Korporativno lobiranje u Europskoj uniji doseglo je rekordne razine. Prema novom izvještaju organizacije Corporate Europe Observatory, 173 najveće kompanije troše gotovo 382 milijuna eura godišnje kako bi utjecale na europske zakonodavce. Istodobno, Europska komisija “pojednostavljivanjem” pravila provodi deregulacijske reforme za koje kritičari upozoravaju da predstavljaju ostvarenje dugogodišnjih zahtjeva velikih korporacija.
Hodnici europskih zakonodavnih i izvršnih tijela postali su promenada za lobiste velikih multinacionalnih kompanija. Korporativno lobiranje u Europskoj uniji doseglo je rekordne razine, upozorava organizacija Corporate Europe Observatory koja je prije nekoliko dana objavila izvještaj za tekuću godinu pod nazivom The EU Corporate Lobby League 2026 (Liga korporativnih lobija Europske unije). U eri drugog mandata Ursule von der Leyen i Europskog parlamenta kojim dominiraju desne političke opcije, provode se politike prilagođene lobističkoj industriji neviđenom brzinom.
Koristeći se podacima iz registra transparentnosti EU-a – uvedenog 2021., otkada EU lobiste krsti terminom “predstavnicima interesnih skupina” – i baze LobbyFacts, iz organizacije Corporate Europe Observatory su analizirali utjecaj multinacionalnih kompanija i korporativnih udruženja koja za lobistički proračun prijavljuju najmanje milijun eura. Ukupno 173 kompanije upisane u registar troše minimalno 381,75 milijuna eura godišnje na lobiranje institucija EU-a, što predstavlja rast od oko pedeset posto u odnosu na 2020. godinu. Izdaci za lobiranje u 2026. godini za više su od 27 milijuna eura veći od prošlogodišnjih, a ukupan iznos porastao je za više od 125 milijuna eura u usporedbi s izvještajem iz 2020. Porastao je i broj lobista: ukupno ih je za oko trećinu više prijavilo budžet viši od milijun eura nego prije šest godina.
Lobiranjem u Bruxellesu prednjače tehnološke tvrtke (takozvani Big Tech), bankarski i financijski sektor, energetika, kemijska industrija i agrobiznis, te međusektorska poslovna udruženja. Na vrhu liste je tehnološka industrija koja troši 73 milijuna eura kako bi nametnula svoje interese europskim političarima, što je rast od gotovo 58 posto od 2020. godine. Na vrhu je Meta s više od 10 milijuna eura godišnje, što je povećanje od čak 135 posto u šest godina; slijede je Amazon s 9 milijuna, te Apple s 8 milijuna eura.
Kao indikativan primjer utjecaja tehnoloških kompanija uzima se slučaj iz 2024. godine i neposredan period nakon što je Mario Draghi u svom famoznom izvještaju o konkurentnosti označio zaštitu podataka i Akt o umjetnoj inteligenciji kao prepreke za europsku tehnološku konkurentnost. Meta je manje od dva tjedna nakon spomenutog izvještaja koordinirala kampanju ‘EU needs AI’ (Europa treba umjetnu inteligenciju). Najmanje trećina uključenih u kampanju bili su zaposlenici u Meti, financirani ili usko povezani s njom, izvještavali su tada mediji.
Autori izvještaja posebno naglašavaju utjecaj giganata energetske industrije, koji godišnje za lobiranje izdvajaju oko 52 milijuna eura i, prema njihovim navodima, koriste geopolitičke krize kako bi lobirali za što veće korištenje fosilnih goriva, kao i za “rebrendiranje lažnih rješenja klimatske krize u održiva”. Ističu i utjecaj najvećih kemijskih korporacija koje lobističke proračune, u ukupnom iznosu od 46,5 milijuna eura na razini cijele industrije, troše “na slabljenje pravila za zaštitu građana od štetnih kemikalija i pesticida”, što je problem o kojemu smo na ovome portalu pisali u više navrata.
Na vrhu liste energetskih lobista je Shell s prijavljenih 4,5 milijuna eura godišnje. Lobiranje se isplatilo, stoji u izvještaju, jer Shell sudjeluje u dvanaest planiranih projekata hvatanja i pohrane ugljika, te takozvanog ‘niskougljičnog’ vodika koji su od EU-a, država članica i Norveške primili oko pet milijardi eura javnih subvencija.
