Povodom 25-godišnjice izlaženja, tjednik Srpskog narodnog vijeća feljtonizirao je monografiju Slučaj Novosti autora Rade Dragojevića. Na popisu subjekata koji su provodili harangu protiv časopisa, uz bok različitih veteranskih udruga, HSP-a, HVIDR-e, HHO-a i Ivana Zvonimira Čička, MORH-a, glavnog stožera HV-a, HTV-a, viđenih SDP-ovaca koji se nikada nisu oslobodili Tuđmanova ideološkog šinjela i predstavnika medijskog mainstreama koji profitira na reproduciranju etničkog konflikta, našao se i H-Alter. Neka se zna: stojimo iza svake riječi objavljene na našem portalu!
Inkriminirana rečenica (Novosti, 24. 1. 2025., str. 17) glasi: „Razumijem tu neku ideju da se Novosti dizajniraju po uzoru na bivši Feral, pa da na naslovnici ne bude neka aktualnost ili senzacija, nego poruka, po mogućnosti satirična, ali – kvagu – možda bih i ja htjela biti slavna kao Marija Curie, ali shvaćam da to ne ide i da sam sretna ako me susjedi u kvartu prepoznaju. Tako su, po meni, i urednici Novosti trebali razmišljati kad su u jednoj trivijalnosti vidjeli potencijal ondašnjih Feralovih naslovnica.“
Citirani članak, u kojem autorica kojoj Dragojević nije odao ime (pa ostaje dojam kao da se radi o kolektivnom uratku H-Alterove redakcije), kao, žali što nije slavna kao velika fizičarka, na stranicama ovoga portala našao se 7. listopada 2010. godine. Dogodilo se to u vrijeme jedne od najžešćih hajki protiv Novosti, koja je u domaćoj medijskoj povijesti ostala zapamćena pod kodnim imenom „Obadva su pala“. Tjedan dana ranije, naime, Novosti su tim riječima na naslovnici satirički prokomentirale sranje koje se dogodio Ratnom zrakoplovstvu Hrvatske vojske, da mu se za vrijeme jedne vježbe sruše dva borbena aviona. A „Obadva, obadva su pala!“ mitski je uzvik iz 1991. godine koji je ostao zabilježen na TV snimci kada je hrvatska strana nejakim naoružanjem (navodno) srušila dvije ratne letjelice JNA.
Čitajući danas, nakon petnaest godina, još jednom tu rečenicu koja se pojavila na H-Alteru, čovjek bi se doista mogao upitati je li trenutak provale bijesa čitave nacije uperenog protiv časopisa koji izlazi u izdanju udruge srpske nacionalne manjine, u taktičkom smislu uistinu najpogodniji za kritičko razmatranje koncepcijskih pitanja uređivanja njegovih naslovnica. Međutim, članak u kojem se nalazi taj citat nije bio jedini kojim smo popratili istu temu. Posvetili smo joj nekolicinu tekstova naših tadašnjih autorica, recimo Oružani napad na Novosti i Evropejac Čičak u obrani hrvatskih vrijednosti. Već iz tih naslova se vidi da se nije radilo o H-Alterovom ukrcavanju u šovinističku harangu. K tome, naš je unutarredakcijski dogovor bio da iz drugih medija, domaćih i HSBCG-jezičnih, prenesemo ono nešto malo uravnoteženih komentara, kako bismo i time, simbolički, izrazili redakcijski stav prema proizvedenoj aferi. Takva zamisao, čitajući danas davno arhivirane članke, izvedena je bez greške. Stoga, rekao bih da ipak nije „uređivački promašaj“ što smo, u opisanom izboru sadržaja, dali prostor i članku koji, u jednom svojem dijelu, a u vezi lista koji se našao na streljani, postavlja i pitanja koncepcijske naravi.
