„Rasvjeta je jedna od glavnih gradskih infrastruktura, a čini se da se gradske vlasti više razumiju u vodovod i kanalizaciju, nego u javnu rasvjetu koja im svake noći bliješti u glavu. Briga o njoj ostavlja se na povjerenje industriji koja od toga ima direktan profit. Može se neka rasvjeta prozvati ‘ekološkom’ i pokazati u javnosti kako se lijepo smanjuje intenzitet, no što to vrijedi ako njome osvijetlimo svaku planinarsku stazu na Medvednici“, kaže Boris Štromar iz udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo o Planu rasvjete Grada Zagreba koji se nalazi u javnoj raspravi.
Grad Zagreb u procesu je usvajanja Plana rasvjete Grada Zagreba što je obaveza prema Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Kako se navodi u prijedlogu koji je trenutno na savjetovanju sa zainteresiranom javnošću od 1. veljače do 2. ožujka, Planom se definiraju zone rasvijetljenosti, određuje terminski plan rada rasvjete, daje prikaz bilance pokrivenosti zona rasvijetljenosti, te se propisuju mjere zaštite posebno osjetljivih područja.
Iz inicijative ‘Mračna strana svjetla’ koja gotovo svakodnevno na Facebook stranici objavljuje bliještave reklame na zagrebačkim raskrižjima i druge primjere protivne odredbama Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, smatraju kako ni ovaj Plan ne donosi poboljšanje situacije sa svjetlosnim onečišćenjem u Zagrebu. O Planu koji se nalazi na savjetovanju sa zainteresiranom javnošću za H-Alter govori Boris Štromar iz inicijative ‘Mračna strana svjetla’, dopredsjednik udruge za zaštitu noćnog neba ‘Naše nebo’.
Kritični ste prema odnosu prema svjetlosnom onečišćenju Grada Zagreba. Za prijedlog Plana rasvjete Grada Zagreba ste istaknuli kako u sebi sadrži izravno kršenje Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Koje su to odredbe u suprotnosti sa Zakonom?
U prijedlogu Plana rasvjete direktno se krši odredba Pravilnika o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima, članak 9 stavak 3 te članak 13 stavak 3 gdje se navodi da eventualno korištenje dekorativne i krajobrazne rasvjete u zaštićenim područjima može biti dozvoljena isključivo “ukoliko je za korištenje ili za Plan rasvjete ishođen akt tijela nadležnog za zaštitu prirode”. Naime, u Planu se navode mnoge iznimke bez ikakvog akta nadležnog tijela. Također nisu dobro određene zaštitne zone oko zvjezdarnica – njih treba okruživati zona E1 i zatim E2, međutim u Planu se odmah na E1 naslanjaju zone E3 za koje je grad odredio da budu apsolutno sve prometnice. Ova zaštita je ionako simbolička, pa da se u Planu barem “na papiru” poštuje zakonska obaveza realno se na terenu ništa ne bi promijenilo.
Navodite kako su primjerice, šetnica na nasipu Save i uličice unutar kvartova novim Planom određene istom zonom kao Dubrovačka avenija i sve ostale velike prometnice. Koja bi zona rasvjete ovdje bila primjerenija? Kakvu štetu kvaliteti životi donosi pretjerana rasvjeta?
Uvidom u Plan rasvjete evidentno je da se on radio ofrlje, tek toliko da se zadovolji norma. Apsolutno sve prometnice u gradu su određene kao E3, što je maksimalni zakonom dozvoljeni intenzitet rasvjetljavanja bilo koje ceste. To ne znači da će se zaista tim intenzitetom i osvjetljavati, ali te zone dozvoljavaju postavljanje svijetlećih reklama maksimalnih intenziteta, pa i LED ekrana. To bi značilo da se na savskom nasipu ili kvartovskoj uličici može postaviti LED ekran, a tu zaista nije potrebno dalje elaborirati zašto je to potpuno neprimjereno. Već i sad imamo situacije gdje se stanarima na 10-15 metara udaljenosti nalaze ogromni svijetleći billoardi i ekrani. Što je najveći apsurd, da su te lokacije određene kao zona E2, kao i u slučaju zvjezdarnica, apsolutno se ništa u stvarnosti ne bi promijenilo jer zona E2 dozvoljava intenzitet rasvijetljenosti prometnice ili pješačke staze koji je veći nego je za takve lokacije uopće potrebno.
Osim kvalitete života ljudi, upozorili ste kako ni priroda novim Planom nije zaštićena od bliještanja pa je tako Značajni krajobraz Savica kao “područje tamnog krajolika” novim Planom okruženo “zaštitnom zonom” od svega deset metara. Ima li još takvih nelogičnosti vezano uz osvjetljivanje prirodnih zona u gradu koje ugrožavaju i životinjski svijet?
Tu je realno problem i u samom Zakonu, tj. Pravilniku, koji su nedorečeni i nemaju oštrija ograničenja. Vidimo da ljudima nije problem zabetonirati obalu ili iskrcati krupni otpad u prirodu, a sad se očekuje da će netko “logički” zaključiti da zaštićeno područje ne može biti neposredno uz zonu s najjačom rasvjetom. U civiliziranim državama poput Njemačke prometnice izvan naseljenog područja se ne osvjetljavaju, jer je to nepotrebno i skupo, ali mi s ovakvim Planom rasvjete imamo legalnu dozvolu da sve ceste, pa i autocesta, budu osvijetljene u punom profilu. Čak niti u Italiji, koja na noćnim satelitskim snimkama najviše bliješti, odvojci na autocestama nisu toliko osvijeljeni kao u Hrvatskoj, dok u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj na njima nema niti jedna jedina svjetiljka. Čak niti na obilaznicama Pariza nema toliko rasvjete kao kod nas.
