Prije pedeset godina, demokratski izabrana socijalistička vlada Salvadora Allendea svrgnuta je u vojnom udaru koji je predvodio fašist Augusto Pinochet uz podršku SAD.
Kao i većina Latinske Amerike, iako bogat resursima Čile je bio nerazvijena država još od španjolske kolonizacije u 16. stoljeću. Na prijelazu u 20. stoljeće Čile je bio jedno od najovisnijih gospodarstava na svijetu. Tri četvrtine svog izvoza slao je u Britaniju i polovicu svog uvoza dopremao iz Britanije. Do 1929. SAD je uložio 400 milijuna dolara u čileansko gospodarstvo. U 40 godina koje su uslijedile samo dvije tvrtke, Anaconda i Kennecott, iscijedile su Čile za 4 milijarde dolara.
Kada je 1970. Salvador Allende, kao kandidat Narodnog jedinstva, za predsjednika Čilea, pokušao je reorganizirati društvo koje je naslijedio. Tijekom tri godine na vlasti, Allendeova vlada nacionalizirala je čileansku industriju bakra koja je bila u stranom vlasništvu i predstavljala 75% nacionalnog izvoza. Umjesto obeštećenja bivšim vlasnicima, Allende je tražio isplatu za nepošteno izvađene resurse. Nije stao s bakrom.
U svojoj prvoj godini vlada Narodnog jedinstva nacionalizirala je 91 tvrtku u sektoru temeljnih industrija, preraspodijelila 5,5 milijuna hektara zemlje, odobrila znatna povećanja plaća radničkoj klasi i izgradila kvalitetne domove za siromašne. Allende se nadao da će izgraditi suverenu, razvijenu, demokratsku i humanu državu – čija je vanjska politika izgrađena na principima prijateljstva.
U govoru pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda u prosincu 1972. Allende je istaknuo porijeklo kursa koji je zacrtala njegova vlada. “Promjena strukture moći koju provodimo, vodeća progresivna uloga radnika u njoj, nacionalizacija osnovnih bogatstava i oslobađanje naše zemlje od podređenosti stranim silama, sve su to krunske točke dugog povijesnog procesa, nastojanja da se uvedu političke i društvene slobode. Radi se o herojskoj borbi nekoliko generacija radnika i seljaka da se organiziraju kao društvena snaga za osvajanje političke moći i za preuzimanje ekonomske moći od kapitalista.”
To je bilo nepodnošljivo za imperijalne sile. Samo nekoliko dana nakon Allendeove inauguracije 1970. Henry Kissinger upozorio je predsjednika Nixona da njegov izbor predstavlja “jedan od najozbiljnijih izazova s kojima se ova hemisfera ikada suočila”. Allendeov “podmukli model” je morao biti zaustavljen. Nixon je odmah naredio CIA-i da “natjera čileansko gospodarstvo da zaplače”. “Moramo učiniti sve što možemo da uzdrmamo [Allendea] i srušimo ga”, rekao je američki ministar obrane.
Kao što je kći Salvadora Allendea, Isabel, napisala: “bilo je to vrijeme Hladnog rata, a Sjedinjene Države nisu dopuštale da ljevičarski eksperiment uspije u onome što je Kissinger nazivao ‘svojim dvorištem’. Kubanska revolucija bila je više nego dovoljna; niti jedan drugi socijalistički projekt nije se mogao tolerirati, čak i ako bi bio rezultat demokratskih izbora.”
Američka vlada zatvorila je sve investicije u Čileu i organizirala prosvjede, financirajući masovni štrajk sindikata autoprijevoznika koji je pogoršao tešku gospodarsku situaciju u zemlji. CIA je pokrenula svoj rasprostranjeni propagandni stroj kako bi okrivila Allendea za posljedice.
Potpora javnosti Allendeovoj vladi je oslabila, ali nije slomljena. Dana 4. rujna 1973., tjedan dana prije smrti, Allende je govorio na milijunskom skupu koji se okupio oko La Monede, čileanske predsjedničke palače. “Allende, Allende, el pueblo te defiende,” ljudi su vikali — “Allende, Allende, narod će te braniti!”
Četiri dana kasnije, dok su bombe padale na Santiago, Allende je održao svoj posljednji govor iz La Monede: “U ovom odsutnom trenutku, posljednjem trenutku kada vam se mogu obratiti, želim vam da zapamtite lekciju: strani kapital, imperijalizam, zajedno s reakcionarnim snagama stvorio je klimu u kojoj su oružane snage prekršile svoju tradiciju… žrtve su istog društvenog sloja koji se danas nada da će, uz inozemnu pomoć, ponovno osvojiti vlast kako bi nastavili braniti svoje profite i svoje privilegije… Živio Čile! Živio narod! Živjeli radnici!”
Neposredno nakon državnog udara, Kissinger je poslao izaslanika da generalu Pinochetu prenese “najjače želje za blisku suradnju”. Tijekom 17 godina koje su uslijedile, Pinochetova diktatura ubila je tisuće, brutalno potisnula svaku opoziciju i, pod vodstvom Chicago Boysa, pretvorila Čile u laboratorij za neoliberalizam. Kada se Kissinger sastao s generalom Pinochetom u Santiagu 1976. rekao je da je diktator “svrgavanjem Allendea, učinio veliku uslugu Zapadu” i da SAD “podržava ono što [Pinochet] pokušava učiniti.”
Zato je 9. rujna Progresivna internacionala organizirala poseban događaj kako bi obilježila puč iz rujna 1973., osudila brutalnost imperijalističke vanjske politike SAD-a i proslavila globalnu ostavštinu predsjednika Allendea.
“Koračajte naprijed znajući da će se, prije nego kasnije, ponovno otvoriti veliki putovi kojima će slobodni ljudi hodati kako bi izgradili bolje društvo.” – Salvador Allende, 26. lipnja 1908. – 11. rujna 1973.
Prevela: Vesna Janković
