Nidžara Ahmetašević, novinarka i aktivistkinja: "Dosta je ljudi neidentifikovano pokopano po lokalnim grobljima duž rute, kako u BiH, tako i u regiji. IOM nema veliku odgovornost, nego je sva odgovornost na njima jer oni zvanično upravljaju kampovima-logorima i primaju većinu donacija. Sada umjesto neuslovnih kampova koji liče na logore, imamo logore u kojima je zatočeno preko 6.000 ljudi. Ljudi o čijim osnovnim pravima nitko ne brine lake su mete. I nasilje hrvatske policije postaje sve okrutnije. Tišina koja dolazi od većeg dijela civilnog društva u Hrvatskoj plaši jednako koliko i nasilje."

Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH: "63% našeg članstva je do 40 godina starosti, a 77% je žena. Naša sekcija žena paralelno jesa jačanjem uloge žene u sindikatu jačala i sam sindikat. U svojim uslugama nikad ne stavljamo članstvo i članarinu kao uvjet. Od nekih velikih poslodavaca sam čula da nam se zamjera radikalizam, ali smatram da je stvarno došlo vrijeme barem da mi kao sindikat progovorimo o imenima velikih poslodavaca koji su godinama akumulirali ogromnu dobit, a među prvima su počeli s otpuštanjem radnika i radnica zbog koronavirusa."

Sada je više nego naivno postavljati pitanja tipa "zašto rektor Boras tako organski ne podnosi zagrebački Filozofski fakultet?" jer je pravo pitanje kako je uopće moglo doći do toga da bilo koji rektor ikad dobije ovlasti koje će mu omogućiti da svoje (ne)podnošenje ovoga ili onoga fakulteta sveučilišta kojem je rektor pretvori u pravno utemeljeno ignoriranje demokratskih izbora u okvirima tradicionalne akademske samouprave. Tko muči dvije uči i tako, mučeći mukom, stigosmo do skandaliziranja koje je tek posljedica jednog dugog procesa.

Luis Buñuel je filmom Diskretan šarm buržoazije upozoravao na apsurdnost činjenice da takav isprazni stalež uopće postoji, kamoli da vlada bilo kime, kamoli cijelim svijetom. U pandemijskom vrtlogu zbivanja rađa se šansa nove dekolonizacije - dekolonizacije misli. Svi su ljudi, a ne samo pjesnici, kako je učio A.B. Šimić, čuđenje u svijetu. Dok se svatko od nas bori za svoj život za živote drugih nas nije briga. Kako inače objasniti da oko devet milijuna ljudi godišnje umire od bolesti uzrokovanih glađu, a od gladi svakoga dana umre 15 tisuća djece? Smrt nije samo logična konzekvenca života, smrt mnogih logičan je proizvod neoliberalne mašinerije.