Europski potrošači kupuju sve veće i snažnije aute, a veća masa i snažniji motori dovode do povećanja emisija štetnih plinova. Masa novih vozila u proteklom se desetljeću povećala za oko 10 posto, a snaga za čak 25 posto utvrdio je Europski revizorski sud. Veća količina ispušnih plinova od dozvoljene kod dizelaša uzrokuje oko 10 000 preranih smrti u Europskoj uniji, a prijevoz, najveći izvor zagađenja zraka, odgovoran je za otprilike 425 000 prijevremenih smrti u Europi tijekom 2015. godine.
Europski revizorski sud, predvođen revizorom Piterom Russoom predstavio je 24. siječnja ove godine izvješće pod nazivom Smanjivanje emisija ugljikova dioksida iz osobnih automobila. Tema izvješća bila je učinkovitost regulacija koje EU nameće proizvođačima osobnih automobila kako bi smanjili emisije CO2.
Otkako je osnovan u listopadu 1977. godine, Europski revizorski sud djeluje kao vanjski revizor Europske unije. Njegova glavna zadaća je praćenje načina na koji se troše financijska sredstva Europske unije i učinkovitosti politika. Unija trenutno pokušava ostvariti nultu stopu emisija novih osobnih vozila do 2035. godine.
U svom izvješću, Europski revizorski sud analizirao je Uredbu EU-a o emisijama CO2 koje proizvode osobni automobili i njezin učinak. Emisije ugljičnog dioksida iz osobnih automobila su u 2021. godini činile 56 posto ukupnih emisija generiranih u prometu, što predstavlja porast u usporedbi s razinama iz 1990. godine. Tek su rijetki padovi zabilježeni tijekom ekonomskih kriza ili pandemija koronavirusa.
Od 2021. godine do danas, emisije CO2 osobnih vozila u Europskoj uniji su počele padati. Međutim, revizori suda naglašavaju kako je taj pad uzrokovan porastom udjela električnih automobila, a ne uspješnim regulacijama postojećih zagađivača.
Naime, količina CO2 emisija osobnih vozila koja koriste benzinsko ili dizelsko gorivo i dalje raste. Dio odgovornosti leži i na vozačima, odnosno njihovim odabirima. Europski potrošači jednostavno kupuju sve veće i snažnije aute, a veća masa i snažniji motori dovode i do povećanja emisija štetnih plinova. U izvješću tako stoji kako se masa novih vozila u proteklom desetljeću povećala za oko 10 posto, a snaga čak 25 posto.
Sud je također utvrdio kako postoje značajne razlike između deklariranih i realnih emisija vozila. Emisije se testiraju u laboratorijima, te je evidentno kako laboratorijski uvjeti ne odgovaraju stvarnim potrebama ili navikama vozača. Dizelaši u stvarnosti emitiraju 18 posto više CO2, a benzinci 25 posto. Nesporni pobjednici ovog nesretnog natjecanja su hibridi, koji u realnim uvjetima emitiraju čak 250 posto više CO2 naspram laboratorijskih testova. Valja napomenuti kako su hibridi i dalje najmanje štetni, međutim razlika je manja nego što se očekivalo.
Uočeni su nedostaci i u sustavima mjerenja emisija. Naime, emisije osobnih automobila trenutno samostalno reguliraju države članice, te je točnost i pouzdanost podataka upitna. Revizori su istražili situaciju u tri europske zemlje. Njemačka je dostavila podatke iz kojih je vidljivo da su mjerenja zaista povedena. S druge strane, Italija je dostavila podatke koji pokazuju kako talijansko homologacijsko tijelo nije ispitalo niti jedno vozilo u protekle tri godine (iako je moralo), a homologacijsko tijelo u Nizozemskoj jednostavno nije niti dostavilo većinu traženih podataka sudu. Oni koji su dostavljeni pokazuju kako je pojedinih godina ispitano dovoljno vozila, a pojedinih nije.
U okviru inicijative za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine, Europska unija je postavila ciljeve za smanjenje onečišćenja uzrokovanog automobilima, s ključnom fokusom na postizanju nulte stope emisija iz automobila do 2035. godine. Ključni instrument za ostvarivanje ovih ciljeva je Uredba o standardnim vrijednostima emisija CO₂ za nove osobne automobile. Europske uredbe te vrste imaju barem deklarativnu svrhu brinuti se za zdravlje kako europskih građana tako i planete. Prema navedenoj uredbi, proizvođači bi trebali biti obvezni proizvoditi vozila koja manje štete okolišu. Odredba je znatno postrožena 2019. godine, kao odgovor regulatora na skandal Dieselgate.