Inicijativa Mračna strana svjetla je više puta upozoravala i da je projekt obnove rasvjete na Jarunu vrlo problematičan jer predviđa tri puta veći intenzitet nego što to predviđa industrijska norma za rasvjetu. Jeste li dobili bilo kakve odgovore iz Grada? Što će Jarun izgubiti pretjeranom rasvjetom?
Grad je jasno i glasno odgovorio – “Jarun nije zaštićeno područje, pa ga ne želimo zaštititi!” Taj isti projekt su 2021. stopirali zbog previše nepravilnosti, ali onda su dobili novce i dalje ih više ne zanima ništa. Ovakav odnos prema prirodi je zapravo zastrašujuć jer dolazi od platforme koja se deklarirala da brine o okolišu. Jarun je veliko zeleno područje grada i jako važno za gradsku bioraznolikost. Nema sumnje da je tamo rasvjeta itekako potrebna, no nema baš nikakvog razloga da se nabija tri puta veći intenzitet nego to nalaže industrijska norma. I opet – korištenjem odgovarajuće klase rasvjete ne bi se promijenilo apsolutno ništa što se tiče sigurnosti za građane.
O svjetlu se u Zagrebu ovih dana govori više o Festivalu svjetla. Upozorili ste i kako se Zakonom o svjetlosnom onečišćenju apsolutno zabranjeno korištenje bilo kakvih svjetlosnih snopova u bilo kojim uvjetima, no to se redovito događa na Festivalu svjetla. Također, rasvjeta se gasi radi svjetlosnih instalacija dok se kao opravdanje za rasvjetu često navodi sigurnost. Koliko rasvjeta doprinosi ili ne doprinosi sigurnosti?
Rasvjeta nam je definitivno potrebna radi sigurnosti i normalnog funkcioniranja grada, no vrlo često nam ona daje samo osjećaj sigurnosti. I to je također u redu jer se svi želimo osjećati sigurni. Međutim, to se ne postiže pretjerivanjem s intenzitetima jer to upravo može rezultirati smanjenjem stvarne sigurnosti. Bliještanje rasvjete nas zasljepljuje, vozači koji imaju veći “osjećaj” sigurnosti voze brže, što u slučaju prometne nesreće uzrokuje teže posljedice. U prometu je za nesreće ponajviše kriv alkohol i prekoračenje brzine, a ne nedostatak rasvjete. Ovdje opet dolazimo do istog rješenja – koristiti samo onoliko rasvjete koliko nam je realno potrebno jer pretjerivanje ima negativne posljedice.
Na Facebook stranici inicijative podijelili ste primjer mijenjanja intenziteta svjetlosti pametnih lampi u gradu Karlovcu kao primjer dobre prakse. Koliko je uopće u Hrvatskoj dobrih praksi vezano uz rasvjetu? Zašto Karlovac može, a Zagreb ne?
U Hrvatskoj postoji zakonska obaveza zamjene sve stare rasvjete, Karlovac je samo jedan od gradova koji su to rano implementirali i pokazali kako to u praksi funkcionira. Karlovac nažalost nije primjer dobre prakse. Novosagrađena obilaznica kod Turnja ima rasvjetu koja tamo uopće nije potrebna. Općenito na cestama izvan građevinskog područja naselja ne bi trebala biti nikakva rasvjeta jer vozila imaju svoja svjetla. Čvor autoceste ima snažnu rasvjetu, a već sam spomenuo da mnoge države na autocestama nemaju niti jednu svjetiljku jer te dijelove nije potrebno osvjetljavati.
Smatrate li da je riječ o manjku stručnosti i razumijevanju problematike ili podilaženju interesima rasvjetne industrije? Je li moguće da je rasvjetni lobi toliko jak da se Zakon redovito krš bez sankcija?
Apsolutno je problem u nerazumijevanju tematike. Rasvjeta je jedna od glavih gradskih infrastruktura, a čini se da se gradske vlasti više razumiju u vodovod i kanalizaciju koja je “nevidljiva” ispod zemlje, nego u javnu rasvjetu koja im svake noći bliješti u glavu. Briga o javnoj rasvjeti ostavlja se na povjerenje industriji koja od toga ima direktan profit. To je kao da industriju duhana pitate koliko je zdravo dnevno popušiti cigareta. Može se neka rasvjeta prozvati “ekološkom” i pokazati u javnosti kako se lijepo smanjuje intenzitet, no što to vrijedi ako takvom rasvjetom osvijetlimo svaku planinarsku stazu na Medvednici? Doći ćemo do toga da će i autocesta biti osvijetljena u punom profilu jer očito smo toliko bogata država da imamo love na bacanje. Ta lova ide iz naših džepova, samo za instant zaradu rasvjetnoj industriji. Drugog razloga nema.
Donosi li novi Plan ipak i neke pozitivne pomake?
Ne.
