Foto: Zagreb, javni prostor (Tumblr) Najljepše ime u gradu

Metropolitanske geste u Zagrebu su rijetke, odmak od klasičnog još rjeđi, no lako je zamišljati. Grad čine i imena koja postoje i koja "ne postoje" - gradski imaginarij poprište je neslućenih želja, pa i pokušaja da se ostvare. Vezanost imena i lokacije nekad su više, nekad manje očite. Spustiti se sa Šalate Ljubinkovcem, ako priču znamo, evocirat će gostioničarku Ljubicu i krčmu u Alagovićevom ljetnikovcu na koji stube izlaze. Zato je na Medveščaku, u blizini kuće u kojoj su živjeli Joža i Renata Horvat, idealno nazvati tamošnji bezimeni park po njima. Pri posezanju za autohtonim toponimima, jedno je ime osobito lijepo, možda i najljepše u gradu - Zvezdišče.
Foto: N.N.

Mjesto po mjeri utopije

Voljela sam nakon faksa, posla ili pive reći "idem doma" i uspedalirati do Nazorove 53, otvoriti široka vrata i biti kući. Tamo sam provela jedna od ljepših jutara i još ljepših zalazaka sunca i svi koji ste imali priliku biti tamo znate o čemu pričam. Ali izmicao mi je politički smisao našeg skvotiranja. Kao kolektiv nismo se uspjeli dogovoriti oko deklariranja prostora kao anarhističkog i antifašističkog, što je meni bilo izrazito važno, a neki su to sabotirali iz razloga što "takav stav stvara neprijatelje". Iako mi je žao da nismo uspjeli jer je BEK nakon godinu i nešto sitno propao, ipak je ideja ona koja opstaje iznad prostora, a svaki novi put može biti bolji pokušaj.
Fotografije: Ivana Perić

Uspavana ljepotica Blata

U nepregledno velikoj bolnici nalazi se samo ekipa strane filmske produkcije koja snima postapokaliptičnu scenu. Oko zgrade završeni prostori za parking, tegle s biljem i deseci neobičnih rasvjetnih balona – paukolikih krijesnica kakve će lako prepoznati posjetitelji socijalističkih hotela na Jadranu. Ulični umjetnici pretvorili su bolnicu u svojevrsni galerijski prostor. Ideja o njenoj gradnji danas se čini kao neostvariva utopija, no isto je vrijedilo 1980-ih, kad se vlast u vrijeme krize odlučila na taj potez. Srž problema danas nije u ostvarivosti takve utopije, nego u činjenici da u današnjem kapitalizmu političarima takva bolnica više ne predstavlja utopiju.
Foto: Dijana Pribačić Jurić

Kako je MVEP eliminirao Alumni europskih studija

Jan Klasinc, predsjednik udruge Alumni europskih studija (ALES) koja je na natječaju Ministarstva vanjskih i europskih poslova ostvarila potporu od 48 tisuća kuna, ali joj ni lipa nikad nije uplaćena: "Pretpostavljam da je netko naknadno zaključio kako mu se naš projekt ne sviđa. Nitko mi ni na koji način nije dao do znanja da sam nečim povrijedio odredbe natječaja. Neformalnim putem saznao sam kako su se nadali da ću odustati od nastojanja da vidim o čemu se radi, ili da će se ALES jednostavno 'utrnuti' zbog pomanjkanja novca za rad."
Metalac (Foto: Ante Baranić, 1989.)

Kad ne dime tvornički dimnjaci

U Šibeniku predstavljene novine Lane Stojićević 'Kad ne dime tvornički dimnjaci - TEF'. Riječ je o istraživanju o ugasloj Tvornici elektroda i ferolegura. "Radnicima se svidio ovaj hommage jer su uglavnom svi čitali originalne tvorničke novine, a neki još uvijek čuvaju sve brojeve. U kontrastu s tim teškim uvjetima rada, neki radnički standardi bili su na visokom nivou. Iz perspektive moje generacije i moje struke, nemoguće je ne diviti se nekim aspektima radničkog standarda koji su danas uglavnom teško dostižni. Prema riječima jednog kazivača: 'TEF je bio grad u malom, u njemu se društveni život odvijao maksimalno, od sporta do glume.'"

Barbarska metoda

DIY dokumentarni film o eksploataciji nafte i plina i koncesijama u Hrvatskoj.