Skromni Bienvenido Alvio – za rasističke kretene s pola mozga „škuri, crni i mali“ Filipinac – pokazao se neusporedivo većim i boljim „našim dečkom“ od ijednoga „našeg dečka“ iz grčkih zatvora zbog kojih je cijeli državni vrh skočio na zadnje noge.
Nije smiješno sve što neka budala misli da je smiješno i drugima. Jest da je maškarano doba – poklade, fašnik, karneval… – doba zakrabuljenog veselja uoči korizme, već stoljećima doba otpuštanja kočnica izazovna dnevnog života, svojevrsne razuzdanosti i satire na sve i svakoga tko u toj svakodnevici koči uzbrdo u lokalnoj sredini ili globalno, pa je takav, je li, obješen smiješni lutak, krivac za sva zla, zaslužio biti ritualno spaljen. E sad, kojim je to fašnički, ali i ljudski nedoraslim pametnjakovićima u Čavlima nedaleko od Rijeke neki dan moglo pasti na um objesiti pusta u liku „obojenoga“ stranog radnika Škuribanda Fureštića na privremenom (?) radu u Bijednoj Našoj, pa kad je urbi et orbi s jakim protuksenofobnim razlogom prasnula bruka, za dva je dana pak na istim vješalima osvanuo Novinarko Škandalić. Kao, inatljiva je to poruka Čavlanka Ksenofobića-Rasistića: novinari su izmislili skandal! Jer, tko bi normalan mogao i smio imati išta protiv toga da čavlanska fašnička smijurija „škurima“ u Bijednoj Našoj bude okrunjena javnim spaljivanjem alter ega siromašna stranog radnika iz Bangladeša, Indije, Nepala, Pakistana, Filipina…?
A komu, je li – osim Marina Miletića, bivšeg vjeroučitelja u Rijeci i sada Mostovog saborskog zastupnika, HDZ-ove mu kolegice u tzv. Visokom domu Danice Baričević (čijem ocu Pakistanci beru masline, sic transit) i takvih – smetaju strani radnici koji na deficitarnim radnim mjestima vrlo savjesno, pošteno, za male nadnice, često u neljudskim stambenim i radnim uvjetima te bez zaštite radnog zakonodavstva zarađuju plaće i mirovine CRO žiteljima? Pa i boli glava plaće i sve doprinose iz radnog odnosa Danici Baričević, Marinu Miletiću i takvima. I Mostovu jastrebu Miri Bulju, odnosno domovinskopokretnom gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi s istomišljenicima… Oni bi oružanim tzv. seoskim stražama i vojskom na granicama RH ne samo maltretirali izbjeglice i migrante što rizikuju i vlastite živote bježeći od ratova, gladi i siromaštva koje su im u njihovim domovinama namrli imperijalni pohlepnici s globalnog Sjevera nego i tzv. žilet-žicom spriječili dolazak „škurih“ radnika iz Azije, Afrike…
Događa nam se sada situacija da uvozimo jeftinu radnu snagu iz Bangladeša, Indije…“, kazala je Danica Baričević u „Otvorenom studiju“ TV Dalmacije, što je protuksenofobnim reagiranjima zapalilo sve važnije medije i političku oporbu. „Evo, ja koja dođem u Zagreb (u HDZ-ove je saborske klupe sjela neki dan kao zamjena za Damira Habijana, kojega je premijer instalirao na mjesto ministra gospodarstva i održivog razvoja umjesto smijenjenog Davora Filipovića, op. a.) prolazim ulicom i šetam, puno je više tih škurih, crnih i malih… Mislim da se tu baš nismo dobro pripremili, da tu ima prostora da napravimo nekakvu strategiju. Ali gledajte, vama nema tko raditi, a njima su vam ove plaće bogovske, s obzirom na uvjete u kakvima oni žive tamo.“ A da ta Baričevićka stane pred ogledalo, pogleda se od glave do pete, pa pošteno prizna sebi samoj – ne mora pred tv-okom – po čemu je osobno ljepša, pristalija, bjelja, viša, kulturnija ili pristojnija, etc. od bilo koje/ga „škure/oga, crne/oga i male/oga“, a da ju to čini čovječnijom i prihvatljivijom za živjeti i raditi u Bijednoj Našoj!?
