Financial Action Task Force, čiji je Hrvatska indirektni član, smatra da su neprofitne organizacije koje se primarno bave prikupljanjem ili isplatom sredstava u svrhe kao što su dobrotvorne, vjerske, kulturne, obrazovne ili društvene ili za provođenje drugih vrsta „dobrih djela“ – „ranjive“ na financiranje terorizma. U Hrvatskoj djeluju 12 352 takve, „ranjive“ organizacije. Najveći problem s FATF-ovim dokumentom je što se u njegovim metodološkim kriterijima krije kršenje Povelje Europske unije o temeljnim ljudskim pravima.
U samoubilačkom terorističkom napadu 11. rujna 2001. godine zrakoplovima su srušeni Blizanci, dva najviša tornja izvornog Svjetskog trgovačkog centra na Manhattanu u New Yorku. Treći je zrakoplov udario u Pentagon, glavno sjedište Ministarstva obrane SAD-a u općini Arlington, državi Virginiji. Četvrti se zrakoplov srušio u ruralnom predjelu u Pennsylvaniji 130 km istočno od Pittsburga, nakon što su putnici pružili otpor otimačima. Prema službenom izvještaju, 19 osoba u službi Al-Qaide, mreže militantnih islamističkih organizacija, sudjelovalo je o otmicama zrakoplova kojima su koordinirano napadnuti ciljevi u SAD-u. Ukupan broj žrtava bio je 2996.
Taj je teroristički čin postao opće mjesto svake rasprave o globalnoj sigurnosti i terorističkim prijetnjama na čijem valu su donošene i provođene odluke, prvenstveno usmjerene prema muslimanima, koje često nisu imale opravdanje u bespogovornim činjenicama. Sjetimo se samo američkog vojnog zatvora u zaljevu Guantanamo na jugoistoku Kube, gdje se nalazi američka vojna baza, ali i istoimeni vojni zatvor koji je pretvoren u koncentracijski logor za ljude proglašene islamskim teroristima.
Legitimna borba protiv terorizma pretvorila se u moralnu paniku u kojoj mnogi stradaju bez dokaza, samo na temelju vjeroispovijesti, nacionalnosti ili mjesta rođenja. Imigrantske krize dodatno su pomogle održavanju te panike temeljene na stereotipima. Jasno je da veliki, uglavnom prisilni, pokreti ljudi uključuju i mogućnost terorističkih akcija, ali sumnja u svakog tko je drugačiji ili se samo našao u drugačijim okolnostima pretvara se u organiziranu paranoju čiji je rezultat i masovno kršenje temeljnih ljudskih prava.
Jedna od posljedica takvog stanja je i sumnjičenje nevladinih organizacija kao potencijalnih sufinancijera terorističkih aktivnosti. Naravno da je moguće da neka nevladina organizacija bude paravan za „pranje novca“ koji završi u rukama planera i egzekutora terorističkih aktivnosti. Takvih je slučajeva bilo i u ratnom razdoblju nakon raspada Jugoslavije. No, zanimljivo je da ponekad čak i države koje same dopuštaju ili čak podupiru neki teroristički čin imaju potrebu za moguću suradnju s teroristima načelno sumnjičiti nevladine organizacije.
Kako s tom temom stojimo mi u Hrvatskoj?
Prije dva mjeseca objavljen je dokument pod nazivom „Procjena rizika zlouporabe neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj od financiranja terorizma“, široj javnosti nepoznat. Taj dokument nije tajna. Moguće ga je naći na mrežnim stranicama Ministarstva financija, uključujući i skraćenu verziju (prezentaciju), kao i na stranicama Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Međutim, prošao je „ispod radara“ ne samo mainstream medija. S njegovim sadržajem nisu upoznati niti članovi većine od ukupno 73 482 neprofitnih organizacija (NPO) koliko ih, prema podacima iz ovog dokumenta djeluje u našoj zemlji, od čega je daleko najviše udruga – 52.477. Također, ovaj dokument niti na koji način nije komentirao nitko s političke scene.
Možda se onima koji su dokument ipak pročitali, uključujući i aktiviste iz neprofitnih organizacija, čini da nema ničeg spornog u tome što je niz državnih institucija koristio udružene resurse ne bi li otkrio sudjeluje li neprofitni sektor u financiranju terorizma. Uostalom, više od 200 zemalja i jurisdikcija obvezalo se provesti standarde Financial Action Task Force (FATF), međuvladine organizacije s ulogom globalnog čuvara protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao dio koordiniranog globalnog odgovora na sprječavanje organiziranog kriminala, korupcije i terorizma. Zanimljivo je da Hrvatska nije među zemljama članicama FATF izravno primljenima. Njena poveznica je članstvo Europske komisije u FATF.
