SAD
Rat između Rusije i Ukrajine ne samo da je uništio živote mnogih hiljada ljudi u obe države, već je i zadao težak udarac levom i levo-liberalnom političkom diskursu na Zapadu.
U kakvoj su međusobnoj vezi Julian Assange, američki rat protiv Rusije u Ukrajini i najveće prirodne katastrofe u svijetu u posljednjih pedesetak godina? Itekakvoj.
Svijet nije privatna prćija bilo kojega među devet znanih ili još neznanih nuklearnih gljivara bilo gdje i bilo kada. Što će ti atomska bomba, ako je ne smiješ upotrijebiti, jer ćeš smjesta dvije-tri dobiti natrag?
Budući da Njemačka nema po cca 40 posto plina, nafte i ugljena te ih je do sada kupovala u Rusiji, grubo izbija na vidjelo da joj to SAD i „partneri“ nisu kadri nadomjestiti.
Današnja teška situacija može lako da izmakne kontroli, ali ovaj put uz mogućnost nuklearne katastrofe. Sam opstanak svijeta zavisi od razboritosti, diplomacije i spremnosti na kompromis sviju strana.
Prsti svih triju strana su na okidaču, a Japan – talac nove krize i prisilni „domaćin“ američkih vojnih baza još od pacifikacije dvjema atomskim bombama na nedužne civile kolovoza 1945. godine – skupo će vaditi ratno kestenje iz vatre.
Prsti su na okidaču. Rat na Indopacifiku može početi? Čim Biden izmisli formulu – terorizam ili autokratizam globalno se više ne nose – za uvući i NATO protiv Kine?
Najozbiljniji doprinos analizi uzroka rata u Ukrajini dali su zapadni marksisti, koji ih traže u neprevladanoj sistemskoj krizi globaliziranog neoliberalnog kapitalizama.
Anticipirajući odluku Vrhovnog suda glede pobačaja, Barry Silver, rabin iz sinagoge u općini Palm Beach, unaprijed je tužio državu Floridu za moguće ograničavanje prava žena na pobačaj, prikazujući to kao kršenje slobode religije.
Mentalna nesposobnost da se čak i pomisli na mogućnost poraza znači da Amerikanci ozbiljno potcjenjuju izazov iz Kine. Kinezi vjeruju da je američka agresivnost posljednji pokušaj zapadne sile da obuzda Kinu i spriječi je da zauzme prvo mjesto u svijetu.
Američko sudište, ženske slobode i pravo na pobačaj: nisu li ženski životi dostatan životni argument za ustrajavanje na ovom pravu i nije li transnacionalna solidarnost progresivnih snaga ponovno zazvana?
Iako je od početka ruskog napada na Ukrajinu prošlo više od četiri meseca malo ko od političkih ili vojnih analitičara se usuđuje da prognozira ishod.
Postkomunistička Rusija vjerovala je da je njena sudbina da postane dio transformisranog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja.
Jednom Nijemcu, Britancu, Španjolcu,Bugarinu, Rumunju ili Hrvatu mora srce zaigrati od sreće što će skuplje no dosad plaćati benzin, plin, hranu, imati lošije obrazovanje, zdravstvo, sakatiju kulturu i umjetnost, zbog Uncle Samovih profita.
Na Sveamerički summit koji će za nekoliko dana biti održan u Los Angelesu, SAD ne poziva Kubu, Venezelu i Nikaragvu. Razlog je “kršenje demokracije”. Može li uopće biti išta licemjernije od toga?
Iako dobiva ukrajinski rat i iako američki kapitalisti profitiraju od njega više nego bilo tko drugi na svijetu, sasvim moguće da Biden na nadolazećim izborima izgubi Kongres.
Strateške greške Putin je načinio mnogo prije izbijanja ukrajinske krize 2014. i rata 2022. Njegov djelomični zaokret od prozapadnog neoliberalizma k ideologiji „ruskog svijeta“ bio je iznuđen.
Andrej Plenković je s nekoliko poteza na vanjskopolitičkomu skliskom terenu, na unutarnjem planu vrlo glasno kukuriknuo prije zore.
Ukrajinska kriza ne može se riješiti sankcijama i protusankcijama, ali ni ipedeovski impregniranim objedama, niti pregovorima autsajdera, kojima i nije do mirotvornih rješenja.
Ako je Buča uistinu propagandna namještaljka Putinu, Zelenski bi morao završiti na Međunarodnom sudu u Haagu. Veliki i najmoćniji su se davno sporazumjeli da za njih takva sudišta ne vrijede.