Luka Oman iz udruge Prijatelji životinja uoči Marša za životinje: Situacija traži izmjenu Kaznenog zakona jer trenutačno silovanje životinja nije zasebno kazneno djelo i zbog toga se zlostavljači mogu izvlačiti da nisu mučili životinje, što je grozno. Policija počinitelje najčešće otkrije slučajno, dok istražuje slučajeve pedofilije. Smatramo potrebnim i da se uvede registar silovatelja životinja s obzirom na to da oni, kao i pedofili, zbog daljnje sigurnosti životinja i ljudi trebaju nadzor i nakon odslužene kazne.
Psi na lancima, seksualno zlostavljanje životinja koje prolazi ispod radara, mučenje i ljudi i životinja pirotehnikom, povjerenstva koja nisu osnovana gotovo dvadeset godina, realnost su odnosa Hrvatske prema životinja. Povoda za Marš za životinje, koji će se održati u subotu, 12. travnja, s početkom na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, je mnogo. Prosvjedom će se uputiti čak 30 zahtjeva nadležnim institucijama.
„Svatko tko se pridruži Maršu važan je jer progovara uime onih koji se ne mogu sami za sebe izboriti“, rekao je za H-Alter Luka Oman, predsjednik udruge ‘Prijatelji životinja‘ koja i ove godine organizira Marš.
Godinama upozoravate na manjkavosti u provedbi Zakona o zaštiti životinja i drugih propisa. U najavi Marša navodite kako, primjerice, nije ni počelo s radom ni Povjerenstvo za zaštitu životinja, koje daje mišljenja na prijedloge propisa iz područja zaštite životinja, iako je propisano Zakonom o zaštiti životinja iz 2006. godine, prije 19 godina. Kako komentirate takvu nebrigu institucija u provođenju postojećih zakona?
Situacija je zaista zabrinjavajuća i ukazuje na kroničnu nebrigu institucija prema zaštiti životinja. Mnogi podzakonski akti koji su ključni za provedbu samog Zakona o zaštiti životinja ili nikada nisu doneseni ili su zastarjeli i neusklađeni s današnjim potrebama i aktualnim zakonom. Povjerenstva, poput onoga za zaštitu životinja koje bi trebalo davati mišljenja o propisima, još uvijek nisu niti počela s radom. Sada imamo goleme zaostatke, jednostavno, nadležno ministarstvo zanemarilo je zaštitu životinja. Na kraju ove priče su životinje koje pate i umiru na cestama dok institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu.
Iako se ni postojeći zakon ne provodi, ministarstvo je 2023. godine osnovalo povjerenstvo koje bi trebalo raditi na novom Zakonu o zaštiti životinja. Do novog zakona još nije došlo. Koje promjene zakona smatrate nužnim?
S obzirom na to da se Zakon o zaštiti životinja nije mijenjao od 2017. sigurno treba mnogo poboljšanja. Imamo već gotove prijedloge izmjena i spremnu argumentaciju, no nikako da se krene u realizaciju unatoč obećanjima i najavama. Smatramo da treba u potpunosti zabraniti držanje bilo koje vrste životinja u cirkusima; zabraniti držanje divljih životinja u privatnom zatočeništvu, ponajprije divljih zvijeri, odnosno općenito regulirati prodaju i držanje egzotičnih životinja preko uvođenja tzv. Pozitivne liste životinja koje se mogu držati kao kućni ljubimci; smatramo da kastracija pasa i mačaka treba biti obavezna, uz opravdane evidentirane izuzetke, kako bi se smanjila grozna brojka od više od deset tisuća napuštenih životinja godišnje; zalažemo se za zabranu štraparijada i držanja pasa na lancu te brojne druge zakonske izmjene.
Jedan od zahtjeva Marša bit će osnivanje sektora za zaštitu životinja pri Ministarstvu poljoprivrede. Zašto bi takav sektor bio bitan za zaštitu životinja?
Predlažemo osnivanje Sektora za zaštitu životinja, koji bi donio konkretan pomak i dovoljan broj djelatnika koji bi mogli odrađivati zaista obiman opseg posla i pratiti postignuća i inicijative ostalih država EU-a. To je logičan prijedlog i rješenje s obzirom na stalno povećanje poslova na području zaštite životinja u Hrvatskoj, Europi i svijetu te bi omogućilo normalan rad, dovoljno osoblja i razdvajanje po odjelima prema područjima, a sve s ciljem poboljšanja legislative za različita područja zaštite životinja.
