Dvije trećine obećanja o ekološki prihvatljivijem poslovanju s plastikom izjalove se ili se od njih odustane, pokazalo je istraživanje DW-a. Kako europske tvrtke za hranu i piće krše vlastite obveze i kako bi ih zakonodavstvo moglo pozvati na odgovornost.
Prevela Marina Kelava
Još 2008. godine francuski prehrambeni div Danone ambiciozno je obećao da će do 2009. godine 50% plastike koja se koristi u bocama za vodu tvrtke biti napravljeno od recikliranih materijala. Danoneovo izvješće o održivosti ovu je mjeru nazvalo “polugom za smanjenje težine ambalaže i emisije CO2”.
To bi bio korak u pravom smjeru u borbi protiv globalnog onečišćenja plastikom. Plastika nije samo jedan od glavnih proizvoda koji se rade od fosilnih goriva kao što su nafta i prirodni plin, ona je također jedan od najizdržljivijih proizvoda. Plastičnim bocama, na primjer, može trebati i do 450 godina da se razgrade. Nastali komadići mikroplastike podjednako štete životinjama i ljudima, zagađuju oceane, tlo, pa čak i zrak. A industrija hrane i pića jedan je od najvećih zagađivača plastikom u svijetu.
Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj, 79 milijuna tona plastičnog otpada ispušteno je u okoliš bilo kopnenim bilo vodenim curenjem, spaljivanjem u otvorenim jamama ili odlagalištima u 2019. To predstavlja više od jedne petine ukupnog globalnog otpada.
Ispunjavaju li tvrtke obećanja da će poslovati čišće? DW i European Data Journalism Network istražili su neke od najvećih europskih proizvođača hrane i pića kako bi to provjerili.
Danone, na primjer, nije. Do 2009. godine, cilj tvrtke u pogledu reciklirane plastike se promijenio: “Grupa ima za cilj postići 20-30% u 2011.”, stoji u izvješću za 2009. godinu. “I na kraju 50%.” Kad tvrtka nije uspjela ispuniti ni taj cilj, ponovno je pomaknula cilj. I opet. U 2020. Danone je još uvijek koristio samo 20% recikliranog PET-a u svojim bocama za vodu širom svijeta. A za 2025., 16 godina nakon prvog roka koji je sam sebi postavio, Danone je postavio poznati cilj: 50% reciklirane plastike u bocama za vodu.
Loše praćenje
Danone nije odgovorio na zahtjeve za komentar o ovim razlikama.
DW i njegovi partneri identificirali su ukupno 98 obveza vezanih uz plastiku od 24 tvrtke za hranu i piće sa sjedištem u Europi koje su sklopljene tijekom proteklih 20 godina. Više od polovice ovih obećanja dano je tek u posljednjih nekoliko godina, a većina nudi navedeni cilj do 2025.
U slučaju najmanje 37 obećanja koja su već trebala biti isporučena, evidencija nije dobra: 68% očito nije uspjelo ili se o njima nikada više nije izvještavalo. Kada tvrtke ne ispune svoja obećanja, obično to ne spominju otvoreno. Umjesto toga, tiho odustaju od cilja ili mijenjaju njegov opseg ili ciljnu godinu.
Ove su brojke u skladu sa studijama za druge industrije. Europska unija je 2021. godine istraživala ekološke tvrdnje na web stranicama kompanija iz sektora kao što su odjeća, kozmetika i oprema za kućanstvo i otkrila da je 42% tvrdnji vjerojatno pretjerano, lažno ili obmanjujuće.
Od ciljeva koji su navodno postignuti, neki su više bili marketinški trikovi nego stvarna poboljšanja. Tu je, primjerice, belgijska pivovara Anheuser-Busch InBev, tvrtka koja stoji iza piva kao što su američki Budweiser, Corona i Beck’s. Godine 2017. AB InBev objavio je da se obvezao “zaštititi 100 otoka od onečišćenja mora plastikom do 2020. godine”.
U praksi se tvrtka nije bavila dugotrajnom praksom zaštite. Umjesto toga, AB InBev je organizirao 214 jednokratnih čišćenja plaža u 13 zemalja, a potom je napore proglasio uspješnim godinu dana prije planiranog roka.
“Mnoge tvrtke koriste čišćenje plaža kako bi se promovirale”, rekla je Larissa Copello, aktivistica ekološke nevladine organizacije Zero Waste Europe. “Ali oni su ti koji sav ovaj otpad uopće bacaju na plaže.” Zero Waste Europe zalaže se za “zatvaranje slavine” kako bi se smanjio ambalažni otpad na izvoru.
Samo 19 od 98 obećanja za koja je DW otkrio nudi obećanja za smanjenje količine plastike koja se koristi u pakiranju ili količine čiste plastike, a većina njih neće biti ispunjena u skoroj budućnosti.
Za šesnaest od 24 tvrtke DW je utvrdio da su se obvezale proizvoditi ambalažu od plastike koja se može reciklirati, ali to ne osigurava da će plastika biti reciklirana.
“Ako ne postoji infrastruktura za odvojeno prikupljanje ovih proizvoda, oni se ne mogu reciklirati”, rekla je Copello. Isto vrijedi i za proizvode koji se navodno mogu razgraditi ili kompostirati. “Bar ovdje u Belgiji, nemamo zasebno prikupljanje za kompostirajuće ili biorazgradive predmete. Jednostavno završe u kanti za miješani otpad”, rekla je Copello..”
