• Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Mediji
  • Trg burze
    • Novac
    • Rad
    • Ideja
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Arhiva
  • Kontakt
Facebook Twitter Instagram
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
Facebook Twitter
H-Alter
  • Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Mediji
  • Arhiva
H-Alter
Naslovnica » Kategorija » Kohabitacija, nula bodova

Kohabitacija, nula bodova

0
Marijan Vogrinec 4. svibnja 2021. Politika

Nakon prve zajedničke Milanović-Plenkovićeve proslave obljetnice VRA Oluje i Dana hrvatskih branitelja bez “Za dom spremnih” crnokošuljaša i hitlerbrčić Marka Skeje u državnom ešalonu, pa srpsko-manjinskog, je li, proboja na potpredsjedničko mjesto u vladi i najviših predstavnika HDZ-ove vlasti na poprištima “domovinskog” pokolja srpskih civila kolovoza 1995. u Gruborima, Varivodama, etc.,ljekovitog za tzv. stanje društveno-političkog zdravlja zemlju kod kuće/vani zajedništva dvaju državnih brda, eho najave premijera Andreja Plenkovića o tvrdoj kohabitaciji zazvučao je kao šala. Doduše, začinjena zagonetnim smiješkom. Svekolika javnost i ozbiljniji mediji imali su ponešto razloga ponadati se kako je, eto, nakon tolikih godina, napokon prevladao razum na političkom sljemenu kako i mora biti, pa Bijedna Naša ipak ima izgleda postati Lijepom Našom. Kao što su preporodnih dana prve trećine 19. stoljeća sanjali – stihom Hrvat Antun Mihanović i notamao Srbin Josif (Josip) Runjanin. Valjda ni sam vrag ne zna kakve će još opačine i s kakvim tragikomičnim posljedicama po narod i državu činiti Plenković i Milanović, ali da će se već jednom prizvati pameti – nije za očekivatiKasnije i krvlju, masovno, partizanski domoljubi 1941.-1945., a 1991.-1995. domoljubi u Domovinskom ratu. Kohabitacija u upravljanju državom nema alternativu.

Nedopustivo je i protuustavno to da su predsjednik države i premijer kao pas i mačka, kolateralno i prvi čovjek Hrvatskog sabora – premijerovom voljom instaliran upravljati najvišim predstavničko-zakonodavnim tijelom u društveno-političkom sustavu – jer država, ma kakva bila, nije privatna prćija/ćaćinstvo nekog/Ih političkog/ih Narcisa, poligon za salto mortale nečijeg ega, ratište na kojemu akteri bjesomučno kidišu jedni na druge i čupaju si crijeva eda bi pokazali jalovu “superiornost”. Na nesreću svih koji su prepušteni njihovoj nedoraslosti, nezrelosti za upravljačku ulogu, političkoj neosviještenosti za opće dobro… Nije prošla ni puna godina, a od očekivane barem podnošljive kohabitacije predsjednika RH Zorana Milanovića (SDP) i premijera Andreja Plenkovića (HDZ), kolateralno i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića (HDZ) više nije ostalo ni “k”. Trojica, je li, ustavno najodgovornijih za tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu demonstriraju toliku količinu egomanije, nekulture, prostakluka, deficita elementarnog kućnog odgoja i bezobzirnosti prema onima što su ih izabrali da to odavno već nije ni gledati niti slušati.

Najavljen s Plenkovićeve strane, pa shvaćen kao, eto, neslana šala ili dosjetka nekoga tko zapravo i ne misli lujevski (“Država, to sam ja”, fran. L’état c’est moi) kad kaže: “Bit će tvrda kohabitacija s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem”, surogat tvrde kohabitacije ispao je nevjerojatno degeneričnim ad hominem nadmetanjem najneodgovornijih taština koje ubilačko šaketanje i pljuvačina izravno nanosi štetu ionako trknutoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i suverenoj. Na unutarnjem i vanjskom planu, RH djeluje kao neozbiljna, neuređena u svakom smislu, netolerantna, samonedostatna, posvađana i nezrela zemlja, nesposobna upravljati sama sobom. Nesposobna za kohabitaciju raznostranačkih aktera (iz SDP-a na Pantovčaku i HDZ-a na objema stranama Markovog trga) u sklopu tri desetljeća dominacije političkog duopola, kao što se pokazala  nesposobnom za kohabitaciju u prethodnom mandatu istostranačkih, HDZ-ovih aktera. Gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Plenković i opet stršeći iz njegove nogavice šef tzv. Visokog doma Jandroković također su igrali unutar/vanjskopolitički bljutave igre prijestolja. “Ja sam važniji/a od tebe, moja mora biti zadnja!”