Navodite i kako se policija za životinje, organiziran sustav zaštite životinja, u svijetu pokazao učinkovitim. Kako bi takav sustav funkcionirao?
Smatramo da Hrvatskoj nedostaje inspekcija za zaštitu životinja, odnosno da je trebala biti osnovana još 2006. godine kada je stupio na snagu prvi Zakon o zaštiti životinja. Trenutačno se ovime bave samo veterinarski inspektori kojih je premalo, imaju mnogobrojne nadležnosti, a zaštita životinja samo je dio njihovih obaveza. Nažalost, ne prioritetna.
Prijatelji životinja zagovaraju i potpunu zabranu pirotehnike, a zahtjev je podržalo i gotovo 40 000 potpisnika vaše peticije. Osim za životinje, pirotehnika je izuzetno stresna i za brojne ljude, a i dovodi do teških ozljeda. Kome je u interesu korištenje pirotehnike, jesu li vas nadležne institucije spremne saslušati? Koliko smo daleko od zabrane pirotehnike?
Do zabrane će doći, pitanje je samo kada i koliko će još do tada stradati životinja, djece, okoliša. Mi želimo da se to dogodi još ove godine, argumenti su vrlo jasni i jaki, mnogo je razloga da se bučna pirotehnika u potpunosti zabrani, a vrlo je nelogično da se i bučna i svjetlosna pirotehnika dopušta u dane kada se ništa ne slavi. Također, treba zabraniti mogućnost reklamiranja pirotehnike s obzirom na to da je maloljetnim osobama zabranjena. Peticija se još uvijek potpisuje i, zbog općeg dobra, sigurno nećemo odustati.
Iako je trajno držanje pasa na lancu već zabranjeno, dovoljno je prošetati se bilo kojim selom, i vidjet će se pse koji jesu na lancima. Maršem ćete tražiti potpunu zabranu držanja pasa na lancu. Koliko su to uopće inspekcije djelotvorne, što smatrate da je razlog neprovođenja zakona u ovom dijelu koji je svima vidljiv?
Još jedan od razloga zašto Zakon o zaštiti životinja treba poboljšanje je loše sročena odredba kojom nije u potpunosti zabranjeno držanje pasa na lancu, što dovodi do neprovedbe Zakona i nastavka patnje životinja. Nitko ne može imati opravdanje da drži psa na lancu. Svatko bira skrbiti o psu, to nije obveza, već izbor – ako nema uvjete ni ljubavi za psa, neka ga niti ne zlostavlja na taj način. Skrbnik treba preuzeti svu odgovornost za dobrobit psa, što podrazumijeva i kontrolu razmnožavanja, odnosno kastraciju kojom se pomaže i samoj životinji i sprječava nastanak neželjenih potomaka.
Hrvatsku je nedavno šokirao slučaj seksualnog zlostavljanja životinja u Slavoniji. Vaša udruga traži i da se spolni odnosi sa životinjama sankcioniraju kao zasebno kazneno djelo. Koliki procjenjujete da su razmjeri ovog problema u Hrvatskoj? Tretiraju li ih sudovi na odgovarajući način? Što bi uspostavljanje zasebnog kaznenog djela donijelo?
Situacija traži izmjenu Kaznenog zakona jer trenutačno silovanje životinja nije zasebno kazneno djelo i zbog toga se zlostavljači mogu izvlačiti da nisu mučili životinje, što je grozno. Vjerujemo da će nadležno ministarstvo prepoznati ovu jasno potrebnu izmjenu i sankcionirati i spolne odnose sa životinjama i distribuiranje materijala s takvim sadržajem te ujedno povećati kazne. Strašno je što praksa pokazuje da takvi degutantni slučajevi vrlo rijetko dospiju u javnost – životinje se ne mogu obraniti, ne govore, ne mogu pozvati policiju. Inozemne i domaće internetske stranice koje nude razmjenu različitih seksualnih ponuda, a korisnicima omogućavaju komunikaciju privatnim porukama i chatom, kao i zatvorene grupe na društvenim mrežama, mjesta su povezivanja osoba nastranih sklonosti i razmjena iskustava, fotografija i snimki silovanja životinja. Neke takve stranice prijavili smo krajem prošle godine Državnom inspektoratu, policiji i Općinskom državnom odvjetništvu te još čekamo odgovor. Policija počinitelje najčešće otkrije slučajno, dok istražuje slučajeve pedofilije. Smatramo potrebnim i da se uvede registar silovatelja životinja s obzirom na to da oni, kao i pedofili, zbog daljnje sigurnosti životinja i ljudi trebaju nadzor i nakon odslužene kazne.
