Niti nakon šest sastanaka mirenja, odgajateljice u drugom najvećem gradu nisu uspjele ishoditi povećanje osnovice za obračun plaće za 50 eura. Čak i uz izmjenu kolektivnog ugovora plaća bi i dalje ostala ispod državnog prosjeka. Predsjednica Sindikata odgoja i obrazovanja, medija i kulture Hrvatske kaže da bi država trebala preuzeti dijelom ili u potpunosti financiranje osnovnih plaća radnica i radnika u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Usporedi li se radnice i radnike splitskih predškolskih ustanova s njihovim kolegicama i kolegama u drugim gradovima, posebice Zagrebom, bit će bjelodano jasno da su u nezahvalnijoj poziciji. Osim plaća koje zaostaju za glavnim gradom, ali i prosjekom države, ni socijalni dijalog s gradskom upravom nije na zavidnoj razini.
Prije nekoliko je dana Sindikat odgoja i obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) objavio da je Grad Split odbio potpisati treće izmjene kolektivnog ugovora kojima bi se podigla osnovica bruto plaće za pedeset eura. SOMK je za jesen najavio sindikalne akcije, odnosno potencijalni štrajk zaposlenika dječjih vrtića u gradu, ukoliko do potpisivanja novih izmjena ne dođe.
Neuspješnom potpisivanju nove, treće izmjene i dopune kolektivnog ugovora, prethodilo je čak šest sastanaka mirenja s gradskom upravom, odnosno gradonačelnikom Tomislavom Šutom. Također, u ožujku ove godine potpisane su druge izmjene i dopune kolektivnog ugovora koje su trebale služiti kao svojevrsna „garancija“ za potpisivanje treće izmjene i dopune. Drugim su amandmanima osigurani pojedini sindikalni zahtjevi poput povećanja regresa i božićnice, povećanja prava na godišnji odmor i slično, no ono najvažnije obećanje iz prije spomenute “garancije” nije ostvareno. Grad se obvezao rebalansom proračuna osigurati sredstva za povećanje osnovice za obračun plaće i dodatak od jedan posto na voditeljstvo, no do rebalansa nije došlo, te su stoga zahtjevi sindikata ostali neostvareni.
Ovaj se slučaj nipošto ne može gledati kao lokalni problem zaposlenika dječjih vrtića u Splitu. On je rezultat mnogih problema koji godinama muče sustav predškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Velike razlike u primanjima zaposlenika između regija, gradova i općina; kronični nedostatak stručnog kadra; te nemogućnost poštivanja minimalnih pedagoških standarda uslijed nedostatka sredstava, samo su neki od problema kojima se radnici u sustavu predškolskog obrazovanja susreću.
Razlog tome uvelike leži u decentraliziranom sustavu upravljanja. Za razliku od osnovnih škola čiji je osnivač država, u većini je slučajeva dječjih vrtića osnivač lokalna samouprava, dakle gradovi i općine. U nemalom broju slučajeva lokalna samouprava nema dovoljno sredstava za održavanje propisanog pedagoškog standarda pa tako brojnim vrtićima nedostaje prostora, koliko i osoblja za adekvatan rad.
O svemu navedenom razgovarali smo s Emanuleom Zavoreo Rakić, sindikalnom povjerenicom SOMK-a i odgojiteljicom Dječjeg vrtića Radost u Splitu, te Božicom Žilić, predsjednicom SOMK-a, koje su nam ove probleme konkretizirale na aktualnom primjeru Splita.
„Šest sastanaka mirenja bez konačnog rješenja i bez jasnog odgovora kada će se osigurati uvjeti za provedbu dogovorenog teško se može smatrati primjerom kvalitetnog socijalnog dijaloga“, ističe Zavoreo Rakić, dodajući da među zaposlenicima raste osjećaj da se postupak nepotrebno odugovlači. O otužnom stanju dijaloga s gradskom upravom svjedoči i činjenica da je u Splitu održano čak šest sastanaka mirenja, što nije baš čest slučaj, posebice jer dogovor na kraju nije postignut.
Neostvarenom, trećom dopunom kolektivnog ugovora predviđeno je povećanje osnovice u tri koraka, na 1.015 eura od 1. lipnja 2026., na 1.025 eura od 1. rujna 2026. te na 1.035 eura od 1. prosinca 2026. godine. Žilić objašnjava kako u sindikatu očekuju da će se po donošenju rebalansa odmah primijeniti osnovica od 1.025 eura s obzirom na to da su radnici sada već zakinuti za jedan mjesec povišice.