Smiješno, neodgovorno i štetno. Dušu dalo za međunarodno isprdavanje RH-om i neukusnu vicomaniju u zemlji. Kojoj kola ubrzavaju – nizbrdo. S obzirom na pat-poziciju, izazvanu neustavnom novelom u Zakonu o sudovima, Milanović nije prihvatio nikoga s DSV-ova javnog poziva, a Plenković se pak usprotivio njegovom prijedlogu sveučilišne profesorice iz Zagreba Zlate ĐurđevićA premijer i predsjednik/ca države navlače se kao pas i mačka, i to javno, u medijskom prostoru, izravno pred tv-okom se podrugljivo cere i udaraju ispod pojasa, nogom u međunožje onoga/u s drugog dijela vladajuće klackalice. Otkako su se prije nešto manje od godine dohvatili Plenković i Milanović, dva – pokazuje se – politička mućka iz istoga zrinjevačkog inkubatora Mate Granića, gdje su se izvalili i Kolinda Grabar-Kitarović, Ivo Sanader, Joško Klisović, Hidajet Biščević, Vladimir Drobnjak, Orsat Miljanić i toliki “zaslužnici” za tri desetljeća države s gaćama na štapu, sva je sila neriješenih unutar/vanjskopolitičkih enigmi u nadležnosti njih dvojice koje se neodgovorno ostavljaju na čekanju. Da je kohabitacije kakvu oktroiraju Ustav RH i politička odgovornost, zrelost i moral, ta bi čekaonica bila prazna, zapravo nepotrebna.

Nije stvar samo u tomu što su predsjednik (oštro, osuđujuće) i premijer (odglumatao Mizarua, Kikazarua i Iwazarua u istoj ulozi) različito reagirali na sramotne “obljetničke” ispade/ekscese (pro)ustaške tzv. desnice neki dan u povodu samoproglašenja veleizdajničkog/marionetskog tzv. NDH ili što je prethodno premijer odbio zajedno s predsjednikom RH obilježiti na Plitvicama obljetnicu tzv. krvavog Uskrsa 1991. godine, a 22. travnja u Jasenovcu obljetnicu tragičnog proboja posljednjih logoraša iz ustaške konc-klaonice 1945. godine, najvećeg/najstrašnijeg u jugoistočnoj Europi nacifašističkog stratišta za Srbe, Rome, Židove, “nepoćudne” Hrvate i ine u Drugomu svjetskom ratu. “Šro se tiče zajedničkog polaganja vijenaca, nema glumljenja”, ustvrdio je primjetno arogantno premijer Plenković. “Predsjednik, kao, sad pokreće inicijativu da vlada, Sabor i predsjednik zajedno polože vijence. Mi nismo pokrenuli životinjsku farmu i uvrede i nema prostora za glumljenje. Ovo nema veze s narodima žrtava.”

Ima li, slučajno, veze s nečim ili ničim to što Plenković – spominjući nedužne žrtve konc-logora u Jasenovcu – ima čudnu/naopaku spoznaju o etničkom sastavu mučki umorenih ustaškim maljem, kamom, metkom, glađu…: Židovi, Srbi, Romi…? Bio bi u pravu da je govorio o Auschwitzu ili kojoj od desetaka nacističkih tvornica smrti u Trećem Reichu. “Veliki pacifist” i “domoljb” nema petlje otvoreno reći da je ustaški šljam, manji dio veleizdajnika, Hrvata – među kojima i svirepi koljač u svećeničkoj haljini fra Tomislav Filipović-“Majstorović” (kapo jasenovačke klaonice Vjekoslav “Maks” Luburić mu je nadjenuo nadimak zbog “majstorskog” baratanja kamom, sic transit), genocidno pobio najviše Srba!? Dakle, ova Plenkovićeva floskula o odbijanju zajedničkog vijenca s Milanovićem ima itekako puno veze i s narodima žrtava, i s (ne)iskrenim pijetetom Već osam mjeseci nema rješenja za sedam veleposlanika i pet konzula među 38 CRO diplomata širom svijeta na mandatnoj transfer-listi, jer se dvojica ustavnih sukreatora vanjske politike ne žele dogovoritinjegove vlade (tolerira rastući ustašluk u zemlji) prema znatno više od službeno popisanih 83.000 ubijenih 1941.-1945. na trima lokacijama konc-logora.

