Iz Nacionalnog plana za prava djece za razdoblje do 2026. godine, kako iz analize postojećih prilika koju nudi, tako niti iz opisa srednjoročnih razvojnih potreba, prioriteta, posebnih ciljeva i mjera za njihovu provedbu, ne može se zaključiti da je vlada svjesna propusta javnih institucija na planu ostvarivanja dječjih prava. A njegovo provođenje koštat će državu malo više od polovice jednog Rafalea.
Sredinom svibnja Vlada je, konačno, donijela Nacionalni plan za prava djece za razdoblje do 2026. godine, s akcijskim planom za razdoblje do 2024. Kažemo „konačno“, zato što je prethodni nacionalni plan koji se odnosi na djecu „iscurio“ još krajem 2020. godine; dakle Plenkovićevoj družini koja pokušava upravljati državom trebalo je godinu i po dana za premošćivanje „neplanske“ situacije za čiji nastanak su sami krivi.
U početku je bilo planirano da plan obuhvati i 2021. godinu, ali eto, prvotni službeni plan im je bio preambiciozan, pa je plan, koji nominalno započinje s 2022., donesen tek po isteku prve trećine godine.
Sam naziv „plan za prava“ izaziva skepsu: radi li se o planu za unapređenje prava, ili za provođenje prava, ili možda o planu za zaobilaženje dječjih prava, kao što se od strane vlasti zaobilaze i prava odraslih, dakle o planu s figama u džepu? Radi li se o formalističkom odvaljivanju administrativnog zadatka, s glavnim ciljem da se svakome tko upita moglo pokazati, i dokazati, da je Hrvatska država koja ima plan za narednu petoljetku kad su nadolazeće generacije u pitanju? HDZ-ov dječji plan za novi dan?
Petnaestak dana prije donošenja Nacionalnoga plana, Kuća ljudskih prava objavila je opsežni izvještaj o stanju u 2021. godini, u kojem se detaljno pozabavila i problematikom dječjih prava. U nastavku uspoređujemo što su uočile istraživačice KLJP-a, a na koji način te probleme „adresiraju“ autori Ministarstva socijale i svega ostaloga. Kako smo zbog javnosti poznatih razloga bitno tematski limitirani, pozabavit ćemo se u ovom osvrtu samo aspektom dječjih prava gdje se djeca nesumnjivo pojavljuju kao pripadnici ranjivih skupina.
Prvo, ugroze
Jasno je da ne postoje nikakve garancije da se epidemija COVID-a 19 ispuhala, a pogotovo da se, uslijed nasilne humanizacije prirode ova neće pokušati obraniti nekom novom. Upozorenje KLJP-a da su djeca u pojedinim dijelovima Hrvatske prošlih godina bila onemogućena pratiti online nastavu zbog lošeg internetskog signala, pri čemu su roditelji bili suočeni s dilemom kako istovremeno uskladiti obveze na radnom mjestu i skrbi i pomoći u učenju djeci, dok su nastavnici trebali ovladati novim tehnologijama i načinima poticanja učenika za sudjelovanje u virtualnom okruženju, vrijedi i do 2026. godine. Postoji li plan kojim država ispunjava svoju obavezu omogućivanja dostupnosti nastave u uvjetima opće zaraze?
Nacionalni plan uočava da pandemija Covid-19 ima društveno-ekološki utjecaj na život djece, i to na različite načine koji su marljivo pobrojani. Također uočava i da su djeca iz alternativne skrbi za vrijeme pandemije imala smanjene kontakte s roditeljima ili su im kontakti bili u potpunosti onemogućeni. Ipak, među prioritetima javne politike COVID se ne spominje, kao što se ne pretpostavlja pojava drugih mogućih pandemija ili globalnih ugroza, npr. rata. Na planu COVID-a i drugih pandemija i ugroza, kada su dječja prava u pitanju, država nema nikakav plan.
Drugo, mali Romi i ugroze
I ova je točka vezana uz mogućnost nastavka pandemije ili pojave neke nove: djeci pripadnicima romske nacionalne manjine provođenjem indirektnih oblika nastave uzrokovane epidemijom nije osigurana uporaba manjinskog jezika i drugi manjinski obrazovni sadržaji. Dodatno zabrinjava još uvijek prisutna segregacija Roma u obrazovnom sustavu, dodatno otežana posljedicama epidemije koje su dovele do značajnih ograničenja u pristupu obrazovanju za romsku djecu, dok nisu vidljivi značajniji napori da se sustavno omogući nadoknađivanje mogućnosti za stjecanje znanja ovim učenicima. Zbog ograničene dostupnosti i neprilagođenosti sadržaja nastave na daljinu, organizacije koje promiču prava romske nacionalne manjine predviđaju da će doći do još većeg jaza u očekivanim obrazovnim ishodima između romske djece i njihovih vršnjaka. Kako vlada planira riješiti taj problem?
