„Riječ ‘migrant’ je u posljednjih desetak godina poprimila značenje ‘onoga koji nije izbjeglica’. Mi i drugi se ponekad dovijamo izrazima kao ‘izbjeglice i drugi migranti’, a aktivisti često koriste izraz ‘ljudi u pokretu’. Ako se dublje prokopa, porijeklo svih ovih dilema je u sustavu upravljanja migracijama“, kaže dr. sc. Marijana Hameršak sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku, koja je zajedno s Ivom Pleše i Teom Škokić uredila upravo objavljeni zbornik „Balkanska ruta – Pojmovnik europskog režima iregulariziranih migracija na periferiji EU“.
Migracije su starije od čovjeka, no u Europi smo se u zadnjih nekoliko godina suočili s ovim pojmom kao da je riječ o nekom novom fenomenu. Ni mi kao novinari ne znamo ponekad što bismo s pojmom migracije, je li osoba izbjeglica ili migrant, zašto je to uopće bitno, zašto te naljepnice postaju ključne. U jednom je trenutku tako u medijima izbjeglica postao migrant. Jasno je da se pojam koristi u političke svrhe, da se ovoj po ničemu novoj pojavi daju sasvim nova značenja. Kako mi svi sudjelujemo u tome i zašto je jezik bitan kada govorimo o ovoj temi?
Upravo su na tragu ovih pitanja krenuli istraživači iz Hrvatske, Slovenije i Srbije u sklopu četverogodišnjeg znanstveno-istraživačkog projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika (ERIM, 2020-2024) koji je vodio Institut za etnologiju i folkloristiku, a financirala Hrvatska zaklada za znanost. Kao rezultat projekta objavljen je i zbornik Balkanska ruta – Pojmovnik europskog režima iregulariziranih migracija na periferiji EU, u izdanju Sandorfa. Pojmovnik tako donosi povijesni pregled razvoja niza pojmova vezanih uz migracije, a nastao je kao kolektivni rad znanstvenika iz više disciplina s različitih institucija (Institut za etnologiju i folkloristiku, Etnografski institut SANU, Fakultet za socijalni rad u Ljubljani, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu) povezanih interesom za etnografska istraživanja režima migracija.
„Riječ migrant je u posljednjih desetak godina poprimila značenje ‘onoga koji nije izbjeglica’, pa i onog koji iskorištava sustav, ugrožava aktualni poredak i slično. U znanosti je to neutralan pojam. Iz koje god pozicije govorili, javljaju se pitanja imenovanja, hoćemo li govoriti o izbjeglicama ili migrantima, migrantima kao nadređenom pojmu… Zato se mi i drugi dovijamo izrazima kao ‘izbjeglice i drugi migranti’, s time da ‘izbjeglica’ može značiti i pravni status. Aktivisti često koriste izraz ‘ljudi u pokretu’. Ako se dublje prokopa, porijeklo svih ovih dilema je u sustavu upravljanja migracijama. Nema čistih pojmova, samo više ili manje korektnih upotreba, zaoštrenih upotreba. Zaoštreno vrijeme nosi sa sobom i zaoštreni govor. I obratno, naravno“, kaže dr. sc. Marijana Hameršak sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku, koja je zajedno s Ivom Pleše i Teom Škokić uredila Pojmovnik.
Vidljivo urušavanje diskursa dovelo je i do toga da je postalo normalno u medijima vidjeti izraz ‘ilegalni migranti’.
„Normalizirano je prenositi izraze obilježene značenjima, iako se davno, prije 30 godina, isticalo da osoba ne može biti ilegalna, već eventualno samo neko djelo. Danas se koristi i izraz ‘iregularni’, kao eufemizam da se ne koristi ‘ilegalni’, no također ništa samo po sebi nije iregularno. ‘Devedesetih godina se govorilo o ilegalcima iz Rumunjske npr., ne bih se iznenadila da vidim takav diskurs i danas“, kaže Hameršak.
Pojmovnik je rezultat četiri godine terenskih istraživanja, koja su provođena dijelom pod posebnim okolnostima, lockdownom, što je odredilo i smjer samih istraživanja. S ograničavanjem kretanja i kontakata početkom 2020. sudionici projekta bili su prisiljeni naći nove modele rada. Naime, uobičajeni posjeti mjestima masovnog okupljanja, primjerice kampovima u Bosni, nisu bili mogući pa su se usmjerili na istraživanje smrti što tada nije bila tema u medijima.
„Znali smo da su smrti dio realnosti i na našim granicama, a istraživali smo mogućnosti terena koji bi bili bez kontakta drugima, pa smo krenuli posjećivati groblja, ali i mjesta stradanja, mostove, šumske puteve, naoružane krajolike. Kontaktirali smo brojne općine i komunalna društva u blizini granica i na izbjegličkim putovima, našli smo informacije o umrlima za koje službeno, u medijima i policijskim objavama, nije bilo traga. Grobovi koje smo pronašli su u različitim stanjima, neki su neobilježeni, neki su obilježeni križem ili nekim drugim simbolom. To je vrlo točkasto polje, jako puno je različitih mjesta dio te nekrogeografije, koja u biti čine jednu cjelinu, posljedicu režima koji je na snazi. No, kako ne vidimo ljude u pokretu ne vidimo ih ni u smrti. To je jako problematično, normalizira takvo stanje“, kaže Hameršak.