Čak i uz izmjenu kolektivnog ugovora, koji bi značio povećanje osnovice za obračun plaće od pedeset eura, ona bi i dalje, u iznosu od 1035 eura, ostala ispod državnog prosjeka. Taj podatak, prema Zavoreo Rakić, sam po sebi dovoljno govori o položaju radnica i radnika u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nadodaje da sindikalni zahtjevi nemaju za cilj stvaranje bilo kakvog povlaštenog položaja zaposlenika u splitskim vrtićima, već uspostavu pravednijeg sustava plaća. Također, posebno je teško razumjeti takvo odugovlačenje, kaže, u trenutku kada Grad Split raspolaže najvećim proračunom u svojoj povijesti: „Ne govorimo o zahtjevima koji bi ugrozili stabilnost gradskih financija. Govorimo o povećanju koje bi zaposlenicima donijelo svega nekoliko desetaka eura bruto i tek djelomično smanjilo zaostatak u odnosu na ostatak odgojno-obrazovne vertikale, čiji su vrtići temelj.“
Primjer Splita postavlja znatno šire pitanje regulacije plaća radnika u sustavu predškolskog obrazovanja. Zakonski minimum nalaže da bi plaće trebale biti jednake plaći zaposlenih u osnovnim školama, što vodi bizarnoj situaciji u kojoj sindikati pregovaraju o podizanju plaće na taj zakonom propisani minimum. Žilić pred SOMK-om tvrdi da bi država trebala preuzeti dijelom ili u potpunosti financiranje osnovnih plaća radnica i radnika u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, te da sindikati koji zastupaju radnike u tom sustavu trebaju sudjelovati u pregovorima o plaćama u javnim službama, dok se o dodatnim materijalnim pravima može pregovarati s osnivačima.
Loši materijalni uvjeti i kronična zapuštenost sustava predškolskog obrazovanja nerijetko dovode do situacije nedostatka stručnog kadra, što narušava kvalitetu cijelog sustava. Na taj problem upozorava Zavoreo Rakić: „Ne smijemo zaboraviti da pitanje plaća nije isključivo pitanje materijalnog položaja zaposlenika. Ono je izravno povezano s kvalitetom sustava, privlačenjem novih stručnih kadrova i zadržavanjem postojećih radnika. Ako želimo kvalitetan sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, moramo osigurati uvjete koji će ljudima omogućiti da u njemu ostanu i profesionalno se razvijaju.“
Nedostatak stručnog kadra uvjetuje sve veći udio nestručnih zamjena, iz čega proizlazi paradoks. Prema Žilić, zbog velikog nedostatka odgojitelja u pregovorima s osnivačima, u posljednje vrijeme sindikat sve češće uspijeva ugovoriti zakonski minimum ili čak i veća prava od zakonskog minimuma. To će reći da je stanje sustava toliko kritično da mnogi gradovi i općine kao vatrogasne mjere za njegovo spašavanje koriste – poštivanje zakona.
Grad Split nije iznimka kada je u pitanju odnos spram sustava predškolskog obrazovanja, ali kada je u pitanju politika, značajno se razlikuje od brojnih drugih gradova u Hrvatskoj. U Splitu je, naime, u zadnjih trideset godina na svakim lokalnim izborima bez iznimke izabrana druga vlast. Povijest promjena vlasti u Splitu indikativan je tome da postoji dublji problem u odnosu između politike i sustava predškolskog obrazovanja. Zavoreo Rakić je kroz godine sudjelovanja u kolektivnim pregovorima viđala različite stilove komunikacije i pristupa pregovorima, ali kako kaže: „jedan problem ostajao je isti, sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja rijetko se promatra kao prioritet u mjeri u kojoj bi trebao biti“.
Napominje i da trenutačnu situaciju ne želi svoditi na pitanje pojedine političke opcije jer su zaposlenici vrtića sa sličnim izazovima bili suočeni i ranije: „Ono što se, nažalost, često ponavlja jest nedovoljno razumijevanje specifičnosti sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, podcjenjivanje njegove važnosti te nastojanje da se ulaganja u njega svedu na minimum, bez obzira na javno iskazanu podršku i deklarativno zalaganje za djecu i obrazovanje.“
Zavoreo Rakić zaključuje da neuspjeli pregovori nisu pitanje jedne gradske vlasti, nego pitanje odnosa prema sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja općenito.
Na upit o neuspjelim pregovorima iz gradske uprave Grada Splita dobili smo odgovor sa zakašnjenjem od nekoliko dana. U njemu tvrde kako “razlog zbog kojeg izmjene i dopune Kolektivnog ugovora još nisu potpisane nije izostanak socijalnog dijaloga, već činjenica da rebalans Proračuna Grada Splita još nije usvojen, odnosno da za to prethodno moraju biti osigurana proračunska sredstva. Predstavnici Grada Splita tijekom pregovora kontinuirano su sudjelovali na sastancima sa sindikatom, te komunicirali da će se, odmah po usvajanju rebalansa Proračuna, pristupiti potpisivanju dogovorenih izmjena Kolektivnog ugovora. Grad Split ostaje predan socijalnom dijalogu te očekuje da će se odmah po usvajanju rebalansa pristupiti potpisivanju dogovorenih izmjena Kolektivnog ugovora.”
Hoće li se to zaista tako završiti, ostaje tek za vidjeti. Čak i ako ishod bude pozitivan, na snazi još uvijek ostaje sustav koji vapi za reformama; u suprotnome rasipanje kadra će postajati sve veći i veći problem. Reforma ne uključuje samo uspostavljanje pravednijeg sustava plaća i uvjeta rada, već i drugačiju perspektivu u kojoj predškolski odgoj i obrazovanje neće biti samo zadnja rupa na svirali.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).