Prvi je put broj uklonjenih barijera na europskim rijekama premašio 500 u jednoj godini, dosegnuvši novi rekord, objavljeno je iz mreže Dam Removal Europe. Ponovno je povezano više od 2900 km rijeka, među kojima i prvih 16 km u Hrvatskoj i to Bijele rijeke u NP Plitvička jezera. Kako saznajemo iz MZOZT-a, prepreke će se uskoro uklanjati i na Jadru i Vrljici, rijekama koje su stanište mekousne pastrve, ugrožene i endemske vrste pastrve. Deset pregrada uklonit će se i na rijeci Mirni te u Parku prirode Medvednica na potoku Sarni.
”Zdrave, slobodno tekuće rijeke ključne su za prilagodbu klimatskoj krizi i jačanje bioraznolikosti. Kako među rijekama naše regije ima puno onih koje su fragmentirane, moramo nastaviti uklanjati male, zastarjele barijere koje ih blokiraju i tako doprinositi novim rekordima svake godine”, izjavila je Matea Jarak iz WWF Adria. Ta je međunarodna organizacija zajedno s Nacionalnim parkom Plitvička jezera prošle godine sudjelovala u oslobađanju Bijele rijeke od prepreka te je ta rijeka u sklopu NP-a nakon 150 godina potekla svojim starim koritom.
Time je Hrvatska postala jedna od četiri zemlje, uz Bosnu i Hercegovinu, Češku i Tursku, u kojoj su prošle godine po prvi put uklonjene prepreke na rijekama, pokazuje novo izvješće mreže Dam Removal Europe. Uklanjanje brana i drugih zapreka na rijekama u Europi uzima zamaha pa je tako prvi put broj uklonjenih barijera oborio rekorde i premašio 500 u jednoj godini, čak 400 posto više od prvog popisa iz 2020. godine. Ohrabrujuće je da je oslobođeno više od 2900 kilometara rijeka, među koje je ubrojeno i 16 kilometara Bijele rijeke u Hrvatskoj. U 2024. oslobađanju rijeka je najviše pridonijela Finska s čak 138 uklonjenih zapreka, a slijedile su je Francuska, Španjolska i Švedska.
Prema podacima Dam Removal Europe, europske rijeke fragmentira više od 1,2 milijuna barijera, uključujući brane, ustave i propuste. Većina uklonjenih prepreka davno je izgubila svoju funkciju.
„Deseci tisuća njih su zastarjele i degradiraju vodotoke, blokirajući prirodni tok vode, sedimenta, hranjivih tvari i vrsta čime se smanjuje otpornost i usluge ekosustava te doprinosi katastrofalnom gubitku prirode, uključujući pad populacija migratornih slatkovodnih riba u Europi za 75 posto od 1970. godine“, navodi WWF Adria.
EU Uredba o obnovi prirode zahtijeva od članica obnovu najmanje 25.000 km rijeka do 2030. godine pa je tako i Hrvatska obavezna osloboditi dio svojih rijeka. U roku od dvije godine moramo tako izraditi Nacionalni plan obnove prirode koji će uključivati inventuru svih umjetnih pregrada na vodotocima, kao i popis umjetnih pregrada koje će se ukloniti. Kako saznajemo iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije MZOZT, u tijeku je izrada katastra umjetnih pregrada na vodotocima u Hrvatskoj i identificiranje onih koji imaju najznačajniji negativan utjecaj na prirodu, a rezultat će biti lista prioritetnih lokacija za uklanjanje ili osiguravanje prohodnosti različitim prilagodbama.
„U pripremi su radovi na Jadru i Vrljici, rijekama koje su stanište mekousne (Salmo obtusirostris), ugrožene i endemske vrste pastrve koju se nastoji spasiti s ruba izumiranja. Također, u Istri na rijeci Mirni tijekom idućih godinu dana radit će se na uklanjanju ili prilagoditi 10 pregrada, a u planu su uklanjanja pregrada u Parku prirode Medvednica na potoku Sarni“, saznajemo iz MZOZT-a.
Iako ćemo kada se govori o preprekama na rijekama, najčešće pomisliti na velike brane, rijeke pregrađuju i brojne druge manje prepreke, kao što su ostaci starih mlinica. Primjerice, od veljače 2024. do siječnja 2025. udruge Zelena akcija, Eko Pan i tvrtka BIOTA na Korani su izbrojali čak 74 umjetne barijere, što je približno jedna barijera na svaka dva kilometra riječnog toka.
