti gradova krošnjama stabala.
„Erozija tla, gubitak vrsta, invazije invazivnih stranih vrsta u Slavoniji nisu problem koji možemo rješavati isključivo održavanjem očuvanih šuma u Gorskom kotaru. Ukoliko imamo degradirana prirodna staništa koja narušavaju prirodni balans nekog područja i time ugrožavaju opstanak vrsta i zdrav život ljudi, tu moramo djelovati. Ovo je velika prilika za nas da uistinu krenemo u smjeru suživota s prirodom, koji nije samo lijepa priča nego nužnost“, objašnjava Selanec zašto nije dovoljno samo očuvati nedirnutu prirodu već i obnoviti degradirane dijelove prirode.
Plan provedbe nove legislative svaka bi država trebala napraviti kroz Nacionalni plan gdje će se analizirati potrebe i hitnoća oporavka određenih tipova staništa i samih lokaliteta te definirati konkretne mjere. Za izradu i provedbu tog plana u Hrvatskoj nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. Iz BIOM-a se nadaju da će Plan biti usvojen najkasnije u roku dvije godine.