Meka za lobiste
U registru transparentnosti EU-a nalaze se korporacije, poslovna udruženja, konzultantske kuće, ali i organizacije civilnog društva. O praksi izjednačavanja javnog zagovaranja općeg dobra s lobiranjem za partikularne korporativne interese, pri čemu se civilno društvo izjednačava s profesionalnim lobistima, na ovome smo portalu pisali pretprošle godine, prilikom uvođenja Zakona o lobiranju u Hrvatskoj.
Kritičari ističu da su pravila nadzora i dalje slaba te da ostavljaju značajan prostor za sukobe interesa i netransparentan utjecaj.
“Sustav je samoreguliran, što znači da zastupnici u Europskom parlamentu nadziru vlastitu provedbu. To stvara političke destimulacije za stroži nadzor”, naveli su u jednoj od analiza iz neprofitne organizacije The Good Lobby. Njezin osnivač Alberto Alemanno jednom je prilikom istaknuo da je sustav dizajniran upravo tako da ne bi valjao.
S tridesetak tisuća lobista koji, prema različitim procjenama, djeluju u Bruxellesu, dolazi po jedan lobist na svakog zaposlenika Europske komisije. To čini političko središte EU drugim gradom na svijetu po opsegu lobiranja, odmah iza Washingtona.
“Ako su Sjedinjene Države rodno mjesto lobističke strategije velikih tehnoloških tvrtki, Europa je mjesto gdje je ona izbrušena”, napisali su nedavno iz nizozemskog Centra za istraživanje multinacionalnih korporacija (SOMO).
Autori izvještaja koji je povod ovom tekstu smatraju da rast korporativnog utjecaja nije tek pitanje sve većih iznosa za lobiranje, nego i njegova konkretnog političkog učinka. Prema njihovoj ocjeni, on je usko povezan sa zaokretom Europske komisije prema deregulaciji i politici “konkurentnosti”.
Deregulacijski novogovor Europske komisije
Najveća opasnost na koju ukazuju novija istraživanja jest deregulacija koju Europska komisija provodi pod vodstvom Ursule von der Leyen, s posebnim naglaskom na njezin drugi mandat.
Poseban naglasak stavlja se na deregulacijski val u obliku zakonodavnih paketa “Omnibus”. Do sada je Komisija usvojila već deset takvih omnibus paketa koji se dotiču ključnih područja: od pravila o poslovnoj održivosti, kemikalija i pesticida do industrijskih emisija i zaštite podataka.
U pozadini često stoji jedna od omiljenih novih riječi europskih zakonodavaca – “pojednostavljenje”, iza koje se krije politika deregulacije. Prema službenim objašnjenjima, zakonskim “pojednostavljivanjem” nastoji se smanjiti “nepotrebne administrativne troškove i opterećenja, uz istodobno zadržavanje vrlo visokih standarda EU-a”. U najavi je niz mjera koje bi se trebale usvojiti do kraja 2027. godine, a kojima je cilj olakšati osnivanje poduzeća, te pojednostavniti postupke izdavanja dozvola, uključujući i one za podatkovne centre.
Komisijin program pojednostavljenja u pravilu favorizira korporativne interese, dok istodobno marginalizira civilno društvo i slabi standarde konzultacija, navodi se u analizama korporativnog utjecaja na oblikovanje europske političke agende.
Prema prošlogodišnjem istraživanju organizacije Corporate Europe Observatory, čak 84 posto sastanaka koje je 13 uključenih povjerenika Europske komisije održalo s vanjskim dionicima bilo je s lobistima koji zastupaju korporativne interese, dok je manje od deset posto održano s organizacijama civilnog društva.
Prema istraživanju portala Table.media, 2025. godina bila je rekordna po broju sastanaka između velikih kompanija i kabineta povjerenika Komisije u posljednjih desetak godina, od kada se ti podaci prate.