Više od pola ubijenih su Srbi, pa Romi, pa Židovi, pa Hrvati i ostali. No floskula ima ponajviše veze s tim da Plenković bahato instalira vlastiti animozitet prema Milanoviću (ne želi mu oprostiti “majku lekarku JNA”) i stranački trgovački interes  prijekoj potrebi simbioze državne vlasti u neupitnim prigodama i prijekoj državnoj potrebi. To nije tek protokolarna forma, dojam o tomu da se dvojica državnih prvaka prijetvorno vole i grle čim se novinari sjate oko njih, upale kamere i počne rešetanje pitanjima od državne važnosti, već stvar odgovornosti koja i politički, i upravljački i moralno – ma koliko se lideri privatno mrzili – nalaže zajednički pristup neupitnim događajima od općeg značenja. No, 16. svibnja su izbori za župane, gradonačelnike i općinske načelnike, HDZ-u se baš i ne piše dobro, pa bi i svaki proustaški glas, je li, mogao biti mȁna s neba, pa će političar Plenkovićeva soja i o tomu voditi računa? A posvađani dvojac tjera egom mak na konac. No, Milanović i Plenković su lideri iste države, je li, nemaju svaki svoju da mogu vladati kako im padne na pamet, nego su odgovorni istomu biračkom tijelu – svomu jedinom poslodavcu.

Brojnom i natprosječno plaćenom činovništvu oko njih ne bi smio biti ni najmanji problem sastaviti zajednički protokol njihove nazočnosti na mjestima i događajima na kojima je ona državno neizostavna, odnosno utanačiti im termine – postoje uhodani i vrlo učinkoviti modeli/kanali kako se to radi/lo – za pravodobne radne dogovore (u četiri ili više očiju) radi udovoljavanja državnim obavezama i rješavanja ključnih unutarnjih te vanjskopolitičkih pitanja u kojima jedan bez drugoga ne smiju. Sukreatori su, pa izgovori ne dolaze u obzir. Državni poslovi su važniji od osobnih netrpeljivosti, a neslaganja se rješavaju kompromisom radi općeg dobra. Tko to ne zna ili ne želi poštovati, nije mu mjesto ni na Pantovčaku niti u Banskim dvorima, a ponajmnje na čelu tzv. Visokog doma. I točka. I to, pak, što premijer i predsjednik dolaze solo na mjesta važnih povijesnih događaja od državnog značenja nije neka velika senzacija. Bilo je toga i prije, npr. kada je gaf-predsjednica RH “inkognito” u pratnji buljuka tv-kamera pohodila Jasenovac i radi ravnoteže Bleiburg, sic transit. Još manje to neukusno državničko soliranje čini štetu žiteljima Bijedne Naše, odnosno ubada u ego “onoga drugog”, ali ostavlja dojam o pubertetskom ponašanju zrelih ljudi što među tzv. malim/običnim ljudima ma koje Prvi svibnja predstoji u Okučanima svečano obilježavanje obljetnice VRA Bljeska, gdje bi također bio red da državni vrh zajednički oda počast svima koji su poginuli, ranjeni i sudjelovali u toj oslobodilačkoj akciji u zapadnoj Slavonijipolit-ideološke sklonosti izaziva podsmijeh i neodobravanje. Država je jedna i jedina domovina svima nama, a ne samo Plenkoviću i samo Milanoviću.

