Reza Pahlavi, princ u egzilu, u iranskoj dijaspori ima vatrenu bazu pristaša, poznatu po osudama opozicije koja ne prihvaća konstitucionalnu monarhiju kao alternativu šijitskoj vlasti. Smatraju da Izrael i opozicija vode istu borbu i da Izrael nije napao Iran prošle godine, nego funkcionere režima čije su ruke uprljane krvlju. Na svojim prosvjedima, organiziranim diljem europskih i svjetskih gradova, zazivaju američku pomoć. Našli smo se na jednom od takvih prosvjeda iranske dijaspore.
Bečki Hofburg – središte nekadašnje imperijalne moći Habsburške monarhije – jučer je postao poprište prosvjeda iranske dijaspore protiv režima u Teheranu.
Iran je potresen dvadesetodnevnim antirežimskim prosvjedima. Prosvjedi protiv islamske vlasti, na čijem je čelu trenutačno vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, traju desetljećima. Posljednji su nemiri, prenose mediji, započeli kao reakcija na podivljalu inflaciju i lošu ekonomsku situaciju, dijelom izazvanu i zbog sankcija međunarodne zajednice. Europska unija će dodatno pojačati sankcije, najavila je nekidan predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas, zbog režimskog odgovora na masovne prosvjede. A režim je na prosvjednike udario neviđenom brutalnošću. Mediji izvještavaju o brojci od oko 5000 žrtava. Prema drugim procjenama, broj žrtava je znatno veći.
Iranska dijaspora prosvjeduje diljem europskih i svjetskih gradova. Na tisuće je prosvjedovalo u Berlinu, Parizu, i drugim gradovima samo u posljednjim danima. Nedavni prosvjedi ispred iranske ambasade u Londonu rezultirali su čak i nasilnim okršajima.
Prosvjedi iranske dijaspore, prema pisanju svjetskih medija, obilježeni su ozbiljnim raskolima. Dio dijaspore podržava ideju povratka princa Reze Pahlavija, sina iranskog šaha izgnanog 1979.
Austrija, prema procjenama, broji dijasporu od oko 40 000 Iranaca, od čega ih u glavnome gradu živi nešto manje od pola. Prosvjed u Beču je organiziran u znak podrške Pahlaviju kojega prosvjednici smatraju jedinim valjanim kandidatom za “prijelazni period” u demokratski i sekularni sustav, kako kažu, jednom kad režim padne.
“On je najistaknutija i najpouzdanija osoba. U organizaciji imamo patriotske, monarhističke i ljevičarske organizacije. Princ Pahlavi vjeruje u tri principa: nacionalni integritet, sekularizam i slobodne izbore. Dobro je došao svatko tko se slaže s tim principima. Po cijelom Iranu zazivaju princa”, govori nam Ardiesh, jedan od govornika koji je s bečke govornice prozvao humanitarne aktiviste i svjetsku zajednicu zbog nečinjena. Prema njemu i drugim govornicima, od kojih je dio govore držao na engleskom jeziku, aktivisti za ljudska prava su licemjeri. Njihovi iskazi solidarnosti i osude nasilja ne znače ništa, kao niti osude zapadnih zemalja jer iranski režim, kažu, razumije samo silu.
Vakuum nastao rušenjem autoritarnih vladara u bliskoistočnim zemljama samo su u posljednjih dvadesetak godina u pravilu ispunjavale frakcije koje bi u trenutku imale najveću podršku neke od stranih sila. Građanski ratovi i potpuni društveni i ekonomski raspadi sastavni su dio mnogih takvih scenarija.
Nema sumnje da je Reza Pahlavi američki igrač koji koristi svaku priliku da pozove američku administraciju na „ciljanu intervenciju“ i rušenje režima u Iranu.
Princ u egzilu je ubrzo nakon omasovljenja prosvjeda pozvao prosvjednike na upornost i isticanje zastave sa simbolima sunca i lava. Zastava, u Iranu korištena prije islamske revolucije, postala je svojevrsnim simbolom prosvjednika u redovima iranske oporbe i dijaspore. Princ Pahlavi svim silama pokušava dobiti podršku u Sjedinjenim Državama i Izraelu. Ovih je dana u javnim nastupima obećao priznanje Izraela, borbu protiv terorizma i obustavljanje nuklearnog naoružavanja u slučaju da dođe na vlast. Na prosvjedu u Beču mogle su se vidjeti i Izraelske zastave.
“Ne smatramo da je Izrael napao Iran, nego funkcionere režima. Vodimo istu bitku”, odgovara jedan od govornika, upitan o izraelskim zastavama na prosvjedu. Izraelski napadi izvedeni na Iran u lipnju prošle godine za mnoge su analitičare predstavljali simbol slabosti iranskog režima. Službenim priopćenjima, podsjetimo, Europska unija, nije jasno osudila izraelski napad na Iran, pozivajući se na stav da Iran ne bi trebao nastaviti razvijati nuklearno naoružanje. Prosvjednici koji podržavaju ideju dolaska Pahlavija na vlast, pak, drže Europsku uniju i svjetsku zajednicu suučesnicima zbog šutnje o događajima u Iranu u proteklih dvadesetak dana. „Make Iran great again!“ čest je natpis na transparentima.