FATF-ova definicija kaže da su NPO ranjive na financiranje terorizma one neprofitne organizacije koje se primarno bave prikupljanjem ili isplatom sredstava u svrhe kao što su dobrotvorne, vjerske, kulturne, obrazovne ili društvene ili za provođenje drugih vrsta „dobrih djela“. Pritom države trebaju uspostaviti usmjerene, proporcionalne mjere, koje se temelje na riziku, bez nepotrebnog ometanja ili obeshrabrivanja legitimnih NPO aktivnosti. Neki od načina zlouporabe NPO za financiranje terorizma su: preusmjeravanje sredstava sredstva prikupljena od strane NPO za humanitarne programe pomoć u katastrofama, humanitarnu pomoć, kulturne centre, pomoć za siromašne, pomoć u obrazovanju… za potporu teroristima ili terorističkim organizacijama; povezanost članova NPO s teroristima ili terorističkim organizacijama; aktivnosti novačenja od strane terorističkih organizacija (tzv. korumpiranje dobronamjernih obrazovnih aktivnosti, koje financiraju NPO u rizičnim područjima). Prema ovom dokumentu u Hrvatskoj djeluju 12 352 neprofitne organizacije „ranjive za financiranje terorizma“ po definiciji FATF-a.
Dokument pod nazivom „Procjena rizika zlouporabe neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj od financiranja terorizma“ pokazuje da u Hrvatskoj nema NPO-a koje na bilo koji od navedenih načina sudjeluju u financiranju terorističkih aktivnosti, ali s tim dokumentom postoji nekoliko problema, a najveći je taj što se u metodološkim kriterijima krije kršenje Povelje Europske unije o temeljnim ljudskim pravima.
Analiza NPO i “sličnih subjekata“ (provedena od siječnja 2021. do veljače 2023.), objavljena u ovom dokumentu, između ostaloga pokazuje da je označeno ukupno 40 „rizičnih subjekata po adresi sjedišta ili osnivanja“. To su mahom strane udruge, fundacije i predstavništva, s time da niti jedna od tih organizacija nema bankovni račun u Republici Hrvatskoj. Prema kriteriju države rođenja, prebivališta ili sjedišta odgovorne osobe ili vlasnika provjereno je 99 011 organizacija, a sve su domicilne, sa sjedištem u Hrvatskoj. Broj „rizičnih subjekata“ prema državi prebivališta, sjedišta ili rođenja vlasnika ili odgovorne osobe je 40, od čega su 34 udruge, 5 ustanova i jedna zadruga. Među „rizičnim subjektima“ s prometom bankovnih računa u RH 2021. – 2023. bilo ih je 26, od čega 23 udruge te 3 ustanove. Zanimljivo je da niti po jednom kriteriju nisu kao „rizične“ analizirane niti jedna ustanova, zaklada, fond, društvena organizacija, zadruga niti vjerska zajednica. Ali posebno je važno što je kao jedan od kriterija za provjeru „ranjivosti“ NPO bio adrese prebivališta, sjedišta i države rođenja vlasnika ili odgovornih osoba. Prema tom kriteriju 34 NPO su označene kao „rizični subjekti“. Time je izravno prekršen članak 21. Povelje EU o temeljnim pravima koji govori o nediskriminaciji i glasi ovako:
-
- Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija.
- Unutar područja primjene Ugovorâ i ne dovodeći u pitanje bilo koju njihovu posebnu odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija na temelju državljanstva.
Pogledajmo što uopće piše u tom dokumentu.
Kao što je navedeno u uvodnom dijelu, u izradi dokumenta korištene su preporuke FATF-a, a u procjeni rizika sudjelovali su Ministarstvo financija (Ured za sprječavanje pranja novca (UZSPN), Porezna uprava i Sektor za financijski i proračunski nadzor), Državno odvjetništvo RH, Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Prikupljeni su opći podaci o NPO-ima kao što su: vrste NPO u Republici Hrvatskoj (podaci iz matičnih registara), statistički podaci o NPO iz Registra stvarnih vlasnika i Jedinstvenog registra računa.
Pojašnjava se da je analiziran zakonodavni okvir s naglaskom na odredbe iz Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, Zakona o udrugama, Zakona o zakladama i Zakona o ustanovama. Što se tiče financijskih podataka i novčanih tijekova, analiza je započela prikupljanjem financijskih podataka koji se nalaze u Registru neprofitnih organizacija, nakon čega je uslijedila detaljna analiza novčanih tijekova koju je provela Porezna uprava. Osim toga, UZSPN je u sklopu financijske analize proveo analizu obavijesti o sumnjivim transakcijama (OST) i obavijesti o gotovinskim transakcijama (OGT) koje se odnose na NPO. U razdoblju od 2020. do 2023. bilo je ukupno 17 obavijesti u kojima se kao sudionik pojavljuje NPO. Sve obavijesti se odnose na sumnju na pranje novca (korištenje financijskih sredstava NPO koji nije u skladu s registriranom djelatnošću, korištenje NPO za obavljanje profitabilne djelatnosti, utaja poreza. Niti jedna obavijest nije se odnosila na financiranje terorizma.