“Plenković još jednom traljavo eskivira zajedničko obilježavanje jedne komemoracije i pokriva se uobičajenom profilaksom, ‘epidemiološkim razlozima’, ali kao, nije to njegova odluka”, replicirao je Milanović na FB-u, a kasnije svoj odnos s premijerom usporedio s blažim oblikom tzv. kubanske krize 1962. godine, gdje sebe smatra Johnom F. Kennedyjem, a premijera Nikitom Hruščovom. “Nego čija? Ministrova? Kakva sjajna difuzna membrana! Opna propušta samo ono što njemu godi. Veli nam majstor i da ‘nije (nisu) oni pokrenuo(li) životinjsku farmu’, ‘nisu pokrenuli uvrede’ i da ‘nema prostora za glumu’. Na stranu njegovo očajno (ne)poznavanje i (ne)razumijevanje duha hrvatskog jezika, intuitivna sklonost samo njemu jasnim komitetsko-kosovskim metaforama i metonimijama (nismo mi POKRENULI uvrede: nismo mi ‘POKRENULI životinjsku farmu), na stranu to da ‘slabo čita, a i to što čita krive stvari čita’ (3N; Krivo srastanje) pa tako, u ovom slučaju, i Orwella, Plenković prvenstveno, da prostite – laže.

Do njegova dolaska na čelo HDZ-a, reći nekome u lice da ‘laže’ bilo je, u pravilu, rezervirano za političke marginalce i selske bukače, govor ispod razine političkih prvaka, govor sinova plićaka. Bili smo često grubi, ali u olimpijskim rukavicama. On i Njonjo (Jandrokovićev nadimak, op. a.) ogadili su javni diskurs kao nitko prije u hrvatskoj Državi. Životinjska farma je jednostravna alegorija. U njoj, doduše, nema psovki. Samo jeziva slutnja jednopartijske države u kojoj je svatko tko misli i govori drukčije tretiran kao ‘smeće’ i ‘panj’ (tako je Plenković u sabornici javno uvrijedio/imenovao Mostova zastupnika Miru Bulja, op. a.).”

Prvi svibnja predstoji u Okučanima svečano obilježavanje obljetnice VRA Bljeska, gdje bi također bio red da državni vrh zajednički – poštujući sve epidemiološke mjere, dakako – oda počast svima koji su poginuli, ranjeni i sudjelovali u toj oslobodilačkoj akciji u zapadnoj Slavoniji. No, zajednički bi nastup za premijera značio “glumu”, pa će javnost imati prigodu vidjeti reprizu komemoracije u Jasenovcu, a predsjednik RH je ironično najavio “opet cirkus u Okučanima”. Nije precizirao pojedinosti scenarija, ali se zna da je lani prosvjedno napustio svečanost u Okučanima budući da je u počasnom redu, korak iza Plenkovića, stajao mrki lik s razdrljenom crnom majicom na kojoj se kočio krvavi ustaški poklič “Za dom spremni”. Da paradoks bude nerazumljiviji, istoga tog lika Milanović je nedavno bio ugostio na Pantovčaku u izaslanstvu braniteljskih udruga i, sic transit, fotografirao se s njim rame uz rame. Obojica u nešto muljali medijima u izjavama poslije susreta što ne bi progutao Državni poslovi su važniji od osobnih netrpeljivosti, a neslaganja se rješavaju kompromisom radi općeg dobra. Tko to ne zna ili ne želi poštovati, nije mu mjesto ni na Pantovčaku niti u Banskim dvorima, a ponajmnje na čelu tzv. Visokog domani pas s maslom, a SDP-ov čelnik Peđa Grbin je mutnu vodu dodatno zamutio glupošću o nekakvoj predsjednikovoj “političkoj zrelosti i širini”. Sporni hosovac je valjda bio zaboravio ponijeti crnu “Za dom spremni” majicu na Pantovčak, ali ruku u vatru da ju neće zaboraviti 1. svibnja opet donijeti u Okučane. Možda ni Milanović ne bude imao ništa protiv da stane korak iza njega, pa nek’ se Plenković i njegovi solisti na svečanosti grizu od muke? Sic transit.

