Irena Borovina, predsjednica udruge Vestigium, u razgovoru za H-Alter objašnjava zašto osjeća nezadovoljstvo cjelokupnom suradnjom s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva i drugim tijelima koja se brinu oko provođenja programa Europskog socijalnog fonda: „Bojimo da ćemo završiti na crnoj listi, ali želimo razgovarati o tome, želimo pozvati i druge da progovore, jer mi smo predstavnici civilnog društva i naš poziv je da mijenjamo stvari u društvu kojima smo nezadovoljni.“
Početkom lipnja zagrebačka udruga Vestigium uputila je žalbu nadležnoj službi Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u kojoj se vrlo oštro osvrnula na suradnju s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva, jednim od provedbenih tijela u okviru realizacije sredstava Evropskog socijalnog fonda namijenjenih civilnom društvu. U razgovoru za H-Alter Irena Borovina, predsjednica Vestigiuma, objašnjava uzroke nezadovoljstva.
U srijedu 7. lipnja uputili ste žalbu Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na postupke Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u procesu evaluacije vašega projekta koji ste provodili sredstvima Europske unije (pretpostavljam da se radi o ESF- sredstvima). Nacionalna zaklada tu se javlja u svojstvu tzv. Provedbenog tijela 2. Molio bih vas, na početku, da ukratko opišete projekt koji ste radili.
Dana 23.prosinca 2021. započeli smo sa projektom, kojemu je cilj bio jačati kapacitete udruga, poticanje održivosti postojećih i razvoj novih programa socijalnog uključivanja i dobrog upravljanja, povećanje kvalitete usluga temeljenih na potrebama lokalne zajednice.
Kao najveći uspjeh projekta i nešto što se zadržalo i još uvijek traje i razvija se nakon projekta, istaknuli bismo Klub volontera u kojem smo okupili građane grada Zagreba, ali i expate/strance iz cijelog svijeta koji su Zagreb izabrali za svoje mjesto pod suncem i tražili udrugu baš poput naše u kojoj bi mogli doprinijeti zajednici.
Ponosni smo i na naše razmjene odjeće na kojima je razmijenjeno stotine kilograma odjeće koja bi završila na otpadu, a umjesto toga pomogle su puno kućnih budžeta. Ta aktivnost također nastavila se i nakon završetka projekta.
Svijetom se pročuo glas i o našoj Igraonici za djecu iz Ukrajine, jer smo im prostorom i ljudstvom pomogli pokretanje inicijative kada nitko drugi (grad, država) nije bio spreman na to. Našu inicijativu podržali su Unicef Hrvatska, Montessori Group, Engleska čija ambasadorica Sarah Ferguson nas je osobno posjetila, te Zaklada Solidarna.
Bilo je i puno drugih povezujućih i poučnih trenutaka kroz aktivnosti poput radionice kuhanja, crtanja, slikanja, plesanja, kazališta potlačenih, izrade prirodne kozmetike i vrtlarenja.
U sklopu projekta proveli smo i 220 sati edukacije za organizacije civilnog društva – udruge, neformalne inicijative, te pojedince koji žele pokrenuti promjene u svojim zajednicama.
Prikazano u brojkama – četiri osobe iz dvije udruge imale su plaću za provođenje aktivnosti projekta, trideset volontera poklonilo je preko tisuću petsto sati svojeg vremena zajednici. Provedeno je preko dvjesto pedeset aktivnosti. Educirali smo druge udruge i pojedince o pitanjima pokretanja zajednice, društvenih mreža i online alata za rad na daljinu.
Ukupna vrijednost projekta bila je 496.993,84 kn, od čega su bespovratna sredstva osigurana iz Europskog socijalnog fonda u iznosu 422.444,76 kn, te Državnog proračuna RH 74.549,07 kn.
Radi dobivanja cjelovite slike: tko je bio „provedbeno tijelo 1“ u tom natječaju?
Provedbeno tijelo 1 je bio Ured za udruge, Vlade RH.
U žalbi izražavate „nezadovoljstvo cjelokupnom suradnjom“ s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva. Na čemu temeljite takvu, vrlo negativnu opću ocjenu suradnje?
Radi se o tome, da je na prijavu na natječaj bilo važno imati najbrži prst – ili vezu u pošti, što smatramo pogrešnim pristupom, jer je na taj način puno dobrih projekata ostalo nepročitano. Mi smo imali sreće jer u našoj maloj pošti u Brezovici nije bilo gužve to jutro, ali o tome ovako veliki i vrijedni projekti ne bi trebali ovisiti, zar ne!?