Za analizu su korišteni i podaci koje je Ured za udruge Vlade RH prikupio upitnicima koje su ispunile 882 neprofitne organizacije. Nije navedeno koje su to organizacije i na temelju kojih kriterija su birane, ali može se zaključiti da su korišteni podaci onih NPO koje su odlučile popuniti ponuđeni upitnik. U dokumentu piše da je „u proces procjene rizika aktivno uključen i NPO sektor, čiji je doprinos iskorišten za dubinsku analizu aktivnosti i financiranja sektora“. Čak 97,4 posto podataka dostavile su udruge, dok su preostalih 2,6 posto odgovora na upitnike dostavile zaklade, ustanove, vjerske zajednice, zadruge, sindikati, savezi udruga i sportski savezi. Po djelatnostima iz područja kulture i umjetnosti na upitnik je odgovorilo 36,8 posto neprofitnih organizacija od svih koje su sudjelovale, s područja socijalne djelatnosti 30 posto, iz područja obrazovanja, znanosti i istraživanja 21,7 posto, s područja ljudskih prava 17,3 posto, te iz područja humanitarne pomoći 11,2 posto. Samo 882 neprofitne organizacije koje su ispunile upitnik čine nešto više od 1 posto svih NPO-a u Hrvatskoj.
To Vladi nije smetalo da u dokumentu statističke podatke koji su dobiveni popunjavanjem upitnika koriste kao validan podatak na temelju kojeg se može odgovorno procijeniti rizik NPO od financiranja terorizma, što pokazuje da je čitav posao odrađen „reda radi“, jer je bio planiran u agendi. No, svakako je zanimljiva informacija o strukturi prihoda neprofitnih organizacija koje su popunile upitnik. Osim prihoda od institucija EU, niti jedna ostala vrsta prihoda iz inozemstva (inozemne vlade, trgovačka društva, fizičke osobe, NPO) ne prelazi 5 posto izvora njihovih prihoda. Istovremeno, izuzev nekoliko donacija za Ukrajinu, hrvatske neprofitne organizacije koje su odgovorile na upitnik nisu donirale nikoga izvan EU. Na temelju tih podataka, kad ih već Vlada koristi kao validne za cilj analize, trebalo bi valjda zaključiti da u Hrvatskoj praktično nema bojazni od zloupotrebe NPO u svrhu terorizma. No, u dokumentu se to nigdje izrijekom ne tvrdi.
Procjena rizika, navodi se u dokumentu, također je uključivala analizu podataka tijela kaznenog progona i obavještajnih podataka o mogućoj zlouporabi ili uključenosti NPO u aktivnosti povezane s financiranjem terorizma, kao i moguću povezanost s bilo kojom drugom vrstom nezakonitih aktivnosti. U procjenu su uključeni rezultati nadzornih aktivnosti koje su provele nadležne službe Ministarstva financija. Ova procjena, navodi se dalje u dokumentu, „također uključuje analizu specifičnih hrvatskih rizika od financiranja u odnosu na NPO sektor.“ Što su to „specifični hrvatski rizici“ nije objašnjeno. Na kraju uvodnog djela dokumenta stoji: „Kao rezultat provedenih analiza utvrđene su mjere otklanjanja identificiranih rizika kako za neprofitne organizacije i donatorsku zajednicu tako i za nadležna tijela“.
U posljednjem odjeljku ovog dokumenta od 16 stranica, pod naslovom „Mjere za ublažavanje ranjivosti NPO sektora od financiranja terorizma“, stoji:
„Uzimajući u obzir identificirane zloupotrebe NPO od strane terorista i terorističkih organizacija, kao i prijetnju koju terorizma predstavlja međunarodnoj zajednici od ključnog je značaja da kako NPO tako i donatorska zajednica uzmu u obzir sljedeće mjere prilikom provođenja svojih dobrotvornih i drugih aktivnosti:
– Transparentnost podataka o subjektima kojima se planiraju donirati sredstva. U Republici Hrvatskoj dostupni su registri koji sadrže osnove podatke o NPO ( https://registri-npo-mpu.gov.hr/#!udruge , https://registri-npo-mpu.gov.hr/#!zaklade , https://registri-npo-mpu.gov.hr/#!strane-udruge) odnosno podatke o financijskoj transparentnosti istih (https://banovac.mfin.hr/rnoprt/).