Autori Nacionalnog plana sjetili se spomenuti djecu Rome u dijelu dokumenta koji se odnosi na školstvo: „U cilju suzbijanja diskriminacije i socijalne isključenosti,“, kažu, „bitno je raditi na uključivanju djece u predškolski odgoj, posebice djece iz obitelji u težoj materijalnoj situaciji i djece romske nacionalne manjine te raditi na omogućavanju besplatnih školskih obroka.“ Ipak, Plan se ne bavi daljom razradom što to sve točno znači i uključuje, već upućuje čitatelja na Nacionalni plan za uključivanje Roma 2021.-2027. i Strategiju demografske revitalizacije 2022. do 2031. godine (koja baj d’vej još nije donesena, mada nam je demografija vječita top-tema).
Treće, siromaštvo, bijeda i isključenost
KLJP navodi porazan podatak da svako peto dijete u ovoj zemlji živi u tzv. riziku od siromaštva (čitaj: u bijedi) što, kako kažu, „upućuje na nužnost proaktivnosti u provođenju mjera borbe protiv dječjeg siromaštva“. Kako se vlada Nacionalnim planom, hm, planira sukobiti s dječjim siromaštvom u ovoj petoljetki?
Kao prvi prioritet u planu se navodi „razvoj javnih politika za promicanje jednakih mogućnosti za djecu u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti te rad na postavljanju okvira za nacionalni pristup oko eliminacije nasilja nad djecom“, sa svojim prvim ciljem – „suzbijanjem diskriminacije i socijalne isključenosti djece“. Tu se zatim pobrojavaju različite mjere za postizanje toga cilja: unapređenje znanja o mentalnom zdravlju djece kod svih relevantnih dionika stručnjaka u sustavima: odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi; uvođenje tema iz područja mentalno-zdravstvene pismenosti na svim razinama odgoja i obrazovanja; unaprjeđenje rada timova za psihološke krizne intervencije; uključivanje djece u sportsko rekreativne programe i aktivnosti; unaprjeđenje kvalitete života djece kroz sportske aktivnosti; podrška roditeljstvu u obiteljima u riziku; poticanje županija, općina i gradova na osnivanje Vijeća za prevenciju kriminaliteta. Tako se problem siromaštva u tri kratka poteza prebacio s terena socijalne nepravde na teren mentalno-psiholoških problema, razvoja sporta i prevencije kriminala. Čestitamo.
Četvrto, stradavanje u prometu
U 2021. godini bilježi se značajan porast stradanja djece u prometu – čak 17 djece izgubilo je život, a 1 254 ih je ozlijeđeno u prometnim nesrećama, što, ističu u KLJP-u, ukazuje na nužnost povećanja sigurnosti i zaštite života djece sudionika prometa. Ima li prometnih pravila u Nacionalnom planu?
Odgovor je vrlo kratak: Nema. Vlada se u narednom razdoblju ne namjerava posebno pozabaviti problemom stradavanja djece u prometu, ili ta namjera barem nije zabilježena u njezinu planu.
Peto, roditeljske manipulacije
a vezano je uz nasilje u raspadnutim obiteljima: ostvarivanje osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim dijete ne živi i dalje je otežano. U uvjetima epidemije povećao se prostor za manipulaciju roditelja kod izvršavanja roditeljske skrbi, čime su bila narušena prava djeteta na susrete s roditeljem s kojim ne živi. Hoće li dječje pravo na izgradnju dobrih odnosa i s majkom i s ocem do 2026. godine biti „planirano“? I kako?
U uvodnom dijelu Nacionalnog plana spominju se slučajevi u kojima roditelji žive odvojeno, pa dio djece, uslijed pandemije, a dijelom i zbog zloupotrebe od strane jednog od roditelja, nije imao redovne kontakte s drugim roditeljem s kojim ne stanuje. Nadalje se ističu dosadašnje aktivnosti državnih institucija kojima se pokušavalo suzbiti roditeljsko manipuliranje djecom (a na H-Alteru smo prošle godine opisivali kako su institucije vrlo često – upravo suprotno – u službi toga manipuliranja). U opisu prioriteta za naredno razdoblje i među posebnim ciljevima javne politike, problema manipulacije djecom od strane roditelja nema.
Šesto, mali imigranti i apatridi
Djeca koja su rođena u Hrvatskoj, a koja nemaju hrvatsko državljanstvo, premda im roditelji desetljećima žive ovdje, i dalje imaju problem s nedostupnošću besplatne osnovne zdravstvene zaštite; hoće li tako biti i do 2026.?
