Val prosvjeda protiv stambene krize koji je posljednjih tjedana zahvatio Španjolsku kulminirao je pozivom na generalni štrajk 11. studenog te raspuštanjem parlamenta i najavom prijevremenih izbora za 29. studenoga. Iako je premijer Pedro Sánchez raspisao izbore nakon neuspjelih pokušaja donošenja zakona koji su trebali pružiti zaštitu podstanarima, a koje je blokirala parlamentarna desnica, njegova je stranka (PSOE) dva tjedna prije smrti Maricarmen Abascal bila suzdržana na glasanju o zakonu o ograničavanju kupovina nekretnina pravnih osoba, koji je predložio koalicijski partner SUMAR. Donosimo kratku povijest stambene krize i mobilizacije protiv rasta cijena i špekulacija.
Prošlo je četiri tjedna od deložacije 87-godišnje Maricarmen Abascal u Madridu koja je pokrenula val prosvjeda protiv stambene krize u cijeloj Španjolskoj. Demonstracije još uvijek traju, a dio sindikalne borbe usmjerio se na organiziranje generalnog štrajka koji je planiran 11. studenog.
Maricarmen Abascal postala je simbolom novog vala prosvjeda protiv stambene krize u Španjolskoj. Nakon što joj je najamnina skočila s 500 na više od 2600 eura, više ju nije mogla plaćati pa ju je policija izbacila iz stana u kojem je živjela više od 70 godina. Premda je nakon prosvjeda postignut dogovor s investicijskom kompanijom, Maricarmen je preminula prije nego što se uspjela vratiti u stan. Cjelokupni razvoj događaja pokrenuo je val prosvjeda diljem Španjolske, započevši s Madridom u kojem su prosvjednici postavili prosvjedni kamp s preko 1000 šatora na glavnom trgu Puerta del Sol zahtijevajući konkretne korake za zaštitu podstanara. Desetak dana nakon deložacije val je zahvatio i druge gradove poput Barcelone, Malage i Valencije. Premda se problemi razlikuju od grada do grada, prosvjednici čitave države okupljeni su oko istih generalnih zahtjeva protiv stambene krize koja Španjolsku proždire već desetljećima, odnosno oko zaustavljanja špekulacija nekretninama i pretvaranja prava na dom u javni prioritet.
Nakon masovnih prosvjeda, vlada španjolskog premijera lijeve orijentacije Pedra Sáncheza predložila je 1. listopada glasanje o dvama hitnim stambenim dekretima koji su trebali pružiti strožu zaštitu podstanarima. Dekreti su odbijeni brojčanom nadmoću desnice u parlamentu, a rastuće nezadovoljstvo na ulicama Sánchez je iskoristio da raspusti parlament i najavi prijevremene izbore za 29. studenoga. Samo dan poslije španjolska vlada odobrava paket hitnih stambenih mjera sličnih onima koje je parlament prošlog tjedna odbacio. Sada raspušteni parlament zamijenjen je privremenim tijelom od samo 69 članova za koje se očekuje da će lakše dobiti potrebnu minimalnu većinu za privremeno odobrenje mjera do izbora. Glasanje u korist uvođenja dekreta sada bi moglo biti motivacija i desnoj oporbi budući da, prema istraživanju agencije 40dB za španjolski list El País i radiostanicu Cadena SER, više od polovice njezina biračkog tijela podržava veću intervenciju na tržištu nekretnina (56,5 % glasača PP-a, 55,2 % glasača krajnje desnice Voxa, kao i vrlo visokih 56,5 % stanodavaca).
Sánchez, koji glasi za “kralja političkog preživljavanja”, raspisivanjem prijevremenih izbora nastoji iskoristiti zamah prosvjeda kako bi osigurao veću zastupljenost svoje koalicije u parlamentu. Premda je na početku svog mandata 2023. godine koalicija predvođena Sánchezovom Španjolskom socijalističkom radničkom strankom (PSOE) dala mnoga obećanja u smjeru poboljšanja stambenih politika, poput socijalnih stanova i kontrole cijena najma, ona se nisu ispunila. Uz očekivano negodovanje desnih stranaka, razlog tome leži i u neslaganju unutar same koalicije u kojoj neki ministri regulaciju stambenog sektora smatraju pretjeranom. Zanimljivo je i da je PSOE dva tjedna prije same deložacije Maricarmen bio suzdržan na glasanju koje je predložio koalicijski partner SUMAR za zakon o ograničavanju kupovina nekretnina pravnim osobama. Poučeni tom ambivalentnošću, prosvjednicima je jasno da stambeno pitanje ne mogu razmatrati u strogim okvirima stranačke pripadnosti, već u okvirima klasne borbe. Stoga su se, unatoč sazivanju prijevremenih izbora i potencijalnom uspjehu novog pokušaja provedbe dekreta, odlučili na nešto radikalniju akciju sazvavši generalni štrajk 11. studenog. Meta štrajka tako postaje i sama vladajuća progresivna koalicija koja nije uspjela održati svoja obećanja.
S obzirom na skepsu lijevog glasačkog tijela, Sanchezovo raspisivanje prijevremenih izbora čini se poprilično rizičnim. Ako ne uspije mobilizirati ljevicu, otvara se mogućnost pobjede koalicije desnice koju bi činili konzervativci i krajnje desna stranka Vox. Prema većini anketa, to se čini kao vrlo izgledna mogućnost.