– Ažurnost odnosno sadržaj mrežne stranice subjekta kojem se planiraju donirati sredstva, te provjera subjekata odnosno projekata kojima se planiraju donirati sredstva putem društvenih mreža.
– Provjera dostupnih informacija vezanih za rizike od financiranja terorizma u odnosu na pojedine države, kao što su informacije dostupne u Global Terrorism Indeks (https://www.visionofhumanity.org/maps/global-terrorism-index/#/).
– Na kredibilitet NPO pozitivno utječe postojanje dokumentirane procedure i kriterija za izbor partnerskih organizacija. Kriteriji mogu uključivati zahtjev da partnerska organizacija ima ranija iskustva u projektima, odnosno da su već primili sredstva od svoje vlade ili od međunarodne organizacije, te da poštuju zakonske i porezne obveze.
– U slučajevima humanitarne pomoći ili druge vrste djelovanja na visokorizičnim područjima potrebno je razviti smjernice za provjeru donatora ili vanjskih partnera s ciljem sprječavanja zlouporabe korištenja prikupljenih sredstava.
– Vršiti prijenos financijskih sredstava korištenjem reguliranih kreditnih institucija kako bi se osiguralo praćenje sredstava do isporuke usluge ili humanitarne pomoći krajnjem korisniku. Preporučeno je izbjegavati neformalne sustave prijenosa sredstava, odnosno korištenje gotovine smanjiti na najmanju moguću mjeru.
– Izbjegavanje donacije sredstava nepoznatim tražiteljima koji vam se obraćaju putem maila ili na drugi udaljeni način. Osim realne prijetnje da ćete postati žrtva prijevare, postoji i dodatni rizik da su donirana sredstva u konačnici namijenjena terorističkim organizacijama.
– Provjeriti da subjekti ili osobe kojima se planiraju donirati sredstva nisu pod bilo kojom vrstom međunarodnih mjera ograničavanja (poveznica na interaktivnu kartu sa sankcijskim režimima UN i EU https://www.sanctionsmap.eu/#/main).“
Dokument se zaključuje ovim odlomkom:
„S ciljem osiguravanja daljnjeg izbjegavanja zlouporabe NPO sektora za financiranje terorizma, nadležna tijela će poduzimati sljedeće preventivne mjere:
– Provođenje sveobuhvatnih financijskih istraga u slučajevima u kojima je evidentirana sumnja na zlouporabu NPO za financiranje terorizma;
– Provođenje nadzornih aktivnosti kod onih NPO za koje je procjenom rizika utvrđena ranjivost na financiranje terorizma;
– Održavanje zajedničkih radionica nadležnih tijela na temu sprječavanja zlouporabe NPO za financiranje terorizma, te prezentiranje relevantnih informacija NPO zajednici.“
Dodajmo tome da na je stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova dostupna baza podataka pod nazivom „EU i UN konsolidirani popisi mjera ograničavanja“. Ova elektronička baza podataka sadrži sve podatke koji se nalaze u konsolidiranim popisima režima mjera ograničavanja Europske unije i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, uključujući i informacije o NPO označene kao sumnjive zbog (moguće) podrške terorizmu.
I to nas vraća na početak priče. Evo jednog primjera. Na popisu suspektnih nalazi se bjeloruska nevladina organizacija Delfini. Iz onoga što se zna o toj organizaciji, radi se očito o ultraklerikalnoj pravoslavnoj organizaciji kojoj je na čelu bjeloruska glumica Olga Volkova, uvjetno rečeno bjeloruska Željka Markić.
Iskrenom poštovatelju ljudskih prava koji se i praktično zalaže za njihovu primjenu niti na koji način nije moguće poistovjetiti se s takvom osobom. No, istovremeno, ograničiti bilo koje temeljno pravo bilo kome nespojivo je s načelnim zalaganjem za ljudska prava.
U obrazloženju sankcioniranja te bjeloruske organizacije navedeno je da je udruga Delfini jedna od glavnih sudionika deportacije i indoktrinacije ukrajinske djece koja su s okupiranih područja Ukrajine odvedena u Bjelorusiju. To je teška optužba. Međunarodni kazneni sud u Haagu optužio je ruskog predsjednika Vladimira Putina i povjerenicu za djecu Mariju Lvovu-Bjelovu za masovnu otmicu ukrajinske djece, ali u tom kontekstu se ne spominju Olga Volkova niti nevladina organizacija Delfini kojoj je ona na čelu. Na popis suspektnih, organizacija Delfini dospjela je političkom odlukom. Legitimno je i važno pitanje – što je s presumpcijom nevinosti koju nalaže i Povelja EU-a i koja bi trebala sačinjavati temelj građanskih sloboda?