Općenito, za opis odnosa između H-Altera i nakladnika Novosti, Srpskog narodnog vijeća, upotrijebio bih izlizan i nejasan termin: on je slojevit. U različitim fazama SNV nam je na različite načine pomogao i dugujemo mu zahvalnost. Postoji i vidljiva kadrovska povezanost: znatan broj novinarki i novinara koji su (bili) zaposleni u Novostima, prethodno su, kraće ili dulje vrijeme, kontinuirano surađivali s H-Alterom. Kako se H-Alter na internetskom tržištu pojavio nekoliko godina prije nego što su se Novosti pojavile na kioscima, ponekad se nameće dojam kao da smo lagano retardirani i dijelom socijalno disfunkcionalni stariji brat kojemu onaj mlađi, uspješniji, tu i tamo priskoče upomoć. Jasno mi je da doživljaj druge strane može biti i ponešto drugačiji; da možemo biti percipirani kao inkubator, ili jaslice, čiji perspektivniji korisnici, nakon što prohodaju i nauče pisati, nastavljaju vlastitu socijalnu promociju u snažnijem i utjecajnijem mediju.
Takav odnos, bez obzira pripada li H-Alteru uloga retardiranog brata ili inkubatora, ne čini me nimalo kivnim. Za razliku od dobrog dijela ustašoidnih likova pobrojanih na početku ovoga osvrta, a među koje nas se utrpalo, smatram da Novosti zavrjeđuju svaki cent koji im pripadne iz državnog budžeta. Sretan sam što naši mlađi suradnici, kojima na portalu ionako nikada nismo mogli osigurati svjetlu budućnost, nalaze mjesto na kojem imaju barem nekakvu perspektivu. Problem neetabliranosti H-Altera i ostatka neprofitne medijske scene nije problem s Novostima, već se radi o problemu s nenapisanom nacionalnom medijskom politikom koja je još davno prije Hasanbegovićeva zaposjedanja ministarske fotelje za svoj cilj postavila zadržavanje tih medija u stanju nedoraslosti. To što ta politika zasad nije uspjela dosegnuti do SNV-ova tjednika, sretna je okolnost: Hrvatska medijska scena vjerojatno je jedinstvena u svijetu po tome što najbolji politički tjednik u zemlji izdaje nevladina organizacija pripadnika etničke manjine.
Teško mi je prosuditi kakav je izvanjski dojam; gledano iz perspektive H-Alterove redakcije, čini mi se da, za razliku od struja koje dominiraju javnim prostorom, dosta pažnje posvećujemo problematici položaja Srba u Hrvatskoj. Pod tim smo tagom objavili stotinjak autorskih članaka, uključivši i velik broj uradaka kolegica i kolega koji danas rade u Novostima. Povodom kontinuiranog javnog linča protiv Novosti, u veljači 2017. objavili smo intervju s njihovim tadašnjim urednikom Nikolom Bajtom, pod naslovom: Nećemo se predati! Ni taj naslov ne sugerira hajkačke intencije.
SNV-ov čelnik Milorad Pupovac pojavljuje se u više od 150 članaka koje smo dosad objavili ili prenijeli iz drugih medija. Za razliku od dominantne medijske scene koja ga najčešće masakrira, Pupovac se na H-Alteru redovito pojavljuje u neutralnom ili u afirmativnom kontekstu. Ustvari, negativno je bio konotiran samo jednom, i to u članku prenesenom s Indexa 22. listopada 2010, jednom od onih uravnoteženih koje smo prenijeli nakon afere „Obadva su pala“. U njemu autor, Tomislav Klauški, predbacuje predsjedniku SNV-a da je pao na testu demokratičnosti i slobode medija, zato što se povinovao huškačkom žamoru šovinističke čaršije i nakon objave naslovnice smijenio glavnog urednika – vidi vraga! – Radu Dragojevića.
Nameće se pitanje o razlozima zbog kojih Novosti u svečanom trenutku obilježavanja vlastite obljetnice, svoje saveznike uvrštavaju na listu neprijatelja. Radi li se o pukom previdu autora monografije Rade Dragojevića i urednice tjednika Andree Radak? Teško bi bilo povjerovati, jer riječ je o vrlo dobro informiranom novinaru s četrdesetogodišnjim stažem i o urednici najboljeg političkog tjednika u zemlji. Je li možda Dragojeviću uzmanjkalo dovoljno „primjera“ da bi popis bio uvjerljiv? Nije, primjera je bilo i previše. Ili mu je trebao netko poput H-Altera da obogati popis nekim „manje poznatim“ podatkom?
