Iako načelno uređen, bezimeni javni prostor između zgrada Glavnog kolodvora i Pošte u Branimirovoj danas je, oblikovno i komunikacijski, nedovršena zona.
U zgradi pošte u Branimirovoj nekad je postojala posebna prostorija s telefonskim imenicima iz cijelog svijeta. Dugo nakon što su tiskani telefonski imenici postali stvar prošlosti, s obližnjeg Glavnog kolodvora još uvijek je prometovao (nekoliko sezona čak dnevni) noćni vlak za Veneciju. Ta linija, koja je spajala Budimpeštu i Mletke preko Zagreba, ukinuta je 2011. I s tim je Zagreb postao malo manje grad. Neovisno, svaki se grad brže ili sporije, više ili manje, neizostavno mijenja, dok promjene, vidimo, mogu predstavljati napredak ili nazadovanje, biti dobre ili loše.
Iako načelno uređen, bezimeni javni prostor između zgrada Glavnog kolodvora i Pošte u Branimirovoj danas je, oblikovno i komunikacijski, nedovršena zona. Bitno manje frekventna od trenutka ukidanja pješačkog nathodnika koji je spajao Donji grad s povijesnom Trnjanskom cestom – koja od onda nema odgovarajuću i direktnu vezu s Donjim gradom, što je samo dodatno marginaliziralo tu nekad bitno važniju ulicu. Od dolaska pruge i izgradnje Glavnog kolodvora, brisani je prostor s istočne strane kolodvora kroz desetljeća mijenjao uloge, a predugo služio tek kao parkiralište. Osim blizine vlakova, jedna od karakteristika mjesta su pogledi u daljinu. Možda najatraktivniji onaj u dubinu Petrinjske ulice i vizuru katedrale, ili prema gredeljskom vodotornju, no ta je veduta vjerojatno više privremena.
Taj zapravo prošireni peron je malo formalniju ulogu poprimio s izlaganjem prve stare lokomotive, a ona druga još je uvijek tamo. Prostor trga potom je značajnije redefiniran s izgradnjom spomenika žrtvama Holokausta koji ga, međutim, nije dovoljno približio ulozi trga. Taj spomenik pretenciozne monumentalnosti nema ni osobito istaknutu, kamoli učinkovitu, memorijalnu ulogu. Netko je komentirao da kad ga je vidio iz daljine da je pomislio da su ti paketi spomenik pošti koja je odmah iza njega, a pogled na čije pročelje dijelom blokiraju.
Za spomenike je lokacija jednako važna kao i izbor samoga djela, a da spomen-obilježja mogu više dati mjestima na kojima se podižu pokazuje ove godine u Parizu, na Place Saint-Gervais, otvoreni memorijalni park za žrtve terorističkog napada 2015. U odnosu na zagrebačku betonjaru ispred Pošte, pariški je trg s novom intervencijom dodatno oživio, čime se potvrđuje teza da spomenuti primjeri nisu samo dva načina razmišljanja, već dva svijeta koji jedan s drugim nemaju nikakve veze.
Iako naočigled popunjen raznolikim elementima, ali ne i usklađen kao cjelina, aktualno stanje prostora između Kolodvora i Pošte ostavlja prostor za promišljanje boljih budućnosti. Jedna od opcija je zaokret od „trga“ prema parku i to na prvom peronu. Bila bi to i svojevrsna gradska osobitost. Naime, predmetni se prostor nalazi neposredno uz prvi peron Glavnog kolodvora pa se čak i najave vlakova dobro čuju na gotovom cijelom tom platou. Očekivati vlak na prvom peronu, a istovremeno sjesti pod neku krošnju parka dalo bi na svečanosti predahu, čekanju ili putovanju.
Sličnoj ulozi parka na prvom peronu približio se Deveti park ili Park Smogovac (kako mu je jedno od neformalnih imena odabrano kao dio kampanje platforme 1POSTOZAGRAD za taj park, na prvom ikad javnom natječaju za ime neke javne površine u Zagrebu, a uvjet natječaja bio je da se ne predlaže ime osobe) na Zelenoj potkovi, sa zapadne strane Glavnog kolodvora. No, tamo iskorak parka prema peronima nije potpun, a i zona tog dijela kolodvora je manje atraktivna.
Najave Hrvatskih željeznica da će Glavni kolodvor biti obnovljen 2030. godine (najava dolazi pet godina nakon potresa) otvaraju prostor i za promišljanje njegove neposredne okolice. Hoće li npr. konačno biti omogućen prolaz prilaznim hodnikom peronima na jug i budući važni gradski trg?
Sramežljive naznake gradske uprave da bi se prostor ispred kolodvora imao zatvoriti za automobile i više otvoriti pješacima također otvaraju mogućnosti. Pritom, značenje takvih poteza bi svakako bilo važnije onda kad bi kolodvor imao neku značajniju ulogu u gradskom, prigradskom, nacionalnom i međunarodnom prometu. S obzirom na stanje željeznica u Hrvatskoj, možda se dogodi novi grad na Gredelju pa se jedna od komunikacija na jug otvori i s prostora između Kolodvora i Pošte, što može biti poticaj da se to dragocjeno, ali podcijenjeno mjesto u nekoj mjeri redefinira. Njegovo oblikovanje, posljedično društvena dinamika i neposredno iskustvo korisnika svakako može biti bolje, ugodnije, klimatski neutralnije, zelenije i atraktivnije. U tim hipotetskim novim okolnostima vjerojatno će trebati računati sa svim elementima koji sad tamo više zauzimaju prostor nego što mu nešto daju, ali i u takvoj konstelaciji nekakav park je moguć.
Dok čekamo obnovu kolodvora, možda (do)čekamo i park na prvom peronu, a možda je i inače veliki gospodin.