U istom tom natječaju gdje s jedne strane za prijavitelje o sekundama ovisi hoće li biti prihvaćeni, stoji i rok kada će projekti biti odobreni i kada će biti potpisivanje ugovora, što se uvijek prolongira i po više mjeseci. Nije isto planirati projekt koji počinje u rujnu ili siječnju, ili u našem slučaju – 23.12.(!) dan pred božićne i novogodišnje praznike.
Takvim pristupom stvara se nepotreban stres, za organizacije koje ionako puno rade pod stresom i prilagođavaju se nemogućim uvjetima rada.
U samom provođenju osmišljeno je da komunikacija ide putem sustava, koji otprilike izgleda kao da pričate s vjetrom – vi postavite pitanje, ne znate kome, niti znate kada ćete dobiti odgovor (iako dobijete povratni mail sustava – kako se na sve upite odgovara u roku 24h), jer shvatite nakon par upita, da to baš i ne funkcionira, te da neke upite morate nekoliko puta slati i čekati tjednima, da bi dobili odgovor.
Radi se o tome, da je društvo živo, stoga su i projekti živi organizmi kojima se često treba puno prilagođavati i trebali bi imati živu osobu zaduženu za komunikaciju koja će projekte pratiti, a ne sustav koji ne funkcionira.
Na kraju projekta najviše nas je pogodilo i ugrozilo rad naše udruge i egzistenciju zaposlenika udruge, to što danas 20. lipnja 2023. još nemamo isplaćena sredstva u iznosu 25.000 eura.
Projekt je završio 23.12.2022., te je izvještaj u dogovorenom roku predan 27.01.2023.
Rok za traženje dopune bio je 27.03.2023., a rok za isplatu bio je 27.04.2023. koji nije poštovan!
Radi se o tome da korisnici trebaju itekako poštovati propisane rokove i odredbe, koje su kao u kamen uklesane i nose sankcije sa sobom, dok provedbena tijela imaju supermoć da probijaju rokove i nitko im ništa ne može.
Također, način podrške u kojem se očekuje da civilno društvo diže kredite ili posjeduje ogromna sredstva za provođenje projekata na neodređene rokove, nije održiv i realan, i postavlja se pitanje koja je svrha podrške – zapošljavanje ljudi koji će se baviti birokracijom, ili provođenje aktivnosti koje su u zajednici potrebne.
Smatramo potrebnim i ovim putem želimo lobirati da se taj odnos počne mijenjati, jer na ovaj način se civilno društvo ne potiče i ne razvija, već se sustavno uništava.
Iz vaše žalbe je vidljivo da ste u okviru projekta proveli 220 sati educirajući i mentorirajući organizacije civilnog društva, a da vam zaklada nije priznala niti jedan sat. Time vam je uskratila osiguranih 18 tisuća kuna i pripadajući postotak neizravnih troškova. Jeste li uspjeli doznati na čemu temelje tu svoju odluku?
Edukacija i mentorski programi koje smo naveli da ćemo provoditi bili su otvoreni za sve zainteresirane. Kroz program je u prvom dijelu provođenja projekta bilo zainteresirano 60 osoba, što je vidljivo iz ankete o istraživanju potreba.
U raspisivanju projekta naveli smo kako će edukacija biti za udruge i pojedince koji imaju potrebu i žele ojačati svoje kapacitete za rad u lokalnim zajednicama, s naglaskom na razvoj otpornosti na krizu.
Ukupno je do lipnja provedeno 78 sati mentorstva i edukacije, od toga 13 sati za OCD, o čemu smo podnijeli dokumentaciju – zoom popis sudionika, fotografije, evaluaciju korisnika, te naknadno, na traženje, dostavljamo izvatke iz registra udruga.
Lipanj, srpanj i rujan iskorišteni su za daljnje ispitivanje potreba i pripremu edukacija, 1:1 i grupnih online edukacija.
Od listopada do prosinca, ponovno smo provodili edukaciju za udruge.
Mapirane su potrebe, na osnovu kojih su izrađene edukacije samo za predstavnike OCD-ova, neki su zaposlenici, a neki su tek osnivači.
Putem linka za prikupljanje interesa i potreba OCD-ova za edukaciju – prikupljeno je 63 odgovora.
Održano je 122 sata edukacije za 18 OCD-ova, za koje prilažemo traženu dokumentaciju – screen shot, sliku, potpisnu listu, zoom ispis sudionika, prepiske mailom.
O provođenju prvog razdoblja edukacije vođen je dnevnik aktivnosti i sastanaka u Planu aktivnosti, dok je za provođenje drugog razdoblja edukacije izrađena tablica polaznika, na osnovu prijava, te je u njoj vođena evidencija pripreme i održanih sati edukacija i mentorstva.
Ukupno je utrošeno 220 sati na aktivnost edukacije i mentorstva za 31 organizaciju civilnog društva, od čega nam nije priznat niti jedan sat, niti jedan doprinos, te nam je iznos sredstava umanjen za 18.000 kn i sukladno s time pripadajući postotak neizravnih troškova.
Iz žalbe se razabire da se radi o Zakladinim pretjeranom formalizmu koji je stran samoj ideji civilnog društva – za njih je „organizacija civilnog društva“ isključivo registrirana udruga?
Upravo tako, prilikom raspisivanja projekta naveli smo kako će se edukacija i mentorski program provoditi za udruge i pojedince koji imaju potrebu i žele ojačati svoje kapacitete za rad u lokalnim zajednicama, s naglaskom na razvoj otpornosti na krizu. Pri tom, ovaj dio koji se odnosi na pojedince, uključuje neformalne inicijative i udruge koje još nemaju zaposlene, a koji su osobito važni za razvoj otpornosti na krizu, budući se usred krize upravo stvara stvara potreba za formiranjem inicijativa i djelovanjem.
„S ciljem dohvata korisnika, objavit će se poziv na društvenim mrežama da se jave udruge i pojedinci koji imaju potrebu i žele ojačati svoje kapacitete za rad u lokalnim zajednicama, s naglaskom na razvoj otpornosti na krizu. Uključene organizacije i pojedinci će biti educirani, pružit će im se potpora za mapiranje potreba u zajednici i organiziranje rada, pronalaženje volontera te mentorska podrška tijekom trajanja projekta“, navedeno je bilo u Ugovoru o dodjeli sredstava – prilog !V – obrazac B – 100. stranica.
Civilno društvo u najširem smislu predstavlja građane koji se organiziraju kako bi ukazali na neki problem ili na neku potrebu u zajednici te ih riješili. Građani se mogu okupiti i osnovati udrugu. Mogu djelovati i neformalno, kao pojedinci organizirani oko građanske inicijative.
Dakle, za dokazivanje neformalnih građanskih inicijativa, udruga koje su u postupku osnivanja ili pojedinaca koji su zainteresirani za pokretanje inicijativa i udruga nije moguće dostaviti izvadak iz registra udruga ili ugovor o radu, te smatramo dovoljnim njihovu prijavu i opis čime se njihova inicijativa/udruga bave i koje teme ih zanimaju za edukaciju i mentorstvo.
Vidljivo je, kao što ste već rekli, da se Zaklada nonšalantno odnosi prema vlastitim ugovorenim rokovima: na troškove koje ste naveli u zadnjem zahtjevu za nadoknadu sredstava (dakle po obavljenom projektu) odgovorila je tek nakon 115 dana!?
Projekt je završio 23. prosinca 2022., a izvještaj je predan 23. siječnja 2023. Rok za traženje dopune bio je 27. ožujka 2023., a rok za isplatu bio je 27. travnja 2023.
Nakon više naših poruka „sustavu“ kako su rokovi probijeni, te je upitna egzistencija udruge i zaposlenika, Zaklada se javlja tek 17. svibnja 2023, i to traženjem dokumentacije koju „nisu primili“.
Zašto u žalbi tvrdite da je povratna informacija koju ste tada (nakon 115 dana) dobili bila – „neozbiljna“?
Za pojašnjenje, dokumentacija se šalje na USB disku, te nije moguće da su primili 5 posto, a nisu primili 95 posto dokumentacije, jer smo, naravno, sadržaj diska prije slanja provjerili.
Što su vam konkretno odgovorili na pitanje kako je moguće da su primili samo 5 posto dokumentacije, i da su to ustanovili tek nakon 115 dana?
Odgovor je bio da možemo poslati dokumentaciju koja nedostaje, ili će oni zaključiti kako ne želimo surađivati i obraditi zahtjev za isplatu sredstava, kao da nismo ništa radili i kao da nismo nikakav izvještaj podnijeli.
Navodite i da su vas službenici Zaklade u telefonskom razgovoru optužili da „ne želite surađivati“. Radi li se tu o obliku pritiska?
