Ima li Hrvatska u 2026. godini sustav zaštite okoliša, ili pak ima sustav izdavanja dozvola ovisno o partikularnim interesima i reakcijama građana? Za farmu pilića i bioplinsko postrojenje u Sisku institucije tek nakon velikih prosvjeda shvaćaju da nisu usklađeni s prostornim planovima. Za tvornicu za preradu litijske sode u Gospiću se tek nakon medijske buke poništava rješenje da nije potrebna procjena utjecaja na okoliš, kada je zgrada već izgrađena. Solarna elektrana koju je stručno povjerenstvo odbilo, ministrica svojom odlukom proglašava prihvatljivom za okoliš.
Ima li Hrvatska u 2026. sustav zaštite okoliša ili pak ima sustav izdavanja dozvola ovisno o partikularnim interesima i tome buni li se netko dovoljno glasno ili ne? Sudeći po tri slučaja kojima svjedočimo u svega mjesec dana, točan odgovor je bliže ovome drugome.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo je prije dva dana rješenje kojim se zaustavlja postupak procjene utjecaja na okoliš projekta klaonice pilića i bioplinskog postrojenja u Sisku jer nije usklađen s prostorno-planskom dokumentacijom. Do rješenja je došlo tek nakon velike mobilizacije građana i prosvjeda više tisuća građana u Zagrebu u veljači, gotovo dvije godine nakon što je investitor Premium Chicken Company d.o.o. prvotno podnio zahtjev za procjenu utjecaja na okoliš.
“To smo od početka i tvrdili zajedno s našim suborcima iz inicijativa Siščani ne žele biti Smetlišćani i Zelene akcije i temeljom toga smo zajedno predali primjedbu. Sretni smo zbog prvog velikog koraka u zaustavljanju realizacije mega farmi i klaonica u Sisačko-moslavačkoj županiji, no čeka nas još velika borba. Ovo je samo jedan od 20 poznatih projekata u Sisačko-moslavačkoj županiji, a kao što smo nedavno obavijestili, pojavilo se rješenje za još jedan projekt u Ludbregu u Varaždinskoj županiji. Sad idemo dalje, redom – jedan po jedan. Nema stajanja dok se svi projekti ne zaustave”, komentirali su iz udruge Prijatelji životinja, koja je bila jedan od organizatora prosvjeda 21. veljače.
Za 20 projekata na malom području prema Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš predviđena je obavezna procjena kumulativnog učinka s ostalim zahvatima no Ministarstvo odobrava da se ove procjene provode odvojeno. Sličnu situaciju dopustili su i pri ocjenjivanju projekata tri nove vjetroelektrane u okolici Gračaca, također razmjeri gradnje koji zahtijevaju objedinjenu procjenu utjecaja svih tih projekata zajedno.
Tek nekoliko dana ranije, 27. veljače, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije je također tek nakon brojnih prosvjeda građanske inicijative Gospić je naš dom poništilo i rješenje Ministarstva gospodarstva i, paradoksalno, održivog razvoja, o tome kako nije potrebno provesti ocjenu utjecaja na okoliš za tvornicu za preradu litijeve sode u Gospiću. Poništavaju se dakle rješenja stara čak dvije godine.
„S obzirom na opravdani interes javnosti u odnosu na zahvat ‘Poslovna građevina – pogon za preradu litijeve sode’ kao zahvat inovativnog tehnološkog procesa koji se po prvi puta pojavljuje u Republici Hrvatskoj, s ciljem zaštite zdravlja kao javnog interesa, sukladno odredbi članka 42. stavka l. ZUP, izvršen je uvid u spis predmeta, sadržaj Elaborata te tehničke značajke zahvata. …
U ranijem tijeku postupka pogrešna materijalnopravna kvalifikacija zahvata dovela je do situacije u kojoj zahvat nije bio razmatran u odgovarajućem normativnom okviru propisanom Zakonom o zaštiti okoliša i Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš”, navodi Ministarstvo u rješenju. Ukratko, jasno priznaju kako su u reviziju krenule nakon buke u javnosti te kako institucije nisu odradile svoj posao u skladu sa zakonom.