Za dio grobova se zna tko su umrle osobe, nekada su napisana imena, nekada ne. Za neke stradale ljude su obitelji zatražile tijela, pa su u postupku povratka u zemlju podrijetla.
„Smrt je i tabu tema, odnos našeg društva prema smrti je obilježen izbjegavanjem razmišljanja, pa i nekom vrstom nastojanja na nerazmišljanju o smrti, odvajanjem od svakodnevice, što je još jedna privilegija koju imamo. Strah od smrti, strah da se za tvoju smrt neće znati prati ljudi u pokretu. Ako se moraš zatvoriti u hladnjaču, preplivati rijeku ili sakriti u dno kamiona da bi prešao granicu, koju drugu misao bi imao nego da je smrt blizu“, navodi Hameršak.
Na terenu su istraživači svjedočili i primjerima humanosti. U Otoku su posjetili grob na kojem su zasađeni cvjetovi koje je zasadila zaposlenica komunalnog poduzeća koja brine o tom groblju. U Črnomlju u Sloveniji često su nalazili upaljene svijeće kada bi došli posjetiti grobove. Na nekim mjestima zaposlenici vode posebne evidencije o umrlima koje bi netko mogao doći tražiti i tako izražavaju svoju sućut i brigu.
„Ni mi prvi put nismo znali što radimo, kao ljudi i kao istraživači. Bili smo zatečeni, no kasnije smo našli neke svoje načine odavanja počasti umrlima, za to je trebalo vrijeme i znanje. Žalovanje ili odavanje počasti umrlima je jedan od rijetkih aspekata migracija u kojima se više-manje može otvoreno participirati, smijemo zapaliti svijeću, ali sendvič ili postelju izbjeglicama u tranzitu ne smijemo dati. To je specijalan status smrti. Smrt ponekad otvara vrata sućuti i poštivanju drugoga, priznanju da smo svi nečiji sinovi, kćeri, majke, očevi, sestre i braća. Tragično je kada je tek smrt ta koja ljudima daje ljudsko lice“, kaže Hameršak.
Smrt je jedan od pojmova obrađenih u Pojmovniku koji su u međuvremenu zaživjeli u javnosti, o smrtima se tako više govori, a istraživači se nadaju da će Pojmovnik uvesti i neke teme koje nikad nisu ili su prestale biti zanimljive, primjerice kako izgleda eksternalizacija, koji su modaliteti spekularizacije, što znači svesti ljude u pokretu na broj.
Iako je područje istraživanja granica i migracija znanstveno razvijeno, autorima se činilo da je ovu živu temu potrebno izvesti izvan stručnih krugova jer su „u temu uključeni živi ljudi, događa se tu i sada“ te je Pojmovnik pokušaj komuniciranja sa širom publikom.
„Bilo nam je važno naglasiti perspektivu našeg istraživanja, naravno da svi imamo neku ideju što znači ograda i da postoje brojna istraživanja o ogradama na granicama, ali nas je zanimalo i što znači ograda u kontekstu balkanske rute. Potvrdilo se da je migracije važno istraživati transnacionalno, preko granica, s kolegama iz drugih sredina razmišljati o pojmovima. Kada govorimo o primjerice spašavanju, ono nema isti kontekst u svim zemljama. U Hrvatskoj se u nekoj vrsti spektakularizacije stradanja izvještava o spašavanjima migranata iz šuma, rijeka, minskih polja, dok u BiH ili Srbiji spašavanje uglavnom nije strateški korišteno u kontekstu migracija, zašto bi spašavali nekoga tko hoda cestom“, kaže Hameršak.
Završetak rada na Pojmovniku za znanstvenike se poklopio s promjenom fokusa interesa medija i javnosti u Hrvatske s izbjegličkih migracija na radne migracije, a nadolazeći niz izbornih kampanja prijeti da se ove teme još jače zlorabe u pokušaju dizanja straha i privlačenja glasova.
„Opet se proizvodi neka vrsta spektakla. Oduvijek imamo ljude koji su dolazili raditi u npr. turizmu no nismo se time bavili jer su nam bili jezično ili na druge načine bliski. Govori se o radnim migracijama kao fiksnoj kategoriji, ali netko brzo može ostati bez radne dozvole i postati ‘iregulializirani’. Nažalost, već smo prošle godine vidjeli političke aktere da po modelima uvezenim iz drugih sredina pokušavaju strahom. Bilo bi dobro da se ozbiljniji politički akteri ne zalijepe na te pokušaje uvođenja migracija u predizborne kampanje. To je loše za nas kao društvo jer vodi do dezinformiranja i polarizacije, do još pogubnijih politika i praksi. Nadam se da će drugi političari, mediji i drugi imati mudrosti prepoznati koje su teme rezultat najjeftinije političke instrumentalizacije i manipulacije i da neće ne nasjedati na njih“, zaključuje Hameršak.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
