SAD
Kremaljski režim nije pao unutarnjim „događanjem ruskog naroda“ ili pak „pobunom oligarha“, Putin nije umro od „smrtonosne bolesti“, u Rusiji nisu zavladale nestašice hrane.
Putin je krenuo u rat uvjeren da Rusija može izdržati sve sankcije koje bismo mogli uvesti – i do sada se to pokazalo kao točno.
Humanitarno prije svega, a onda i politički najvažnija vijest: Bijela kuća je zbog katastrofalnih posljedica potresa u Siriji odlučila privremeno ukinuti američke sankcije.
Pitanje Krima predstavlja najveću prijetnju nuklearne katastrofe s kojom se čovječanstvo ikada suočilo. Za ukrajinsku vladu, ponovno zauzimanje Krima značilo bi potpuni poraz ruske agresije.
U našem je interesu da ovaj rat privedemo kraju. Umjesto da to radimo dramatičnom eskalacijom rata, našu vojnu pomoć moramo udružiti sa stvarnim koracima prema mirovnom rješenju u Ukrajini.
Nikada SAD nije gazdovao Rusima i Kinezima i nikad neće, nikada te velike zemlje nisu bile američke kolonije ili protektorati da bi se imali razloga/potrebe – odmetnuti.
U aktualnoj je predkataklizmičnoj zbílji od iznimna značenja radikalan zaokret proamerički podaničke i proturuski isfrustrirane kancelarije Olafa Scholza od 16-godišnje uzlazne prakse njemačke Mutti.
Jučerašnji američki midterms izbori pretvorili su se u referendum o nesposobnosti Joea Bidena da ukroti inflaciju i, za američke građane, upravo nezamisliv rast cijena naftnih derivata.
Jesu li Rusi krivi što su birokratski poslovođe EU-a grlom u jagode uletjeli priključiti se SAD/NATO-ovim sankcijama Moskvi, pa otvorili Pandorinu kutiju inflacije/recesije nesagledivih posljedica i trajanja?
Europska komisija i Njemačka otvaraju temu poslijeratne obnove Ukrajine, u kojoj je Svjetska banka procijenila štetu, do sada, težu od 350 milijardi eura. To će biti posao milenija, pa zapadni lešinari počinju kružiti.
Rat između Rusije i Ukrajine ne samo da je uništio živote mnogih hiljada ljudi u obe države, već je i zadao težak udarac levom i levo-liberalnom političkom diskursu na Zapadu.
U kakvoj su međusobnoj vezi Julian Assange, američki rat protiv Rusije u Ukrajini i najveće prirodne katastrofe u svijetu u posljednjih pedesetak godina? Itekakvoj.
Svijet nije privatna prćija bilo kojega među devet znanih ili još neznanih nuklearnih gljivara bilo gdje i bilo kada. Što će ti atomska bomba, ako je ne smiješ upotrijebiti, jer ćeš smjesta dvije-tri dobiti natrag?
Budući da Njemačka nema po cca 40 posto plina, nafte i ugljena te ih je do sada kupovala u Rusiji, grubo izbija na vidjelo da joj to SAD i „partneri“ nisu kadri nadomjestiti.
Današnja teška situacija može lako da izmakne kontroli, ali ovaj put uz mogućnost nuklearne katastrofe. Sam opstanak svijeta zavisi od razboritosti, diplomacije i spremnosti na kompromis sviju strana.
Prsti svih triju strana su na okidaču, a Japan – talac nove krize i prisilni „domaćin“ američkih vojnih baza još od pacifikacije dvjema atomskim bombama na nedužne civile kolovoza 1945. godine – skupo će vaditi ratno kestenje iz vatre.
Prsti su na okidaču. Rat na Indopacifiku može početi? Čim Biden izmisli formulu – terorizam ili autokratizam globalno se više ne nose – za uvući i NATO protiv Kine?
Najozbiljniji doprinos analizi uzroka rata u Ukrajini dali su zapadni marksisti, koji ih traže u neprevladanoj sistemskoj krizi globaliziranog neoliberalnog kapitalizama.
Anticipirajući odluku Vrhovnog suda glede pobačaja, Barry Silver, rabin iz sinagoge u općini Palm Beach, unaprijed je tužio državu Floridu za moguće ograničavanje prava žena na pobačaj, prikazujući to kao kršenje slobode religije.
Mentalna nesposobnost da se čak i pomisli na mogućnost poraza znači da Amerikanci ozbiljno potcjenjuju izazov iz Kine. Kinezi vjeruju da je američka agresivnost posljednji pokušaj zapadne sile da obuzda Kinu i spriječi je da zauzme prvo mjesto u svijetu.