“Pripremite se za cirkus u Okučanima”, poručio je neki dan predsjednik RH više premijeru i njegovima no novinarima i javnosti, koji se pak imaju razloga pripremiti za dvije skorašnje završne predstave magnum-cirkusa – imenovanje novih veleposlanika/konzula RH u inozemstvu i izbor novog predsjednika/ce Vrhovnog suda RH – u kojima će glavne uloge akrobata, gutača vatre, žileta, stakla, mačeva, noževa…, krotitelja divljih životinja, klaunova, brkatih baba, čitača sudbine i snagatora snažnijih od Marijana Matijevića imati upravo premijer i predsjednik RH. Pa neka se cijenjeni publikume veseli, plače, dršće od straha, kočijaški psuje… Dok državni poslovi trpe, a vlasnici, je li, međunarodne licencije tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti Bijedne Naše najozbiljnije gruntaju je li konačno kucnuo čas za dati balkanski kiflić u stogodišnju koncesiju nekomu dokazano pametnom i vrijednomu, npr. Japancima, budući da nema kruha od tih što se štafetno sve nesposobniji od nesposobnih mijenjaju na Pantovčaku i objema stranama Markovog trga. Do ovoga sada kad se iritantno nesložni slažu u jednomu: kohabitacija, nula bodova!

Već osam mjeseci nema rješenja za sedam veleposlanika i pet konzula među 38 CRO diplomata širom svijeta na mandatnoj transfer-listi, jer se dvojica ustavnih sukreatora vanjske politike ne žele dogovoriti. Ako ne kao ljudi, kao svi njihovi prethodnici s Pantovčaka i Markovog trga dosad, a ono kao prisiljeni silom državnih obaveza, za kratkog primirja progutati kompromisnu knedlu. Drukčije ne ide no sjesti za stol i dogovoriti se. Ili i ne gledajući se, e-mailom, telefonom, posredstvom desnih ruku u svojim kabinetima, ili tako nekako. Javnost baš i ne treba držati svijeću, ali mora se doći do ustavno ispravnog rješenja. Sadržajno, i u roku. To vrijedi i za odabir novih veleposlanika/konzula i za izbor predsjednika/ce najvišeg suda u zemlji, gdje je stvar, je li, ustavno jasna/čista: predsjednik države predlaže predsjednika/cu Ustavnog suda RH, a odlučuje Hrvatski sabor.

S obzirom na pat-poziciju, izazvanu neustavnom novelom u Zakonu o sudovima (Državno sudbeno vijeće – DSV prikuplja kandidate s javnog poziva i šalje predsjedniku RH), Milanović nije prihvatio nikoga s DSV-ova javnog poziva, a Plenković se pak usprotivio njegovom prijedlogu sveučilišne profesorice iz Zagreba Zlate Đurđević jer se nije prijavila DSV-u. Javni poziv se ponavlja, a na njega će se prijaviti i Zlata Đurđević Nije prošla ni puna godina, a od očekivane barem podnošljive kohabitacije predsjednika RH Zorana Milanovića (SDP) i premijera Andreja Plenkovića (HDZ), kolateralno i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića (HDZ) više nije ostalo ni “k”koju će predsjednik RH opet predložiti Saboru kao svoju kandidatkinju, pa je vidjeti kako će ju sada odbiti, a sva je prilika da hoće, HDZ-ova tzv.  stabilna saborska većina (graničnih 76 ruku, sic transit). Unaprijed se već čuje iz HDZ-a – jamačno će to podržati tzv. suverenistička desnica, Most, Domovinski pokret i novi Plenkovićev tzv. žetončić Silvano Hrelja (HSU) – kako se “Zlata Đurđević sama diskvalificirala prethodnim pristankom na Milanovićevu kandidaturu bez da se odazvala DSV-ovom javnom pozivu, čime je prekršila zakon”. Dok god je tako – kohabitacija, nula bodova – pa se dogovor neodgovorno izbjegava, državni interes trpi zbog ovnovskih ega i s jedne i s druge strane skliskoga privatnog brvna.