Rođena u Australiji – gdje su tradicionalno iseljenički Hrvati lijepo primljeni, žive i rade desetljećima, a otac joj na Braču zapošljava Pakistance u berbi maslina („Ni po čemu u branju ne zaostaju za nama Bračanima“, prenio je portal Index.hr lani u listopadu. „Niti jednu grančicu nisu polomili. Spretni su, brzi i okretni. Zaista su super. Pozvat ću ih ponovno jer su odlični berači.“) – Baričević je notorni rasizam/ksenofobiju već drugi dan pokušala neutralizirati na FB-u budući da je javnost s gnušanjem reagirala na njezino pametovanje s ruba – pameti. „Izjava s mojeg gostovanja u emisiji Otvoreni srudio TV Dalmacije koja se trenutno objavljuje po različitim portalima je zlonamjerno interpretirana i ne odgovara mojim stavovima“, piše. „Naime, ogromna većina stranih radnika u Hrvatskoj se ponaša vrlo pristojno i disciplinirano. Ljudi rade, zarađuju pošteno svoj kruh. To treba poštovati.“
Kako? „Prolaziti ulicom i šetati“, groziti se toga da je „puno više tih škurih, crnih i malih iz Indije, Bangladeša“… i slaboumno laprdati da se „tu baš nismo dobro pripremili“!? Baričevićkina odbojnost, je li, prema „škurima, crnima i malima“ s dalekoga azijskog jugoistoka odvratna je, neljudska i neprihvatljiva baš kao i čavlanski Škuribanda Fureštić i Novinarko Škandalić, pojedinačno i zajedno. Za mrzilački kretenizam nema oprosta ni opravdanja ni u kakvoj maškaradi, jer taj kretenizam s nečijih usta, ili mrežnih stranica, popratnih postova, a osobito s politikantskih govornica huškački je kerozin među ksenofobnim/rasističkim hejterima koji prelazi u zločinačka nedjela. Žudi za krvlju, iscipelarenim tijelima, frakturama ekstremiteta i lubanjama, za trajnim invaliditetom i čak smrću. Zlo je zlo i kad se zakrabulji u navodno smiješno. A to je zastrašujuće i nedopustivo čak u najnevinijoj šali.
Pokladno doba jest doba paprene kritike i ruganja ljudima i pojavama vrijednim ruganja, ali ne čovječnosti, ljudskom dostojanstvu, ljudskim pravima, naravnim razlikama i temeljnim vrijednostima koje determiniraju slobodu svakoga ljudskog bića. Pripremljeno spaljivanje Škuribanda Fureštića – naprsno prepravljenog u Novinarka Škandalića, je li, u mutavoj režiji Čavlanka Ksenofobića-Rasistića – prljava je kvazimaškarada usporediva samo s odvratnim fašničkim spaljivanjem lutaka istospolnog para s djetetom u naručju 2020. godine u Imotskom. „’Stvarno mi se više vrti od ove kulture smrti, a budući da to moje tilo mori, neka ove godine nakaradna obitelj s djetetom Nenadom Stazićem gori’ (tada SDP-ov saborski zastupnik u tzv. lijevo-liberalnoj vladajućoj koaliciji premijera Ivice Račana, op. a.), rečeno je prije spaljivanja istospolnog para u centru Imotskog“, izvijestio je Dalmatinski portal.
„Na karnevalu u Imotskom, u kojem je bilo i najviše djece, u nedjelju je spaljen istospolni par s djetetom. Da stvar bude još bizarnija, na čelu djeteta gay para bila je naslikana crvena zvijezda petokraka.“ Da netko pri zdravoj pameti ne povjeruje, malom djetetu u „roditeljskom“ naručju, je li, nacrtati zvijezdu petokraku i spaliti ga na glavnomu gradskom trgu pred mnoštvom druge djece, njihovih roditelja i inih građana!? Politika smrti koja ni malo hrvatsko dijete ne štedi ognja paklenoga, plamenih jezika što žarko palucaju porukom jeze i užasa! Kojem to hrvatskom „domoljubu“ može pasti na um tolika mržnja da ju stravom i užasom hrani tada u Imotskom, a sada u Čavlima!? Koji su to „šaljivci“ što, je li, u pokladnoj maškaradi reinkarniraju inkvizicijske lomače „bogobojaznog“ dominikanca Tomása de Torquemada navodno civiliziranoj zemlji!? Sic transit, članici europske tzv. obitelji kojoj „oduvijek pripadamo“, eurozone, Schengena, tzv. prave strane povijesti, etc., etc.
