Kvatrić 80-ih (Foto: Miroslav Vajdić, Flickr) Priča s istočne strane

Dok mi kroz Facebook defiliraju jata ružičastih flamingosa, dok znani i neznani jezde osamljenim plažama u zoru, noću gledaju zvijezde na mulu, ja se rastajem s Kvatrićem. Nije više stvar samo u tjeskobi bezdomnosti, naporu selidbe u gradu preskupih nekretnina, stvar je u "osjećaju doma". A njega sam ovdje u posljednjih pet godina stekla neprimjetno. Legnem na klupu, slušam glasove iz Zoološkog vrta i maštam o danu kad će koncept utamničenja životinja biti konačno napušten. U glavi brojim koliko mi još dana ostaje u kvartu. Što još moram upamtiti, utisnuti u memoriju, s kim se oprostiti, trebam li napraviti oproštajni tulum, hoću li ikome nedostajati.
Foto: ytb-prtsc

Plejlista: Otpor (1)

Svakoga vam mjeseca donosimo kratak pogled na tri muzičke uspješnice – uspješnice otpora. U vrućem kolovozu, plejlista uključuje libanonski bend Mashrou' Leila, koji unatoč zabranama nastupa i prijetnjama ne prestaje pjevati o revoluciji i ljubavi za sve, jedinstvenu Gaye Su Akyol iz Turske koja poziva na sanjanje i otpor fašistima, te, povodom slavlja pedesete godišnjice slijetanja na Mjesec, malo drugačiji pogled na stvari legendarnog pjesnika i bluesologa Gila Scotta-Herona.
Hlad u Crnatkovoj, (Foto: Saša Šimpraga)

Hlad u gradu

Koliko su stabla važna uvidjet ćemo onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Izvan parkova, rijetka su stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na Trgu Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.
Foto: Tert.am

Irsko ljetovanje (Mislim na Desnicu dok pakiram jabuke)

Prošlo se ljeto ukazala mogućnost rada u El Doradu keltske Hrvatske. Bicikliram svaki dan, deset kilometara, nekad u mraku, s reflektirajućim prslukom, ignoriram stare druidske utvare pored puta. Posao je težak, ali ima neku meditativnu kvalitetu. Kao i kod klasične meditacije, uvijek te malo bole leđa na kraju dana. Nitko nema stalno mjesto, osim Ukrajinki, koje se skupe ujutro u amorfnu masu obojenih vlasišta i predivnih plavih očiju. Lenkin je engleski kao moj francuski - uopće ga ne govori, ali komuniciramo nekako telepatski. Volim kad me stave pored nje, njeno voluminozno tijelo ima kvalitetu svjetionika. Slabo se dopisujem, nemam snage, udvarači su me zaboravili.
Foto: Marina Kelava

Leptiri trebaju livade

Uz rubove makadamske ceste na Učki najčešće vidim četiri-pet vrsta leptira. Nose maštovita narodna imena, šahovnica, prugasto jedarce, zelenokrili plavac. No, oni najviše vole livade, a većina livada na Učki danas su zarasli u borove i grmlje. Stočarstvom se na ovoj planini danas malo tko bavi, a sa stokom nestaju i staništa leptira. Zahtjevnog posla vraćanja livada leptirima prihvatili su se u udruzi BIOM kroz čiji je volonterski kamp u parku prirode u mjesec dana prošlo oko 35 ljudi. Neki su od njih ovdje proveli i nekoliko tjedana u fizički vrlo napornom poslu, stvarno alternativnom načinu provođenja ljeta od ležanja na plaži. Ljeto koje ne potiče ubrzanu devastaciju obalu, apartmanizaciju, kič, hranjenje zmaja udobnosti.

NE plastici za svakodnevno bacanje!

Greenpeaceovoj kampanji pridružio se i Darko Rundek, autorskom pjesmom Reci NE!