Valjda ni sam vrag ne zna kakve će još opačine i s kakvim tragikomičnim posljedicama po narod i državu činiti Plenković i Milanović, ali da će se već jednom prizvati pameti – nije za očekivati. Otišli su predaleko. Jedan drugomu ne mogu ništa, pa se loše mačuju neinteligentnom zloporabom upravljačkih/državnih alata koji su im neodgovorno povjereni u ine svrhe. Kohabitacija, nula bodova. Premijer Plenković naivno drži kako je upravo stavio tzv. ljutu travu na ljutu ranu odnosa s predsjednikom države te urbi et orbi razglasio kako će, što se njega tiče, “do kraja mandata vrijediti da će predsjednici RH, Sabora i vlade odvojeno polagati vijence u povodu za državu važnih događaja”. I 1. svibnja u Okučanima o obljetnici VRA Bljeska i nadalje. Je li to taj “cirkus u Okučanima” što ga je Milanović bio anticipirao neki dan, uključivo manipulaciju počasnom nazočnošću HV-a i njegovih zapovjednika? Jedna država, a premijer bi da mu predsjednik bude posilni, odnosno predsjednik da mu premijer dolazi na noge? Jedna država, a kao da su dvije. I samo je pitanje sata kad će zaratiti.

Tzv. mali/obični ljudi koji zbog očite ekonomske samonedostatnosti svoje države, k tomu epidemije i teške moralne degradacije u društvu jedva sastavljaju kraj s krajem ne zaslužuju takve lidere. Koji ne znaju mudro i domaćinski upravljati tako lijepom zemljom, tako lijepih potencijala, pa upravljačku impotenciju i problematičnu savjest kamufliraju svađama i zanemarivanjem obaveza za koje su preuzeli odgovornost. Gdje je bila pamet kad se zaokruživalo na glasačkim listićima i gdje će biti sljedeći put na biralištima!? Tamo gdje je bila i dosad? Sasvim izvjesno, pa će i dalje vrijediti ona kočijaška: kasno je hebenom/joj se kajati.

Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Share. Facebook Twitter WhatsApp Email
Marijan Vogrinec

Povezani članci

DOOR3. veljače 2023.

EcoFem grupa – čitajmo zajedno i ekofeministički!

politikenenasilja.org3. veljače 2023.

Politike nenasilja – otkrivanje dijaloga, Zadar, 16. – 18. veljače

Ženska mreža Hrvatske3. veljače 2023.

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

Dijana Pribačić Jurić2. veljače 2023.

Približavamo se Jamajci

Leave A Reply

Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.

  • Posljednje
  • Popularno

EcoFem grupa – čitajmo zajedno i ekofeministički!

3. veljače 2023.

Politike nenasilja – otkrivanje dijaloga, Zadar, 16. – 18. veljače

3. veljače 2023.

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

3. veljače 2023.

Približavamo se Jamajci

2. veljače 2023.

EcoFem grupa – čitajmo zajedno i ekofeministički!

3. veljače 2023.

Ranjive na vidjelo!

1. rujna 2020.

Crno-bijeli svijet

15. rujna 2020.

Where does the time go? Time and temporality in a pandemic

16. rujna 2020.
Posljednje vijesti

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

3. veljače 2023.

Zrinjevac neadekvatno brine o zagrebačkim zelenim i parkovnim površinama

1. veljače 2023.

Solarnim elektranama u vlasništvu građana do većeg korištenja solarne energije

30. siječnja 2023.

Prošle je godine na bečkim ulicama zabilježeno čak 11,7 milijuna biciklista

26. siječnja 2023.

Komentiraj i predloži kako poboljšati metodu za planiranje uključivih i pristupačnih društvenih vrtova

26. siječnja 2023.

Tomašević o štrajku u Čistoći: “Štrajk je reguliran zakonom i točno je propisano kako se on provodi. Uprava će danas prijaviti sudu ovaj nezakoniti štrajk.”

25. siječnja 2023.

Iranskom LGBT filmašu odbijen zahtjev za azil, štrajka glađu

23. siječnja 2023.

Povratna naknada za ambalažu u Hrvatskoj najniža u EU

17. siječnja 2023.

Beč u samo dvije godine udvostručio kapacitet solarnih sustava

14. prosinca 2022.

Objavljen zbornik istraživačkih članaka o uzrocima i posljedicama nacionalističkih trendova u Hrvatskoj

3. prosinca 2022.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
E-mail: redakcija@h-alter.org
Tel: 01/ 492 15 46

Facebook Twitter
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

Pretplati se na newsletter

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
  • BozooArt

Unesi pojam i pritisni Enter za pretragu ili pritisni ESC za odustajanje.