“Stvarno volim rajčice”, odgovara Dražen Karačić-Šoljić na pitanje zašto rajčice, a ne neko drugo voće ili povrće. Ovaj Osječanin stoji iza inicijative Volim rajčice na čijoj godišnjoj podjeli sjemena stotine ljudi stoje u dugačkim redovima da bi i sami – sadili rajčice. Svijet rajčica je iznimno bogat i to bogatstvo rajčica, njihovih boja i okusa, Karačić dijeli besplatno. “Ne mogu ne podijeliti s drugima tu sreću koju sam ja našao”, kaže.
“Stvarno volim rajčice”, odgovara Dražen Karačić-Šoljić na pitanje zašto rajčice, a ne neko drugo voće ili povrće. Ovaj Osječanin kojeg sugrađani znaju pod nadimkom Cacan, stoji iza inicijative Volim rajčice na čijoj godišnjoj proljetnoj podjeli sjemena ljudi stoje u dugačkim redovima da bi i sami – sadili rajčice.
“Paprike prepuštam nekome drugome, rajčice su moja najveća ljubav. U sezoni svakog dana pojedem barem kilogram rajčica, po ljeti su mi one glavno jelo, a sve ostalo je prilog rajčici”, objašnjava Karačić-Šoljić koji je s uzgojem rajčica počeo prije desetak godina.
Vođen željom da jede rajčice što dulje, a ne samo u kratkoj sezoni, krenuo je istraživati po internetu o sortama koje ranije dozrijevaju.
“Naišao sam na žute, zelene rajčice, pa čak i ljubičaste. Nisam ni znao da sve to postoji. Oduševio sam se i naručio brdo sjemenja raznih sorti, a kako sam živio u stanu i nisam imao uvjete za sadnju, prijatelj mi posudio livadu. Došao sam s idejom da ću ja to prekopati s motikom, no tamo je bilo korijenje i 10 centimetara duboko. Zamolio sam čovjeka koji je prolazio s traktorom da mi preore tu livadu. Te prve godine vodio sam borbu i s plamenjačom i s korijenjem, ali bilo mi je najvažnije da od svake sorte uspiju barem dva ploda da vidim kakav im je okus. Rajčice su ipak preživjele i bolesti i moje neznanje o uzgoju”, prisjeća se Karačić-Šoljić.
Rajčice koje je to ljeto probao, otvorile su mu prozor u novi svijet, bogatih okusa raznih sorti rajčica.
“Taj univerzum okusa je kvantni skok u odnosu na ono što dobijemo u trgovinama”, kaže Karačić-Šoljić.
Sačuvao je sjeme onih koje su mu bile ukusne, na svom Facebook profilu potom je pitao poznanike želi li netko sjeme, a javilo mu se čak 300 ljudi. Kako je odmah shvatio da je nalaženje s tolikim osobama pojedinačno prezahtjevno, pitao je opet na Facebooku ima li netko radnju u kojoj bi mogao podijeliti sjeme. Tako se prvo sjeme rajčica u Osijeku dijelilo u radnji za popravak mobitela, a tako je i nastala inicijativa Volim rajčice čiju Facebook stranicu danas prati više od 9000 zainteresiranih.
Prikupiti, osušiti, pripremiti i upakirati sjeme brojnih sorti i to za stotine ljudi, velik je i vremenski zahtjevan posao, koji obavlja sam.
“Ima posla, ali da to ne radim ta energija sreće koja se stvori dijeljenjem možda ne bi postojala. Čovjek ima priliku nešto napraviti za svoju zajednicu. Meni su drugi ljudi dali zemlju da uzgajam te rajčice, a nisu morali. Povrat sreće u lokalnu zajednicu je ono što me motivira”, kaže Karačić-Šoljić.
S vremenom je pročitao brojnu literaturu o uzgoju rajčica. Osim podjele sjemena koju provodi jednom godišnje, sada na osječkoj tržnici, Dražen Karačić-Šoljić preko Facebook stranice odgovara na brojne upite, primjerice o korištenju LED rasvjete u uzgoju, dobrim bakterijama i slično.
“Ne postoji gotovo nijedna tvrdnja o rajčicama za koju nije napravljeno istraživanje. Na primjer, dokazano je da od špricanja mlijeka manje obolijevaju, protein laktoferin iz mlijeka štiti rajčicu od virusa”, kaže Karačić-Šoljić.
Ovaj entuzijast naglašava kako je iznimno bitno sačuvati stare gene, a monouzgojem prijeti opasnost da se oni izgube zauvijek. I današnji proizvođači hibrida grabe gene iz tog bazena starih gena i križaju bezukusne sorte sa starim sortama da ponovo povrate okus, a ako se geni izgube to više neće biti moguće.
“Nevjerojatno je da netko tko se posvetio uzgoju rajčica, proizvodi onu koju na vrhuncu sezone proda za euro po kilogramu dok se ukusne rajčice mogu prodati i za 4 ili 5 eura, a ako su cherry mogu se prodati i po 10ak eura po kilogramu. Veliki uzgajivači i dalje forsiraju bezukusne gumenjake, iako je jasno da postoji ogromna želja ljudi da jedu ukusne rajčice. Trebaju se samo pojaviti igrači koji će zadovoljiti tu potrebu”, kaže naš sugovornik koji i sam križa različite hibride i stvara neke svoje nove sorte rajčice.
„Za dvije sorte koje sam nazvao po svojoj kćeri koja obožava rajčice, Green Erika Plum i Green Erika Apple, dobio sam odlične komentare. Radim na razvoju još nekoliko linija što bi trebalo uroditi sortama kroz nekoliko godina”, kaže Karačić-Šoljić.
Za ovog je volontera dijeljenje rajčica put do samoaktualizacije. I sam je, kako kaže, konzument drugih priča gdje ljudi u Osijeku rade nešto što vole i žele to podijeliti sa zajednicom i to ga inspirira.
“Volio bih da imam više vremena, to je jedino gdje vidim problem. Volio bih i da mi se neko pridruži, ali ne ljutim se i ne očekujem da netko doživljava stvari kao ja i počne sutra dijeliti sjeme, svaki čovjek ima nešto drugo što ga pogoni”, kaže Karačić-Šoljić.
Ljudi koji su dobili sjeme često mu se kasnije javljaju, nekad i ljudi s 40 godina vrtlarskog iskustva kažu da su jeli najbolje rajčice u životu.
“Ne mogu ne podijeliti s drugima tu sreću koju sam ja našao, a vidim da postoji interes. Pružila mi se prilika da usrećim ljude rajčicama, a mislim da nitko ne bi odbio priliku da usreći druge ljude”, zaključuje Karačić-Šoljić.