Dieselgate je naziv za skandal koji je izbio 2015. godine, nakon što je američka agencija za zaštitu okoliša „EPA“ otkrila da je Volkswagen koristio sofisticiran softver kako bi manipulirao rezultatima testova emisija na dizelskim vozilima. Taj softver je omogućavao vozilima da detektiraju kada se provode testovi emisija i automatski prilagode svoje performanse kako bi zadovoljili propisane standarde. Međutim, u stvarnim uvjetima vožnje na cesti, vozila su emitirala znatno veće količine štetnih plinova. Milijuni automobila su bili zahvaćeni, a Volkswagen je priznao krivnju za namjerno varanje na testovima emisija te je bio kažnjen.
Koliko je problem zaista velik pokazuje i činjenica kako su emisije ugljičnog dioksida iz prometa činile gotovo 23 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji tokom 2021. godine, i time predstavljaju drugi najveći izvor takvih emisija nakon sektora opskrbe energijom. Unutar Europske unije, sektor prometa je jedini gospodarski sektor u kojem se ukupna razina emisija nije smanjila od 1990. godine.
Onečišćenje zraka direktno utječe na zdravlje ljudi. Istraživanje koje je proveo European Data Jurnalism Network procjenjuje kako veća količina ispušnih plinova od dozvoljene kod dizelaša uzrokuje oko 10 000 preranih smrti u Europskoj uniji, a prijevoz, najveći izvor zagađenja zraka, odgovoran je za otprilike 425 000 prijevremenih smrti u Europi tijekom 2015. godine.
Osim ugroze ljudskih života, onečišćenje zraka predstavlja i financijski teret za države članice EU, ponajprije kroz veće troškove zdravstvenih sustava.
Situacija je najgora u gradovima, ponajprije zbog većeg broja automobila na malenom području. Istraživanje CE Delfta, neprofitne udruge bazirane u Nizozemskoj, pokazuje kako prosječni stanovnik europskog grada plaća 1 250 eura godišnje zbog izravnih i neizravnih zdravstvenih gubitaka povezanih s lošom kvalitetom zraka. U mnogim gradovima u Bugarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj troškovi povezani sa zdravljem iznose između 8-10 posto ostvarenih prihoda. Naravno, jasno je kako se procjene ovog tipa međusobno razlikuju, ali jasno je da osim direktnih posljedica za zdravlje, onečišćenje zraka ima i indirektan utjecaj na blagostanje.
Napore regulatora dodatno komplicira i činjenica da je automobilska industrija jedan od najvećih poslodavaca u Europskoj uniji, te trenutno lobira protiv budućeg Euro 7 standarda emisija štetnih plinova. Sastanci regulatora i industrije su česti i nerijetko nisu transparentni u vezi s njihovim sadržajem. Neimenovani izvor za britanski Guradian tvrdi kako je postignut tajni dogovor između proizvođača i regulatora, prema kojem Euro 7 standard ne bi znatno smanjio emisije plinova, a zauzvrat će europski proizvođači povećati proizvodnju električnih vozila.
Revizori suda su izbjegli direktno odgovoriti na novinarska pitanja o tome kako bi se struja potrebna za punjenje novih električnih automobila proizvodila, te je li primjereno pretpostaviti da će se moći većinski ili u potpunosti proizvoditi iz obnovljivih izvora. Po podacima Eurostata, trenutno tek 23 posto električne energije u Europskoj uniji dolazi iz obnovljivih izvora, što je vrlo spor napredak u odnosu na 17 posto prije deset godina. Upitno je koliko će električna vozila smanjiti emisije CO2 bez velikih promjena energetske politike.
Nadalje, iako izvješće identificira povećanje mase i snage novih vozila kao jedan od faktora koji bitno utječu na potrošnju goriva i time na emisije, revizija ne spominje nikakve preporuke za stvaranje regulativa koje bi pokušale smanjiti masu ili snagu novih osobnih automobila.
Pitanje financiranja javnih usluga također nije spomenuto. Naime, u Hrvatskoj cijena samog naftnog proizvoda i trgovačka marža iznose otprilike polovicu iznosa koji građani plaćaju na benzinskim crpkama (varira ovisno o godini i cijeni sirove nafte). Ostatak predstavljaju različiti porezi i nameti koji pune državni proračun, koriste se za izgradnju cesta ili troše za druge namjene. Iako se omjeri ponešto razlikuju, slično je i u svim ostalim članicama EU. Postavlja se pitanje, ako će u budućnosti većina novih vozila biti električna, kako će se financirati održavanje cesta, odnosno čime će se pokrpati nastala rupa u proračunu.
Jasno je da regulative nisu postigle svoje ciljeve. Revizori su zaključili kako je potrebna ubrzanija elektrifikacija vozila u Europi i veća ulaganja u infrastrukturu, poput punjača. S druge strane, nije sasvim jasno koliko će ta tranzicija biti skupa, brza i uopće moguća. Do tada, nemamo izbora nego udisati zrak koji sami zagađujemo.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Value.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.