Nacionalni plan spominje tek, općenito, „pravo na zdravstvenu skrb“ i, malo konkretnije, „unapređenje zdravstvene zaštite za ranjive skupine“. Problem ove kategorije djece, koji uočava KLJP, Vlada u svojem planu ne adresira.
Sedmo, strategija i plan za djecu s rizicima
Hrvatska i dalje nema strategiju niti akcijski plan rane intervencije za djecu s razvojnim rizicima, razvojnim odstupanjima, teškoćama u razvoju i potrebama u području ponašanja ili mentalnoga zdravlja. Hoće li je dobiti u ovoj petoljetki?
Iz Nacionalnog se plana vidi da vlada ne planira donošenje posebnog strateškog dokumenta za ovu kategoriju djece. Klinci s razvojnim rizicima spominju se u dokumentu tek na par mjesta, na primjer kada se ističu radni podvizi međuresornih tijela na zaštiti prava djece koja žive u uvjetima siromaštva, djece s teškoćama u razvoju, djece žrtava manipulacije i psihičkog nasilja u postupku razvoda braka, djece koja žive s kronično bolesnim roditeljima ili roditeljima s poteškoćama mentalnog zdravlja, djece čiji su roditelji u zatvoru i djece pripadnika nacionalnih manjina.
Osmo, nasilje nad djecom
U 2021. porastao je broj prijava nasilja i zanemarivanja djece u obitelji, ističu u izvještaju KLJP. Osim fizičkog kažnjavanja, pojavljuje se i velik broj slučajeva emocionalnog zlostavljanja, emocionalnog zanemarivanja i manipulacije djecom, posebice u situacijama visokokonfliktnih razvoda i prekida izvanbračne zajednice roditelja. Posebno zabrinjava što su reakcije sustava u pravilu spore i nedovoljno djelotvorne, naročito u pogledu prepoznavanja i reagiranja na manipulaciju djecom. Planira li se što do 2026.?
Da. Nasilje se u vladinom dokumentu spominje na točno 90 mjesta. Posebni cilj 2 jest „zaštita djece od svih oblika nasilja“. Pobrojane su i mjere za njegovo dostizanje: podrška djeci žrtvama i svjedocima kaznenih djela; podrška djeci žrtvama obiteljskog nasilja; edukacija učenika osnovnih i srednjih škola s ciljem sprečavanja nasilja među mladima, nasilja prema ženama i nasilja u obitelji, podrška djeci žrtvama i počiniteljima međuvršnjačkog nasilja; prevencija govora mržnje kod djece; jačanje i promicanje sigurnosti djece u zajednici u okviru prevencije protupravnih i drugih društveno neprihvatljivih ponašanja prema djeci pripadnicima romske nacionalne manjine kroz senzibilizaciju, informiranje, podizanje svijesti o pojavnim oblicima, samozaštitu kao i osnaživanje u cilju prijavljivanja protupravnih oblika ponašanja; provođenje aktivnosti usmjerenih na prevenciju zlouporabe i ovisnosti o alkoholu, drogama i kocki; provođenje dokazano učinkovitih programa prevencije na potresom pogođenom području. U suzbijanje nasilja i provođenje svih tih mjera ukupno bi do 2026. godine trebalo biti uloženo preko 6,8 milijuna kuna.
Deveto, kaznena djela nad djecom
U 2021. je uočen porast kaznenih djela na štetu djece za 16 posto (za 683 kaznenih djela) u odnosu na prethodnu godinu. Zabilježeno je 318 kaznenih djela protiv života i tijela djece, od toga dva pokušaja ubojstva i tri teška ubojstva djeteta mlađeg od 14 godina. Zabilježeno je i pet kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju. Kako će država parirati nasilnicima?
Ostvarenjem gore citiranog posebnog cilja 2 planira se unaprijedit će „sustav za eliminaciju svih oblika nasilja nad djecom“. Govori se nešto i o podizanju efikasnosti pravosuđa, u što će biti uloženo vrtoglavih 200 tisuća kuna. Pooštravanje mjera protiv nasilnika za vladu očito ne spada pod unapređenje toga sustava. Kada je nasilje nad djecom u pitanju, Plenkovićevim momcima i djevojkama očito je draže educiranje od sankcioniranja.