Kratka povijest stambene krize u Španjolskoj
No, važno je promotriti kako je uopće došlo do nezadovoljstva koje je uspjelo nadići klasične stranačke podjele. Premda je Španjolska 2025. godine ostvarila gospodarski rast od 2,8 posto, turistički i građevinski procvat te rekordnu razinu zaposlenosti, stambena kriza već je dugo najvažniji problem Španjolaca. Tu su najugroženiji oni koji su tržištu pristupili nakon gospodarske krize 2008., u vrijeme drastičnog rasta troškova i manjka ponude, dok su, prema službenim brojkama, u zadnjem desetljeću najamnine porasle za više od 80 posto, a plaće tek oko 30 posto. Dodatni problem prouzrokovao je i famozni turistički razvoj zbog kojeg se mnogi dostupni stanovi pretvaraju u Airbnb-ove koji se iznajmljuju po suludim cijenama, dok potrebite Španjolce ostavljaju na milost i nemilost ulice.
Usporedbe radi, Španjolskoj danas fali 750 tisuća jedinica za stanovanje, dok je 2006. postojao višak od 300 tisuća stanova. U toj zlatnoj godini za špekulante banke su olako davale kredite pa se krenulo masovno investirati u nekretnine, očekujući da će se kasnije moći prodati po višoj cijeni. Građevinski sektor postaje jedan od glavnih pokretača španjolskog gospodarstva. No, takav rast tržišta nije pratio stvarnu potrebu i potražnju pa su se takve špekulacije ispostavile kao loše špekulacije. Već 2007. godine nazire se gospodarski slom koji će trajati sve do 2014. – s padom potražnje cijene nekretnina stagniraju te zatim strmoglavo padaju, a ljudi ostaju u kreditima većim od vrijednosti svojih nekretnina. Građevinske tvrtke propadaju, ljudi masovno ostaju bez posla (nezaposlenost je 2013. dosegnula 26 posto, a među mladima čak 56 posto) te se događaju masovne deložacije, često zbog ovrha (između 2008. i 2015. godine bilo je otprilike pola milijuna deložacija). Lakomislenost ulaska u špekulaciju uz pohlepnost samog biznisa stanovanja prokazuje naizgledni paradoks – tisuće ljudi gubi svoje domove jer se izgradilo stotine tisuća domova previše.
Ipak, tržište se 2014. godine kreće stabilizirati, cijene nekretnina ponovno rasti, a investitori se hrabro vraćaju na tržište. Time kupnja nekretnina većini stanovništva postaje sve nedostupnija pa sve više njih ovisi o najmu. No, radi se o još uvijek relativno niskom postotku koji obuhvaća oko jednu četvrtinu stanovništva, što se objašnjava time da je većina stanovništva svoje stambeno pitanje riješila u periodu niskih cijena nekretnina. Tako se danas Španjolska susreće s većim dijelom populacije sa sigurnom stambenom pozicijom, ali i produbljivanjem rascjepa između njih i onih koji tek sada ulaze na tržište nekretnina s nevjerojatno visokim cijenama i manjkom stanova. Uz to, spomenuta turistifikacija i kratkoročni najam, posebice u gradovima poput Barcelone i Madrida, dodatno pojačavaju pritisak na dugoročni najam.
Sindikalizacija stanovanja
To šaroliko biračko tijelo koje nije imalo sreću stasati u vrijeme zlatnih godina špekulacija danas se nosi s posljedicama njihova sloma, stoga ne čudi rastući bunt. Pružanje otpora prosvjedima, direktnim akcijama i udruživanjima pratilo je cijeli proces tog pada. Naime, 2011. dolazi do repolitizacije pitanja poput nezaposlenosti, dugova i deložacija koja su se dotad smatrala osobnim neuspjesima te se fokus okreće protiv korumpiranog političkog i ekonomskog sustava koji je građane gurnuo u duboko siromaštvo. Taj bunt prerasta u pokret pod nazivom “Indignados” ili “5-M pokret” koji je okupio milijune stanovnika koji su pružali otpor građanskim neposluhom i direktnim akcijama. Prosvjedi se nastavljaju, a u 2014. godini, u doba najgore ekonomske krize i političkih skandala, opet doživljavaju svoj vrhunac “Marševima dostojanstva”. Od 2017. godine u Španjolskoj se javljaju sindikati stanara koji, između ostalog, legitimitet dobivaju sudskom pobjedom nad američkom investicijskom tvrtkom Blackstone koja je postala najveći privatni stanodavac u Španjolskoj nakon krize 2008. Fokusom na prava najmoprimaca i borbom protiv rasta cijena i špekulacija njihovi zahtjevi uspijevaju mobilizirati šire slojeve društva oko pitanja prava na stanovanje.
Aktualnu borbu protiv stambene krize predvode upravo sindikati podstanara koji ju povezuju s radničkom borbom, pozivajući na generalni štrajk. Tatiana Llaguno, jedna od aktivistica sindikata Sindicat de Llogateres, govori nam kako je najveći uspjeh ovakvih sindikata “predstavljanje stambenog pitanja kao gotovo neizbježno političke teme”, odnosno pozicioniranje stambenog problema kao problema kojeg političari ne mogu više izbjegavati. Sindicat de Llogateres imao je velikih uspjeha u individualnim slučajevima zaštite najmoprimaca, ali i štrajkovima protiv povećanja stanarina protiv velikih banaka, dok povjerenje opravdava činjenicom da u Barceloni i Kataloniji broji 7000 članova. Llaguno ističe važnost povezivanja s radničkim sindikatima s obzirom na to da rast plaće ne prati rast troškova stanovanja, tako da radnici ne vide taj “ekstra novac” u svojim džepovima. Stambeno pitanje tako je usko vezano uz radničko jer je upravo stanovanje ono na što troše najviše novaca pa se čini smislenim da se energija usmjerava na organiziranje generalnog štrajka. Ostaje pitanje hoće li ujedinjenje tih borbi razvodniti zahtjeve stambenog pokreta.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati