Kultura
Hitlerova njuška s naslovnice nekritičkog izdanja Mein Kampfa promatra nas iz izloga lanca knjižara Hoću knjigu. Legitimno korištenje tržišnim slobodama ili dodatno normaliziranje nacizma?
Mario Šimunković: Grad Zagreb ne radi ništa po pitanju očuvanja sjećanja na poginule Zagrepčane i Zagrepčanke, pripadnike NOP-a. Da želi, mogao bi bez ikakvih problema vratiti sačuvana spomen-obilježja.
Čak i s recentnim preimenovanjima na području Črnomerca, broj zagrebačkih ulica posvećenih ženskim osobama mjeri u desecima, iznoseći niti 2 posto ukupnog uličnog nazivlja.
Kruno Lokotar, urednik, AGM: Više me ljudi molilo da ih naučim uredničkom poslu. U prvi mah sam olako rekao O.K., a onda shvatio da ja to ne znam prenijeti.
Groblja odavno i u nizu gradova nisu samo utilitarna mjesta, već mjesta kulture, značajne zelene oaze, rezervati bioraznolikosti, pa čak ni parkovi.
Kad je riječ o kolekciji koju sam ponudio na otkup, građanima sa sve mizernijim dohotkom cijena izgleda visoka. No, ne broji se količina, već se gleda zbroj. A zbroj iznosi trošak žderačine četiri lokalna moćnika.
Dejan Kršić, dizajner, jedan od kustosa izložbe Laibach: Dvorana zrcala 1980. – 1995.: Laibach svojim radovima stalno ukazuje na totalitarizam Zapada. Fašizam je vječna mogućnost kapitalizma kao takvog.
Srđan Kovačević, redatelj filma Ono što treba činiti: Pozicija radnika strukturno je loša, većina ljudi ne poznaje svoja prava.
Una Štalcar-Furač i Šimun Stankov, Škvadra: Kad šira javnost bude stvarno iziritirana vidjet ćemo neke druge performanse u gradu, jer protest generalno je izvedba, simbolički prikaz ljudstva.
Poliglot, svjetski putnik i knjigoljub, obišao je kontinente, učio, sakupljao literaturu i prijateljstva. Hvala neznanom prijatelju koji mi je indirektno omogućio saznanja o životu i nadi da se za utopiju vrijedi boriti.
Upravo društvima poput hrvatskog, koja su se odrekla ne samo uspomene na Patricea Lumumbu kroz imena malih ulica, već i nasljeđa međunarodne solidarnosti, nedostaje ono što su te ulice predstavljale.
Bračni par Merlić–Ogresta nije se u Svjetlima pozornice osobito potrudio odgovorno i temeljito istražiti i prezentirati segmente tzv. “popularne kulture“.
Falsificiranje šjor Ive Tijardovića: Koncertno/scenska izvedba kultne operete koja je sinoć održana u zagrebačkom Lisinskom cenzurirala je njezine dijelove koji ilustriraju zanos ujedinjenjem južnoslavenskih naroda nakon 1918.
Johan Grimonprez, belgijski redatelj: Financiranjem NATO-a financira se korporatokracija globalnog konglomerata multinacionalnih kompanija koje proizvode oružje, a UN je i dalje kolonijalna institucija.
Osvrt na knjigu Kristen Ghodsee: “Zašto žene imaju bolji seks pod socijalizmom i drugi argumenti za ekonomsku nezavisnost”.
U vremenima kada se globalne političke konfiguracije, opstanak i življenje zajednica globalnog Juga određuju i mijenjaju svirepim nasiljem, kako vrednovati naslijeđe Frantza Fanona?
Izložba Gutljaj prošlosti je vrijedan doprinos povijesti svakodnevice i povijesti slobodnog vremena u Zagrebu.
Mreža međusobne podrške u otporu bezumlju i netoleranciji koji nas sve više okružuju gradi se upravo na ovakvim događanjima, na kojima se ne docira, ne polarizira, već rasvjetljuje i osvješćuje.
Nazire se nada da bi događaj poput prve Nepalske večeri u Medici, koja je dio programa međukulturalne razmjene Drugačija glazba u organizaciji udruge Attack!, mogao biti ishodišna točka interkulturalne fuzije.
„Kontekst govora mržnje je sada, za razliku od ranih devedesetih, manje direktan, manje očit, pa samim tim i djelotvorniji i možda opasniji“, tvrdio je ugledni lingvist Dubravko Škiljan u intervjuu 2004. godine.