“U Iranu su prosvjednici nenaoružani. Vlast ih masakrira. Na djelu je genocid nad vlastitim narodom. Kroz povijest smo imali primjere revolucija koje su uspjele bez pomoći izvana. Nigdje u svijetu nemate toliku diskrepanciju između režima i naroda. Ne trebamo Ameriku da sprovedemo revoluciju, ali uz američku i europsku pomoć prosvjednici imaju šanse” kaže na upit o mogućoj američkoj intervenciji, od koje je, u međuvremenu, čini se, američki predsjednik odustao.
Kao i naš sugovornik, prosvjednik i govornik Ardiesh, koji se želi vratiti u Iran “ponovno izgraditi svoju zemlju” i koji nema kontakta s obitelji u Iranu posljednjih 10 dana, i druga prosvjednica dijeli stavove organizatora.
“Moja majka i sestra su mi prije četiri dana uspjele javiti da su žive i zdrave. No situacija se uvijek može promijeniti. Sve opozicijske snage žele da se Pahlavi vrati. On je jedina alternativa. Uvjeravam vas da više od 80 posto ljudi u Iranu želi da se vrati i sprovede demokratsku tranziciju. Svi žele sekularnu vladu” kaže prosvjednica Marjan koja je s 28 godina kao studentica otišla s mužem iz Irana. Planira se vratiti u Iran, kaže, nakon pada režima za koji smatra da je evidentan.
“Želimo demokraciju i slobodu. Želimo živjeti kao na Zapadu”, govori drugi prosvjednik koji isto tako danima ne zna ništa o svojoj obitelji u Iranu. Smatra, također, da je krivac za to, kako kaže, što javnost malo zna o ovakvim inicijativama činjenica da je austrijski mainstream ljevičarski nastrojen.
“Vrijeme je da se kralj Irana vrati kući. Iranci diljem svijeta priželjkuju njegov povratak”, govori njegov prijatelj.
“Većina navija za Pahlavija. Ali nisam siguran da većina želi povratak monarhije. Pahlavi je i sam rekao da se ne želi vratiti kao kralj, nego da će sprovesti referendum i pustiti narod da odluči o budućnosti Irana. Ljudi mu vjeruju sto posto”, kaže drugi.
“Austrijanci, Amerikanci i Europljani neka nam se pridruže, moramo se boriti protiv islamista, marksista i terorista”, čujemo poziv jedne govornice na engleskom jeziku dok pričamo s prosvjednicima.
Prosvjedi i pokolji u Iranu u posljednjih dvadesetak dana dijele svijet. Dio kritičara poziva na oprez, najblaže rečeno, i razlučivanje legitimnih antivladinih prosvjeda od djelovanja ubačenih Mossadovih elemenata. S druge pak strane, odsustvo masovne mobilizacije u znak solidarnosti, nalik prosvjednom mobilizacijom zbog genocida i razaranja u Gazi, dio kritičara drži licemjerstvom progresivnih krugova.
Po svemu sudeći, dio će prosvjednika u dijaspori, prestrašenih i zabrinutih za svoje obitelji i prijatelje, u nedostatku druge artikulirane opozicijske snage, biti spreman prihvatiti Pahlavija kao (privremeno) rješenje, po principu „daj šta daš“.
Mnogi se zato pitaju predstavljaju li zastave sa simbolima predrevolucionarnog Irana doista Iranke i Irance i u kojoj mjeri su želje dijaspore u diskrepanciji u odnosu na stanje u Iranu. Indicije o pokušajima suradnje monarhističkih krugova i izraelskih tajni službi s ciljem instalacije princa na mjesto šaha u Iranu svakako postoje. Iako je pad režima ajatolaha prema mnogima, pitanje dana, ne postoji jasna slika o tome koliku podršku Pahlavi uživa u samom Iranu. Princ Pahlavi, međutim, u iranskoj dijaspori ima vatrenu bazu pristaša, poznatu po osudama svakoga tko ne prihvaća konstitucionalnu monarhiju kao alternativu šijitskoj vlasti.
Pahlavijev je otac, Iranski šah Reza Pahlavi, vlast 1953. godine učvrstio zahvaljujući rušenju premijera Mohameda Mosadeka u režiji britanske tajne službe MI6. Razlog je bila Mossadekova politika nacionalizacije iranske naftne industrije. Iranska naftna rezerva i danas je primamljiva stranim silama.
Bahati vladar – čiji je represivni sistem, na čelu s notornom obavještajnom službom SAVAK proganjao opozicionare od kojih su na red prvi došli komunisti – skinut je s vlasti nepunih trideset godina poslije. Islamska je revolucija 1979. uživala masovnu podršku. Mnogi koji su sudjelovali u islamskoj revoluciji o tome danas šute, a u međuvremenu su, uz svoje potomke, postali zakletim monarhistima. Njihov potencijalni lider, princ Pahlavi, nije vidio Iran 48 godina i nije jasno kako bi vlast i suživot izgledali nakon potencijalne promjene režima i krvavog odgovora represivnog aparata. U slučaju intervencije, strahuje se, nasilje i podjele koje su se desile, mogle bi rezultirati građanskim ratom.
Dok Iranci u dijaspori strahuju za bližnje i dok se u Iranu trenutno pokapaju mrtvi čiji se točan broj ne zna, dio se upravo pribojava scenarija koji bi bio obilježen uplitanjem imperijalističkih snaga u budućnost zemlje, svom dosadašnjem nasilju unatoč.
Nedjeljni prosvjed u Beču, iako opsegom mali, a nastupom i izgovorenim prilično oštar, mogao bi biti dio šire svjetske mreže podrške šezdesetpetogodišnjem princu, pletene, prema različitim indicijama, dijelom i u Americi i Izraelu.