Ah, da, podatak. Umalo zaboravismo pružiti osnovne podatke o inkriminiranom članku, koje niti Dragojević u svojem prilogu nije objavio. Članak se zove Nacionalističko ludilo, a podnaslov mu glasi: „Nijednom ova vlast nije osjetila opasnost događanja naroda, kao što je danas osjeća šačica novinara koja se drznula podsjetiti na rušenje srpskih aviona u ratu. Dapače, nijedan medij koji je podržavajući takvu vlast godinama varao i muljao narod, nije osjetio ni približan bijes građana.“ Članak nije bio originalno objavljen na H-Alteru, već smo ga prenijeli s beogradskih E-novina, u to vrijeme jednog od najboljih portala u regiji, koji je uređivao Pera Luković. Pero s onoga sveta, naš zajednički kolega i prijatelj još iz Feralovih dana. Autorica članka je Nataša Škaričić, nagrađivana novinarka, specijalizirana za zdravstvene politike i korupciju u zdravstvu. Ako sam dobro pratio, Škaričić je svojedobno, zgađena, napustila novinarstvo i zaposlila se kao prodavačica u trgovini cipelama. Kasnije se ipak vratila staroj ljubavi. Zadnjih godinu dana, koji mjesec više, koji mjesec manje, ne hvatajte me za riječ, radi – gdje? – u Novostima. Doista neobična kadrovska politika, da medij zapošljava autoricu članka kojim protiv njega, pušući u diple s neoustašama i ostalim šovinistima, provodi hajku.
Dakle, zašto su Novosti u svečanom trenutku obilježavanja vlastite obljetnice svoje saveznike odlučili uvrstiti na listu neprijatelja?
Gore ponuđenim odgovorima dodajmo još jedan mogući.
U ožujku davne 2014. godine potpisnik ovih redaka objavio je dossier pod nazivom Umijeće dimplomatiqua. U njemu je pokušao dokazati da novopokrenuta hrvatska franšiza francuskog Le Monde dimplomatiqua, u izdanju zadruge Kop medija, preko reda dobiva javna sredstva namijenjena časopisima u kulturi, za čiju je dodjelu prema unaprijed utvrđenim pravilima bilo zaduženo Ministarstvo kulture. Članovi Kop medije, nakladnika časopisa koji je davno ugašen, političkom odlukom, kao što je političkom odlukom bio i pokrenut, bili su i autor monografije Rade Dragojević i sadašnja urednica Novosti Andrea Radak. Je li ta davno zaboravljena storija izvirila iz podsvijesti autoru monografije o Novostima i njihovoj glavnoj urednici kada su odlučili otrati se o H-Alter? – Takvo objašnjenje vjerojatnije je od mogućnosti da „nisu primijetili“ kako fragment koji navode pripada članku Nataše Škaričić prenesenom s Lukovićeva portala, kao da sam članak nema nikakve veze s progonom..
Ako je uistinu tako, Rade i Radak, koji su 2014. godine pokazali sklonost prisvajanju javnog novca preko reda, sada dokazuju i da su spremni zloupotrijebiti medij u kojem su (bili) glavni urednici, ugrožavajući njegov kredibilitet i pretvarajući ga u lansirnu rampu za odašiljanje dobro odmjerenog udarca u donji predio trbuha onome tko je njihovo poslovanje javno doveo u sumnju. U pitanju bi, znači, bilo ništa drugo doli jedna čisto privatna stvar.
Samo što su promašili ceo fudbal. Naime, Umijeće diplomatiqua nije niti bilo objavljeno na H-Alteru, koji su na silu priveli u društvo s ustašoidima. Već u Novinaru, stručnom časopisu Hrvatskog novinarskog društva.