Deseto, seksualno nasilje
Uz porast obiteljskog i vršnjačkog nasilja, u 2021. bilježi se i porast seksualnog nasilja nad djecom. Pravobraniteljica za djecu u svom izvještaju za 2021. upozorava, a KLJP prenosi, kako Hrvatska nije postigla dostatnu razinu zaštite djece od seksualnog nasilja budući da sudski postupci traju predugo te da kažnjavanje počinitelja seksualnog nasilja nad djecom nije odgovarajuće. Blaga penalna politika ima za posljedicu brži nastup rehabilitacije i brisanje iz kaznene evidencije, što omogućuje da seksualni zlostavljači bez zapreke rade na poslovima koji uključuju kontakt s djecom. Planira li država do 2026. godine postrožiti penalnu politiku prema seksualnim zlostavljačima maloljetnika?
Najčešći oblici nasilja u obitelji nad djecom su: fizičko nasilje, seksualno nasilje, emocionalno (psihičko) nasilje, zanemarivanje, priznaje se u Nacionalnom planu. Potom se sve opet svodi na mjere navedene uz Posebni cilj 2. Kao ni prema „običnim“ nasilnicima, vlada niti prema seksualnim ne planira podebljati penalne mjere.
Jedanaesto, batina iz Raja
i dalje je u mnogim obiteljima fizičko kažnjavanje prisutno kao odgojna metoda. Planira li vlada edukativne ili medijske kampanje, pojačavanje socijalnih službi ili neke druge mjere protiv batine koja je iz Raja izašla?
Planiraju se edukativne mjere, da, da, iako se sjećamo jednoga visokopozicioniranog HDZ-ovca iz Tuđmanovih vremena, u slobodno vrijeme filmskog režisera, koji je javno tvrdio kako malodobne prijestupnike treba „pošteno izdegenečiti“. Vidjeti pod mjerama za ostvarenje Posebnog cilja 2.
Dvanaesto, djeca bez roditeljske brige
Velik broj djece je bez odgovarajuće roditeljske skrbi, od čega je 806 djece u 2021. godini bilo smješteno u ustanovama, što je za 76 djece više u odnosu na 2020. Pravobraniteljica za djecu pretpostavlja da je znatno povećanje broja djece u ustanovama, u odnosu na prethodna razdoblja, rezultat straha radnika u sustavu socijalne zaštite od ponavljanja događaja u kojima su djeca teško ili smrtno stradala u svojim obiteljima, a dijelom i zato što sistem nije postupao u najboljem interesu djece. Planira li sistem početi postupati pravovremeno i stručno do 2026. godine?
Iz Nacionalnog plana do 2026. godine, kako iz analize postojećih prilika, tako niti iz opisa srednjoročnih razvojnih potreba, prioriteta, posebnih ciljeva i mjera za njihovu provedbu, ne može se zaključiti kako je vlada svjesna propusta javnih institucija na planu ostvarivanja dječjih prava.
Trinaesto, posvojitelji djece
Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ne omogućava posvojiteljima djeteta roditeljski dopust u trajanju od 6 mjeseci kako bi im se osiguralo vrijeme potrebno za ostvarivanje privrženosti i kvalitetnog obiteljskog odnosa. Hoće li zakon biti promijenjen u ovoj petoljetki?
Sudeći prema Nacionalnom planu, neće. Posvojitelja u njemu nema ni u tragovima.
Četrnaesto, „nevidljivost“
Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca s problemima u ponašanju rijetko se ili uopće ne spominju u sustavu zaštite, te najčešće ostaju „nevidljiva“ općoj populaciji, osim nakon tragičnih događaja u kojima su ona žrtve. Što po tom pitanju planira provesti Nacionalni plan?
Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca s problemima u ponašanju rijetko se ili gotovo nikako ne spominju u Nacionalnom planu, pa i u njemu, kao i inače, ostaju uglavnom „nevidljiva“. Uočit ćemo ih tek u šturim ministarskim izjavama, nakon tragičnih događaja u kojima će i dalje biti žrtve. Takav je, valjda, plan.
Umjesto zaključka
Plan sadrži i projekcije javnih troškova namijenjenih provedbenim mjerama „za prava djece“:
| Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece | 206.122.500,00 kn
|
| Zaštita djece od svih oblika nasilja | 6.875.000,00 kn
|
| Sudjelovanje djece u odlučivanju na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini | 1.955.000,00 kn
|
| Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju | 450.000,00 kn
|
| Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu
|
200.000,00 kn
|
| Ukupno: | 215.602.500,00 kn |
| U € | 28.747.000 € |
| Rafale, kom. 1 | 45,5 000 000 € |
Ukupno, ulaganje za prava djece iznosit će oko 215,6 milijuna kuna. Do 2026. godine, a ne godišnje. U eurima, koji nam srećom od Nove godine postaju službena valuta, to je nešto više od 28,7 milijuna.
Usporedbe radi, jedan ofenzivni avion tipa Rafale košta 45.5 milijuna.
Samo jedan.
U €.
Pazite na decu!