„Ovo više nije samo pitanje jedne tvornice. Ovo je pitanje načina vođenja svih postupaka i razine institucionalne odgovornosti. Jasno poručujemo: nijedna daljnja odluka, ali ni izostanak odluke, neće proći bez temeljite provjere, pomnog praćenja i javnog interesa“, upozorili su iz građanske inicijative građanske inicijative Gospić je naš dom.
Riječ je o području NATURA 2000, deklarativno dakle prostoru pod zaštitom, u istom malom Gospiću u kojem se već naselio ilegalno uvezeni europski otpad za koji se saznalo još prije godinu dana, no sanacija još nije počela i ne zna se kad će, a ne zna se ni što je sve točno u onome što je zakopano. Objavljen je doduše natječaj za uklanjanje manjeg dijela otpada, onog koji se nalazi na površini no veći je problem što je i koliko zakopano. U vezi te ogromne afere, podsjećamo, uhićen je i glavni državni odvjetnik Andrija Mikulić u studenom.
Sljedeći sumnjivi slučaj iz kuhinje Ministarstva zaštite okoliša je pitanje Sunčane elektrane Gala – Obrovac Sinjski, priključne snage do 162,5 MW. Ministrica Marija Vučković je 30. siječnja potpisala rješenje kojim se projekt proglašava prihvatljivim za okoliš iako stručno povjerenstvo koje je sama imenovala projektu nije dalo prolaznu ocjenu. Iako su u teoriji projekti obnovljive energije potrebni, ovo kako se rade u Hrvatskoj, izaziva sve veći otpor lokalnih zajednica.
Protiv ovog projekta je tako iziričito bio i Grad Sinj. Kako navode, riječ je o sunčanoj elektrani koja predviđa devastaciju gotovo 250 hektara netaknute prirode na području između Gljeva, Obrovca i Bajagića odmah iznad vodocrpilišta Kosinac, u zoni najstrožih sanitarnih ograničenja, a važeći propisi u toj zoni jasno zabranjuju sječu šume, skidanje tla i sve zahvate koji mogu povećati rizik onečišćenja i infiltracije u podzemne vode.
Unatoč tome, projekt predviđa masovno uklanjanje šumske vegetacije, skidanje tla, asfaltiranje platoa, izgradnju trafostanica, interne prometnice i dalekovod u duljini većoj od deset kilometara, “čime se prostor nepovratno pretvara u antropogenu zonu izloženu eroziji, ubrzanom otjecanju i mogućim zagađenjima”.
Projekt želi realizirati izraelska tvrtka Enlight Renewable Energy preko hrvatske podružnice Aureus Solis. Stručno povjerenstvo kao takvo ima savjetodavnu ulogu i nije za ministarstvo pravno obvezujuće no vrlo se rijetko događa da ministarstvo odluči suprotno odluci povjerenstva. Jer čemu inače služi stručno povjerenstvu? Odrađivanju forme i traćenju vremena svih uključenih očito.
Ovdje je riječ o tri slučaja samo u zadnjih mjesec dana oko kojih su zabrinuti građani uspjeli podići medijsku buku. Što se tek događa s procjenama projekata koji ne dospiju na medijske naslovnice? U krajevima gdje građani nemaju snage ni znanja dizati buku, čitati zakone i slično? „Hrvatska neće biti smetlište Europe“, izvikivali su prosvjednici krajem veljače u Zagrebu. No, vlast nema ništa protiv toga. Točno takva je vizija razvoja koju nude, a zakoni, procjene utjecaja na okoliš, stručna povjerenstva i studije samo su smetnja koju lako zaobiđu ukoliko građani nisu budni, organizirani i jasni. A jedino što je svijetlo u ovoj priči je to što je tih građana sve više i sve su glasniji.