Smatramo ovakav način komunikacije nepoštenim na više razina. Nakon naših upita „sustavu“ i poziva referentici, koja se konačno potpisala u sustavu, kao službenici koja rješava naš predmet, tražili smo komunikaciju sa nadređenom osobom, koja se dalje odvija osobno, telefonom i putem maila.
Odjednom idemo mimo sustava i imamo osobu za komunikaciju, i sve se rješava u par dana, ali smo za to „kažnjeni“ s 3500 eura za aktivnosti koje nam nisu priznali, a da za njih nisu tražili dopunu ili pojašnjenje.
U ugovoru koji ste potpisali sa Zakladom navedeno je da ona može zatražiti dodatne informacije, dokumentaciju ili objašnjenje… nije li se već samom formulacijom („može“, ali nije obavezna) zaštitila i dovela vas u deprivilegirani položaj?
Osjećamo se deprivilegirano od samog početka prijave projekta. Ne osjećamo se nimalo podržano.
Što ćete poduzeti ako Ministarstvo rada, odnosno njegova Služba za postupanje po prigovorima, ne uvaži vašu žalbu? Takvu situaciju imao je, recimo H-Alter… naš prigovor na postupke Nacionalne zaklade, iz 2021. godine u Ministarstvu rada nikada nisu niti riješili.
Svjesni smo da naša žalba neće biti prihvaćena. Takav je sustav u državi u kojoj živimo, ali želimo ukazati da je promjena moguća i potrebna!
Što bi eventualni gubitak novaca za poslove koje ste obavili, a koje vam Zaklada ne priznaje, značio za opstanak udruge? Novci vam vjerojatno ne padaju s neba?
Novci nam doslovno padaju s neba jer naš rad već 12 godina financiraju članarine i donacije građana – kojima plaćamo tržišni najam i industrijske režije za prostor u kojem provodimo aktivnosti na Vrbanima.
Ovo nam je prvi veliki projekt koji smo provodili, i prijavili smo se jer je ideja raspisanog poziva bila podržati udruge u vrijeme korona krize – kada nam je bio zabranjen rad – a morali smo plaćati spomenuti najam i režije!
Naša ideja je bila – idemo, imati ćemo pokrivene troškove najma, režija i plaće za ljude koji volontiraju preko 10 godina!
Računali smo da ćemo za vrijeme projekta morati posuditi novac, ali nismo računali da ćemo šest mjeseci nakon provođenja projekta i dalje čekati svoj novac.
Kao što nismo računali da nećemo biti plaćeni za posao koji je odrađen i više nego smo planirali (edukacija za 31 OCD koja nam je odbijena).
Među organizacijama civilnog društva koje koriste EU-fondove veliko je nezadovoljstvo načinom na koji se njihovi projekti administrativno provede od strane provedbenih tijela. Kako biste prokomentirali činjenicu da je formalnih žalbi i prigovora ustvari jako malo?
Strah! I mi se bojimo da ćemo završiti na crnoj listi primatelja podrške, ali želimo razgovarati o tome, želimo pozvati i druge da progovore, jer mi smo predstavnici civilnog društva i naš poziv je da mijenjamo stvari u društvu kojima smo nezadovoljni.
Uočljiva je sklonost provedbenih tijela prema „konspirativnosti“ tih programa. Natječaji za sredstva iz EU fondova rukovode se „načelom tajnosti postupka dodjele bespovratnih sredstava“. Zanimljivo je da čak ni povjerenik za informiranje u tome ne vidi ništa sporno, premda Zakon o pravu na pristup informacijama predviđa da svaki korisnik u načelu ima pravo na pristup informacijama o raspolaganju javnim sredstvima?. Ne omogućuje li „načelo tajnosti“ stanovito silničko ponašanje birokracije?
Ne znamo puno o velikim natječajima i projektima, tek smo zagrebli u ove vode i već „radimo probleme“. Zanima nas transparentnost i ravnopravnost, nikakve magle i tajne.
Činjenica jest da je HDZ posredstvom Zakladinog Odjela za programe Europske unije na mala vrata ušao u tu instituciju, koja bi trebala biti politički nezavisna i izuzetno senzibilna za dinamiku i način rada civilnog društva. Jesu li možda problemi koje imate uzrokovani upravo tom činjenicom?
Smatramo kako bi civilno društvo trebalo utjecati na politike.
Politika se u civilno društvo ne bi trebala miješati, već ga pratiti, podržavati i prilagođavati se, slušati potrebe građana, jer civilno društvo su građani i u konačnici – glasači koji utječu na odabir politike.