Teolog Zoran Grozdanov je u središnjem Dnevniku Nove TV, osvrtom na fašnički skandal u Čavlima, ocijenio „vješanje stranog radnika“ rasizmom i ustvrdio da je to „povezano s lažnom vijesti da je grupa stranih radnika otela jednog lokalnog mladića. Tu je priču osnažio lokalni političar Marin Miletić koji je širio diskriminatorne tvrdnje, a policija je rekla da je to lažna vijest“. Taj je „bogobojazni“ politikant iz Rijeke objavio na TikToku video zapis o tomu kako hoda Zagrebom i snima „škure“ prolaznike, a na FB-u pak komentar kako hrvatska metropola „više nije ista, jer su ju preplavile tisuće migranata – Nepalaca, Indijaca, Afganistanaca, Pakistanaca, Filipinaca…“ Miletić piše da se ti ljudi „kreću u skupinama po desetak ili više ljudi te se u tim brojkama druže“, da „stvaraju svoja paralelna društva, geta“, da CRO premijer Plenković „radi zamjenu stanovništva, puni Hrvatsku ljudima koji nemaju nikakve veze s našom kulturom i tradicijom te se teško ili nikako ne integriraju u naše društvo“…
Crne kronike su prvih dana 2024. godine izvijestile da „zagrebačka policija traga za batinašima, koji su 3. siječnja navečer na tramvajskom okretištu u Dupcu presreli i pretukli državljanina Nepala na odlasku iz obližnjeg Konzuma u kojem je zaposlen“. Već 5. siječnja oko 16 sati su kod Vlaške ulice, u srcu Zagreba, trojica muškaraca u dobi 20-30 godina fizički napali mladu Filipinku A. R. (lani se udala za Zagrepčanina, Hrvata) i rasistički urlali „Go home, you motherfucker!“ (Idi kući, pizdurino!) Policija i njezin suprug mole da im se jave svjedoci koji su vidjeli rasistički napad na tu ženu, koja im se u smrtnom strahu nije znala suprotstaviti. Policija također moli da im se jave građani koji nešto znaju o rasističkom napadu na Filipinca nedaleko od Arena Centra. Bez razloga su ga pretukla desetorica mlađih nasilnika samo nekoliko dana po dolasku na rad u RH i teško ozljeđenoga bacili uza savski nasip. Još ga liječe u bolnici. Policija moli, javnost se zgraža i šuti, a ksenofobni rasizam širi svoja krvava krila. Na dušu vladajućima koji ništa ne čine, osim što su „zabrinuti i osuđuju“. Sic transit. Tko je uhićen i primjerno kažnjen? Nitko. Ni neće biti.
Društvene mreže su se zapalile nakon što su domaći rasisti objavili seriju pogrda i ismijavanja Nepalaca, Indijaca, Filipinaca, Bangladešana, Afganistanaca i inih „škurih, crnih i malih“ stranih radnika, koji su se u novogodišnjoj noći veselili sa Zagrepčanima na Trgu bana Josipa Jelačića uz nastupe legendarnog Leta 3 (s eurovizijskom uspješnicom „Mamom ŠČ!“), Zagrebačke filharmonija i njihovih gostiju. Taj je doček u ekstremističkim objedama prozvan „nepalskom Novom godinom“, „woltovskom/boltovskom“… Neki dan je pak stidljivo objavljena vijest u medijima kako je gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zahvalio na junaštvu vozaču školskog autobusa Filipincu Bienvenidu Aliviju koji je 19. siječnja 2024. na području Šiljakovine spasio živote djece iz zapaljenog autobusa te prionuo gasiti vozilo u plamenu do dolaska vatrogasaca iz Velike Gorice. Ačkar je nagradio vozačevu hrabrost simbolom tog kraja Turopoljskom podgutnicom, Turopoljskim leksikonom i poklon bonom.
Skromni Bienvenido Alvio – za rasističke kretene s pola mozga „škuri, crni i mali“ Filipinac – pokazao se neusporedivo većim i boljim „našim dečkom“ od ijednoga „našeg dečka“ iz grčkih zatvora zbog kojih je cijeli državni vrh skočio na zadnje noge ne štedeći javnog novca, lijekova i pravne pomoći da bi neki od njih nedugo po izlasku iz uza premlatili i teško ozlijedili skupinu maloljetnika u Vukovaru. Jer, neki su od te djece govorili „čudnim naglaskom“. Sic transit. Rasističkim su lokalnim BBB-ima bili „delije“!? Kretenizam pod državnim mecenatom, koji ostavlja vrlo mučan i obeshrabrujući dojam baš kao i čavlansko vješanje Škuribanda Fureštića, pa zamjenskog Novinarka Škandalića, čime se Čavlanko Ksenofobić-Rasistić legitimirao kao mesopustno deficitarne pameti.
Niz je primjera, osobito zaredalih neposredno poslije Nove godine, gdje ta vrst netrpeljivosti prema drugima i drukčijima ne ostaje na mrežnom postu, politikantskoj dijareji, mesopustnoj šali, ironičnoj dosjetci, itsl., već u nekih hejtera bez pokrića i skupina crnih istomišljenika – prelazi u djela. Samozvani vođa političkih Srba u RH Milorad Pupovac (SDSS) – koji već osmu godinu HDZ-Plenkovićevoj vladi drži glavu iznad vode i mjesecima je najnepopularniji političar (CRO Demoskop; slijede ga Andrej Plenković i HDZ-ov šef tzv. Visokog doma Gordan Jandroković) – osobno svjedoči kakve mu psine i fizičke ugroze priređuju ti s pola mozga kad se i kao, je li, tzv. običan/mali građanin pojavi na ulici.
I Milorad Pupovac je – osim svjedobno Ive Sanadera, Ivice Račana, Stjepana Mesića, Zorana Milanovića, pa i samog Franje Tuđmana, injsl. – znao poslužiti fašnički potkapacitiranim „inteligentima“ kao pust kojega valja podignuti na galge i spaliti. „Kriv je!“, dernja se publikum. Kadija te tuži, kadija ti sudi! Galge i oganj! A sutra je novi dan. Čavlanko Ksenofobić-Rasistić jaše dalje, ma što god tko mislio. I rekao.
