Ovogodišnji se program sastojao od četiri interaktivne radionice koje obrazuju o zero waste praksama poput pravilnog odvajanja otpada te popravljanja, razmjene i korištenja održivih predmeta.
Hrvatska godišnje proizvede preko 1 800 000 tona komunalnog otpada, od čega svaka osoba proizvede oko pola tone. Reciklira se tek 34 posto, što znači da se ostatak nakuplja na odlagalištima. Katastrofalan rezultat takve proizvodnje dočekat će najmlađe generacije, stoga ih odgovornijem gospodarenju otpadom treba podučavati već od samih početaka obrazovanja. Jedna takva edukativna inicijativa, „Nulta stopa otpada u Zagrebu“, u provedbi je od listopada 2024. u OŠ Žuti brijeg. Projekt je, kao peti u nizu zero waste projekata, provela Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, a financiran je iz proračuna Grada Zagreba.
Ovogodišnji se program sastojao od četiri interaktivne radionice koje obrazuju o zero waste praksama poput pravilnog odvajanja otpada te popravljanja, razmjene i korištenja održivih predmeta. Da osnovnoškolci najbolje uče kroz igru, i to iz vlastitih zaključaka, posvjedočili smo na radionici s učenicima prvog razreda održanoj 9. siječnja. Voditeljica radionice Dragica Mateković Rubić u uvodnom je dijelu pitala učenike da podijele što znaju o brizi za okoliš. Nizali su primjere smeća po kvartu; neki su primijetili da „ljudi ne paze na okoliš“, a drugi da je zbog smeća „životinjama teško disati i biljke teško rastu“, čime su pokazali da danas već i prvašići uviđaju da s okolišem nešto nije u redu. U dijalogu s djecom, voditeljica je ukratko predstavila komponente otpada i njegov utjecaj na prirodu, poput činjenice da se u Tihom oceanu formiralo pet oceanskih akumulacijskih zona od kojih je najveći 28 puta veći od Hrvatske. Djeci je to približila rečenicom da je na oceanu “otok od smeća velik kao da spojiš 28 Hrvatskih.”
Radionica je zatim demonstrirala kako djeca mogu „štititi planetu“ smanjivanjem nastajanja otpada. Prva se igra sastojala od povezivanja vrsta radnji s jednim od „5R“ koraka kružne ekonomije otpada (eng. refuse, reduce, reuse, recycle i rot, tj. odbij, smanji, ponovno upotrijebi, recikliraj i kompostiraj). Načela održivosti implementirana su i u rekvizite radionice: „ploča za igru“ bila je plahta izvezena oblačićima u različitim bojama, obješena preko ploče, a djecu su dobila drvene kartice u bojama oblačića, s crtežem i imenom vrste otpada ili radnje za smanjenje nastajanja otpada. Nakon što su samostalno ili uz pomoć voditeljice pročitali karticu, Mateković Rubić je potaknula učenike da razmisle što bi s tim mogli učiniti umjesto da bace te u kojim situacijama mogu koristiti određene ekološke radnje. Djeca su na taj način saznala da u kafiću mogu reći konobaru da ne žele slamčicu za sok, da na rođendanima mogu tražiti “pravi” tanjur i čašu umjesto jednokratnih, da nose svoje vrećice za kruh ili traže škarnicl; predlagala da omote od čipsa pretvore u odjeću za lutke, tetrapak od mlijeka u hranilice za ptice, staklenke u svijećnjake ili posudu za olovke, itd. Voditeljica je naglasila da sljedeće školske godine ponovno upotrijebe stare, a čitave pernice umjesto da kupuju nove. Uz niz drugih primjera, informirala ih je o svakoj kategoriji otpada i angažirala se kad god su imala pitanja ili htjela nešto podijeliti. „Meni je to bilo jako zanimljivo“, rekao nam je kasnije jedan od prvašića.
Sljedeća se igra također temeljila na principu povezivanja kartica, ovaj put s kategorijama u koje se otpad može odvojiti kad već dođemo do četvrtog koraka, „recikliraj“. Djeca su nestrpljivo čekala svoj red i boju kako bi prikvačila karticu odgovarajućoj vrsti, a Mateković Rubić ih je poticala da ponove kako bi mogli iskoristiti taj otpad, kao i da zaključe koji se otpad, poput iskorištenih maramica, mora baciti. Kroz cijelu radionicu koristila je primjere i jezik prilagođen uzrastu, iako su, kako nam je podijelila jedna učenica, „riječi na karticama bile malo preduge“, poput riječi „jednokratno“.
Za treću je aktivnost već ponestajalo vremena, no učenici Žutog brijega pokazali su najveći interes upravo za nju – eksperiment kompostiranja. „Bilo mi je jako super, a najdraže mi je bilo kad smo išli raditi kompost“, rekao nam je kasnije jedan od učenika, a izjavu nam je potvrdilo i nekoliko njegovih kolega i kolegica. Donijeli su vlastite staklenke od kuće, a Mateković Rubić im je pokazala kako složiti slojeve slične kompostu – šaka zemlje, šaka ostataka voća i povrća, šaka zemlje, pa malo vode – te zatvoriti staklenku i protresti je. Ispričala im je da će nakon nekoliko dana, kad se sadržaj staklenke zagrije i dobije još malo zraka, ostaci hrane početi magično nestajati, „postati hrana za biljke“. Učenici su pomagali jedni drugima s punjenjem staklenki, a zatim ih žurno davali učiteljici kako bi napisala njihova imena – za nekoliko dana, kada hrane za ljude nestane, žele ih moći razlikovati. Složili su male komposte i za prijatelje kojih taj dan nije bilo u školi.
Po završetku radionice, učenici su pričekali svoje diplome. Otiskane u A4 formatu s prikazom oblačića s plahte iz prve aktivnosti, diplome projekta služe i kao mentalna mapa naučenih radnji i kategorija otpada. Možemo pretpostaviti da će mnogima, osim priznanja na kojeg su ponosni, diploma poslužiti i kao podsjetnik za razvrstavanje i brigu o otpadu – kako djeci, tako i roditeljima.
Entuzijazmu učenika pridružila se i učiteljica Vesna: „Bilo mi je odlično, kao i prošle godine. Bilo je jako edukativno i puno su toga naučili, a neke stvari nisam ni ja znala.“ Slažu se i učiteljice drugih dosadašnjih polaznika i polaznica. U anketi o zadovoljstvu sudjelovanjem, navele su da vjeruju da će učenici nastaviti primjenjivati naučeno, a ove se godine posebno ističu odvajanje otpada i prenamjena predmeta. Na pitanje bi li u budućnosti sudjelovale na sličnim projektima, sve su učiteljice odgovorile potvrdno, a jedna je i poručila: „Nastavite s edukacijom, ne samo djece nego i odraslih.“
Edukacija nam je i potrebna. Cilj Europske unije je do 2035. ispuniti sve preduvjete da maksimalno 10 posto komunalnog otpada godišnje odlazi na odlagališta, a Zagreb je 2022. odložio 76 posto. Plan gospodarenja otpadom RH za razdoblje od 2023. – 2028. također cilja smanjiti odlaganje otpada i prijeći na kružno gospodarenje, temeljeno upravo na konceptu „5R“ koraka. Projekti poput „Nulte stope otpada u Zagrebu“ podučavaju djecu, no njihova se vrijednost širi koncentrično – djeca potiču jedna druge na bolju brigu o okolišu, a nulta stopa otpada kroz ovakve radionice postaje društveni standard kojeg vrednuju. Time postaje i građanska vrijednost koju će prenijeti okolini, ali i u budućnost.