Na saborskoj sjednici 20. listopada zastupnice platforme Možemo!, Sandra Benčić i Jelena Miloš istaknule su kako se radnice i radnici u Hrvatskoj suočavaju s nizom problema koje aktualni Zakon o radu nije riješio.
Rad na određeno mora postati iznimka, uz usko definiranje razloga zbog kojih se takav ugovor može sklopiti, zaključila je Jelena Miloš, stručnjakinja u području pitanja rada, socijalnih prava i sindikalnog organiziranja.
Uz to, traži se automatsko produženje ugovora trudnicama koje rade na određeno za čitavo vrijeme trajanja njihovih prava vezano za trudnoću i rodiljni dopust. Za agencijske radnike traži se ugovor na neodređeno nakon maksimalno tri uzastopna ugovora na određeno.
Vlasnici platformi trebali bi snositi direktnu odgovornost za radni odnos, a troškovi rada na izdvojenom radnom mjestu trebaju se isplaćivati svim takvim radnicima, onoliko dana koliko su radili na takvom mjestu, a ne samo onima koji deset dana mjesečno rade od kuće.
Istaknuta je i problematika uvođenja dodatnog rada od čak 16 sati tjedno, što smatraju nedopustivim jer je takav rad nemoguće kontrolirati i može imati negativne posljedice za zdravlje radnika i sigurnost na radu, a dugoročno predstavlja opterećenje za zdravstveni i mirovinski sustav.
Benčić i Miloš ustvrdile su kako uz Zakon o radu treba definirati i odredbe o inspekcijama rada, kao i odredbe koje reguliraju rad u državnim i lokalnim službama. Naglašeno je kako su upravo država i jedinice lokalne samouprave najčešći korisnici ugovora na određeno vrijeme, čak i kad zaposlenici tamo rade desetak i više godina.
Kao razlog zbog kojeg Hrvatska plaćama i uvjetima rada ne može konkurirati na europskom tržištu naveden je nedostatak radne snage, odnosno odljev radnika i radnica u inozemstvo. Upravo zbog toga Hrvatska mora odmah riješiti trenutnu krizu tržišta.
„Zadnji je čas da bolje uredimo radne odnose i da se odmaknemo od modela nesigurnih uvjeta rada koji su nas doveli u stanje na tržištu kakvo danas imamo. Europa se okreće novim modelima industrijskih odnosa, socijalnom partnerstvu, kolektivnom pregovaranju, uspostavi čvrste regulacije nesigurnih oblika rada i Hrvatska – pogotovo s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalazimo – mora imati takva rješenja, a ovaj Zakon o radu nedovoljno hrabro stupa u te izmjene i to je njegov temeljni problem“, naglasila je Miloš za kraj.
ZAHTJEVI PLATFORME MOŽEMO!
- Rad na određeno mora postati iznimka – treba definirati uski krug razloga zbog kojih se takav ugovor može sklopiti.
2. Tražimo automatsko produljenje ugovora na određeno za trudnice za cijelo vrijeme trajanja njihovih prava. Danas se trudnicama ni u državnoj upravi ne produljuju ugovori na određeno po njihovom isteku.
3. Za agencijske radnike mora vrijediti ograničenje o najviše tri ugovora na određeno nakon čega moraju dobiti ugovore o radu na neodređeno vrijeme.
4. Kolektivnim ugovorom agencijskim radnicima ne smiju biti uređena manja prava – agencijski radnici su radnici i ni u kojem aspektu ne smiju imati manja prava od drugih radnika.
5. Tražimo bolje rješenje platformskog rada. Ovaj prijedlog nije uveo direktnu odgovornost platformi za radni odnos već samo ozakonio rad posredničkih tvrtki (agregatora) putem kojih ionako već sad radi 80 posto radnika, a to je već sada u praksi predmet brojnih zloupotreba. Radnici ne rade za ove agregatore već za platforme i to je bila cijela poanta direktive koja se sada razvodnjava.
6. Troškovi rada na izdvojenom radnom mjestu moraju biti plaćeni svim radnicima, a ne samo onima koji rade deset dana mjesečno od kuće ili imaju uređen takav rad kao stalan. Troškovi se moraju nadoknaditi svim radnicima koji rade na izdvojenom mjestu, i to onoliko dana koliko su radili.
7. Protivimo se povećanju dodatnog rada od čak 16 sati tjedno jer ga je nemoguće kontrolirati i može imati negativne posljedice za zdravlje radnika, sigurnost na radu te dugoročno predstavljati opterećenje za zdravstveni i mirovinski sustav.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