Jedan od zahtjeva odnosi se i na zabranu pridnenih mreža potegaća – koća te ih dovodite u vezu s klimatskim promjenama koja često nije prepoznata.
Pridnene koće su kao podvodni buldožeri vuku svoje mreže po dnu i uništavaju sve za sobom. Taj razorni i nimalo selektivni ribolovni alat utječe na klimatske promjene više od svih aviona na svijetu. Poboljšanjem tehnologije radara i mreža postaju sve učinkovitije u svojem razaranju. Hrvatska je među deset zemalja svijeta čije koćarice ispuštaju najviše štetnih plinove. Jadransko more navedeno je kao jedno od tri svjetska mora čija bi poboljšana zaštita mogla smanjiti emisiju ugljika i poboljšati biološku raznolikost. Ribe, kornjače, morski sisavci i drugi stanovnici mora su u opasnosti. Izlov riba je toliki da se broji u tonama, a ne u brojkama, iako su ribe kralježnjaci kao i mi i imaju pravo na svoj opstanak i život u moru koje je njihov, a ne naš svijet. Svoju inteligenciju koristimo ne za zaštitu, već za iskorištavanje svega što se iskoristiti može, pa čak i na štetu ne samo životinja nego i opstanka budućih generacija. Na našim web-stranicama se zato može potpisati i peticija za zabranu pridnenih koća.
Neki od zahtjeva tiču se fiskalnih politika, oporezivanja i subvencioniranja. Kako smatrate da se fiskalnim politikama može doprinijeti zaštiti životinja?
To je iznimno bitno jer se raznim subvencijama ljudi zavaravaju. Primjerice, meso, mlijeko i jaja lažno se prikazuju kao hrana koja je jeftina, iako je mi itekako skupo plaćamo ne samo kroz poreze i davanja već i preko enormne potrošnje prirodnih resursa i bacanja hrane te zagađenja okoliša. S druge strane, ne potiče se ni približno dovoljno biljna hrana koja je osnova zdrave prehrane i ima mali ugljični otisak. Hrvatska je donijela niskougljičnu strategiju, no sve je još uvijek samo na papiru. Zato pojedinci imaju svakodnevnu moć odabira, a ti odabiri i individualne promjene utjecat će i na promjenu politike.
Kako su prava životinja povezana s ljudskim pravima? Može li se reći da je zaštita životinja ili svijest o potrebi zaštite u Hrvatskoj ostvarila određeni napredak posljednjih godina ili stagniramo?
Radi se o istom principu ugnjetavanja, svaki –izam počiva na tlačenju slabijeg i oduzimanju prava onima koji ta prava jednako imaju. Pravednost i empatija nemaju granica i ne bismo ih smjeli raditi. To je izravna nepobitna poveznica, a uz to je važno naglasiti da veća zaštita životinja pridonosi većoj zaštiti ljudi. Naš bolji odnos prema životinjama uči nas pravednosti i suosjećanju te može spasiti nestanak pitke vode, glad u svijetu, klimatske promjene i mnoge druge probleme koje smo sami uzrokovali porobljavanjem životinja. Sve je tako jednostavno: živimo i pustimo druge da žive. Ne tražimo opravdanja, već rješenja i ovaj svijet može biti ljepše mjesto za sve njegove stanovnike. Ljudi su itekako svjesniji ogromne masovne patnje životinja te njihova nemilosrdnog i nepotrebnog iskorištavanja. Svijet raste i sve je više onih koji žele da se priča o tome i žele globalne promjene, čak i ako sami nisu u potpunosti spremni mijenjati svoje navike.