„Osim neodržavanih brana starih mlinica i vodenica, na Korani su prisutni i drugi tipovi hidrotehničkih objekata, kao i brane novijeg datuma izgrađene u čisto rekreativne svrhe i često upitne legalnosti. Premda u prosjeku nisu pretjerano visoke, procijenjeno je da većina tih barijera predstavlja značajnu prepreku uzvodnoj migraciji riba i drugih organizama, s obzirom na to da većina ribljih vrsta u Korani nisu brzi plivači i/ili skakači“, naveli su tada iz Zelene akcije, koja je napravila i pravnu analizu administrativnih koraka i procedura potrebnih za uklanjanje riječnih barijera u Hrvatskoj te su ustanovili da kod nas praksa vezano uz uklanjanje brana gotovo da i ne postoji. Jasno definirane procedure tek treba razviti u budućnosti, paralelno s praksom.
„Ima jako puno ilegalno sagrađenih barijera, ali to ne znači da se trebaju legalno i uklanjati. To je isto zahvat u rijeci i minimalno je potrebno provesti procjenu utjecaja na ekološku mrežu. Gradnjom je nastala šteta, ali i uklanjanjem može nastati šteta“, kaže Željka Leljak Gracin, pravnica iz Zelene akcije.
Prve kilometre oslobođenih rijeka zabilježili su prošle godine i u Bosni i Hercegovini, gdje je prvih devet pregrada uklonjeno u Parku prirode Hutovo blato, prenose iz organizacije The Nature Conservancy, članice mreže Dam Removal Europe.
“Prepreke koje su stajale na ovom području više od stotinu godina znatno su narušile prirodne migracijske rute naših endemskih vrsta riba. Njihovim uklanjanjem otvaramo put obnavljanju prirodnog toka vodenih staništa, što je ključno za uspješan mrijest i očuvanje zdravih ribljih populacija,” objasnio je Đorđe Stefanović, direktor Udruge Dinarica.
U Španjolskoj, koja je jedna od europskih prvaka u uklanjanju barijera na rijekama, rušenje brane koja potječe još iz 18. stoljeća na rijeci Nivelle omogućilo je atlantskom lososu da dospije u područja gdje nije bio prisutan, barem otkada se to bilježi. 2021. Španjolska je bila zemlja u Europi koja je uklonila najviše brana, njih 108, no kada se te brojke stavke u kontekst da u Španjolskoj postoji više od 170.000 prepreka, gotovo jedna po kilometru rijeke, koje sprječavaju nesmetano strujanje rijeke, vidljivo je da i Španjolska ima još posla na uklanjanju prepreka.
Irske je pak izbrojala 73,335 prepreka na svojim rijekama, a kroz „Akcijski plan za vode: Plan upravljanja riječnim slivom za Irsku“ planiraju ukloniti približno 270 problematičnih prepreka.
Iako uklanjanje brana ima brojne ekološke dobrobiti, primjerice na Bijeloj rijeci se popravilo njegovo ekološko stanje te je omogućena uzvodna migracija dunavske pastrve radi mrijesta, u nekim slučajevima su upravo prepreke dovele stvaranje novog ekosustava i razvitka bioraznolikosti te je potrebno procijeniti je li neku prepreku bolje ukloniti ili ne.
„U mnogočemu brane imaju i pozitivne učinke, ili barem postoji dovoljno argumenata i nijansi za raspravu o njihovom daljnjem postojanju. Neki su generirali novi ekosustav koji je, iako umjetan, vrlo vrijedan. Postoje rezervoari koji su dio Ramsarskog popisa močvara vrijednih očuvanja zbog biološke raznolikosti, uključujući zaštitu ptica. Unatoč tome, postoji zabluda da su ta područja uvijek dobra, neka postaju legla za razmnožavanje egzotičnih vrsta”, pojašnjava Arturo Elosegi, profesor riječne ekologije na Sveučilištu Baskije, za španjolski El Confidential.
Iz WWF-a naglašavaju kako će osim, osim EU Uredbe o obnovi prirodi, uklanjanje barijera biti ključno i za ostvarenje ciljeva globalnog Slatkovodnog izazova, kojem se EU pridružila, a koji ima za cilj obnoviti 300.000 km degradiranih rijeka do 2030.