U jednoj trećini dokumentiranih obećanja, tvrtke su se obvezale uključiti više reciklirane plastike u svoju ambalažu. „To bi bilo poboljšanje“, rekla je Copello. Učinjeni su i neki mali koraci. Talijanski Ferrero, na primjer, počeo je povećavati količinu recikliranog PET-a koji se koristi u sekundarnoj ambalaži još 2010. Švicarska punionica Coca-Cole Coca-Cola HBC lansirala je bocu napravljenu od 100% recikliranog PET-a za četiri brenda vode u 2019., nakon što su ga najavili godinu prije.
Dobrovoljna obećanja nisu dovoljna za promjenu
Općenito, potražnja za recikliranom plastikom ostaje niska, a cijene visoke, što znači da je tvrtkama uglavnom isplativije koristiti svježe proizvedenu plastiku.
Dobrovoljne inicijative nisu dovoljne, rekla je Nuša Urbančič, direktorica kampanja u Zakladi Changing Markets sa sjedištem u Bruxellesu, koja radi na razotkrivanju neodgovornih korporativnih praksi i lobiranju za sveobuhvatnije zakonodavstvo o plastici.
“Umjesto da iskoriste svoju moć, novac i resurse za pokretanje rješenja, tvrtke vrlo često rade suprotno. Oni se skrivaju iza dobrovoljnih obveza da ne naprave potrebne promjene”, rekla je Urbančič.
Zapravo, dobrovoljne obveze često su svjesna taktika osmišljena da odgodi i odvrati pažnju od progresivnog zakonodavstva, tvrdi. U svom izvješću “Talking Trash”, Changing Markets detaljno opisuje dugo prakticirano korporativno lobiranje protiv učinkovitih sustava recikliranja.
Zakonodavstvo potiče primjenu recikliranog PET-a
Unatoč ovim naporima u odnosima s javnošću, Europska unija nedavno je donijela ambiciozan zakon o plastici. Prema Direktivi o plastici za jednokratnu upotrebu, na primjer, jednokratni predmeti kao što su plastične vrećice, pribor za jelo i slamke više se ne mogu distribuirati unutar tržišta EU-a. Ovo slijedi primjer afričkih zemalja poput Eritreje, koja je zabranila plastične vrećice 2005., Ruande (2008.) i Maroka (2009.).
Direktiva EU-a također uključuje cilj ugradnje najmanje 25% reciklirane plastike u PET boce do 2025. i 30% u sve boce do 2030. godine.
Novo zakonodavstvo vjerojatno je dio razloga za brzo povećanje obveza u vezi s plastikom. “To je natjeralo tvrtke da shvate da moraju pojačati svoje napore kako bi ispunile te ciljeve”, rekla je Urbančič. Sada, rekla je, čak i same tvrtke pozivaju na bolje sustave recikliranja koji bi im pomogli u ispunjavanju zakonskih obveza.
Javne obveze mogu omogućiti „greenwashing“
Sve više inicijativa također prikuplja dobrovoljna obećanja tvrtki u javnim bazama podataka. EU prikuplja obveze na Platformi dionika europskog kružnog gospodarstva, a Zaklada Ellen MacArthur sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu prikuplja inicijative potpisnika za plastiku u svom programu Global Commitment.
Obećanja dana zakladi uvelike se razlikuju po svojim ambicijama. Unilever je, na primjer, naveo za svoj cilj smanjenje upotrebe novoproizvedene plastike za 50% od 2020. do 2025., ali Ferrero je obećao samo 10%, a francuska tvrtka za proizvodnju vina i alkoholnih pića Pernod Ricard ponudila je smanjenje od samo 5%.
Copello iz Zero Wastea i Urbančič iz Zaklade Changing Markets smatraju da su dobrovoljne obveze poput onih koje traži Zaklada Ellen MacArthur manje učinkovite od zakona. Urbančič je takve strategije nazvala “sve mrkva, bez batina”.
“Tvrtke nisu dužne otkriti čak ni osnovne podatke poput svojih plastičnih „otisaka stopala“ (footprint). A podaci koji se objave nisu neovisno provjeravani”, rekla je Urbančič. Kao i drugi dobrovoljni programi, rekla je, postoji rizik da se koristi kao dimna zavjesa za olakšavanje greenwashinga i odgađanje stvarnih promjena.
Usporavanje porasta proizvodnje plastike
Changing Markets preporučuje da dobrovoljne inicijative barem postave ambiciozne ciljeve za sudjelovanje, osiguraju da članovi izvješćuju o svom napretku i drže tvrtke javno odgovornima za svoj učinak.
U sljedećih nekoliko godina EU planira provesti temeljitije zakonodavstvo o plastici u okviru Akcijskog plana za kružno gospodarstvo, koji će uključivati ciljeve za recikliranje plastike i mjere za izbjegavanje ambalažnog otpada. A promjena je prijeko potrebna: globalna proizvodnja plastike i dalje raste i predviđa se da će tako rasti i u sljedećih nekoliko desetljeća.
Da bi se makar usporilo ovo povećanje, druge zemlje trebale bi slijediti primjer. Podaci pokazuju da tvrtke mijenjaju svoje taktike samo pod pritiskom zakonodavstva, javne odgovornosti i potražnje potrošača. Sljedeći lakmus test doći će 2025. godine, kada će tvrtke morati ispuniti svoja trenutna obećanja u vezi s plastikom. Neki od njih sada su obvezni — barem unutar EU-a.
Ovaj projekt je suradnja nekoliko medija unutar Europske mreže podatkovnog novinarstva. Dok je DW bio voditelj projekta, Alternatives Economiques, EURACTIV, Interruptor, OBC Transeuropa, Openpolis i Pod crto bili su partneri.