Komisija je posljednjih godina uvela nove oblike konzultacija s poslovnim sektorom, poput implementacijskih dijaloga i takozvanih Reality Checksa, čime je pristup korporacija oblikovanju politika postao službeniji, uz bitno slabiju razinu transparentnosti od uobičajenih procedura.
Prema ocjenama niza organizacija, situacija je u drugom mandatu Ursule von der Leyen postala problematičnija nego ikad prije. Iako bliski odnosi između članova Komisije i korporativnih lobističkih skupina nisu novost, kritičari napominju da danas svjedočimo dosad nezabilježenoj razini korporativnog pristupa europskim dužnosnicima.
U praksi se, zapravo, sustavno provode politike najavljene još u takozvanim pismima o misiji (mission letters) budućih povjerenika, kako je prije dvije godine analizirao portal EUobserver. Zainteresirana javnost je i tada upozoravala na povlačenje iz niza ekoloških i socijalnih zakonskih prijedloga, naglašavajući da “von der Leyen pretvara donošenje odluka u EU u stroj za deregulaciju”, pri čemu nemali utjecaj, prema mnogim kritičarima, imaju i lobisti biznis sektora.
Tijekom posljednjih godinu dana, objavljen je niz analiza o nastojanjima lobista velikih tehnoloških kompanija da uspore provedbu Akta o umjetnoj inteligenciji iz 2024. godine, kao i o pokušajima učvršćivanja poslovnih modela temeljenih na masovnom prikupljanju podataka i netransparentnim sustavima umjetne inteligencije pod okriljem “konkurentnosti”. Organizacije koje prate transparentnost upozoravaju da pojedini zakonodavni prijedlozi Komisije sve više nalikuju “popisu želja Googlea, Mete, Microsofta i njihovih industrijskih udruženja”. Prema tim upozorenjima, velike tehnološke kompanije pribjegavaju i financiranju naizgled neovisnih organizacija koje se predstavljaju kao zastupnici malih i srednjih poduzeća, dok u stvarnosti zagovaraju interese svojih korporativnih financijera.
“EU Inc.” pred vratima
Jedan od najnovijih pokazatelja političkog smjera Komisije jest prijedlog Uredbe o korporativnom pravnom okviru 28. režima, poznat i pod nazivom “EU Inc.”. Komisija ga predstavlja kao način uklanjanja prepreka i “fragmentacije” jedinstvenog tržišta: tvrtke bi mogle poslovati diljem Unije kroz jedinstveni europski pravni okvir, bez potrebe prilagodbe različitim nacionalnim sustavima.
Bruxelles ističe da bi takav sustav mogao olakšati prekogranično poslovanje i pomoći europskim kompanijama da se lakše natječu s američkim i kineskim konkurentima. Najava je naišla na podršku liberalnog ekonomskog mainstreama. Časopis The Economist je primjerice pisao prije nekoliko mjeseci da bi alternativa mogla biti “vazalstvo” Europske unije u odnosu na velike svjetske sile.
Iako oko prijedloga unutar Unije postoji značajan otpor, hrvatska je javnost o toj temi slabo informirana. Europski i hrvatski sindikati kažu da bi EU Inc. mogao potaknuti “socijalni damping”, odnosno omogućivanje kompanijama registriranja u državama s nižim standardima rada, dok bi poslovale i zapošljavale u drugim članicama.
Corporate Europe Observatory jedna je od niza organizacija koje u prijedlogu vide korporativni plan za slabljenje postojećih socijalnih i radnih prava. Ističu da su samu ideju razvile i promovirale poslovne interesne koalicije, među kojima se jedna od najutjecajnijih upravo naziva EU Inc. Prema njihovoj analizi, velik dio sadržaja iz prijedloga korporativne koalicije prepoznatljiv je i u konačnoj verziji prijedloga Komisije.
“U Europi je socijalni damping beskrajna igra skrivača. Predaja alata poput EU Inc.-a pohlepnim i beskrupuloznim vlasnicima i direktorima tvrtki značila bi dati im svojevrsni plašt nevidljivosti, koji bi ih stavio ispod radara vlasti i sindikata te im dao dodatnu prednost kada su u pitanju uvjeti rada”, zaključili su nedavno iz organizacije Corporate Europe Observatory.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
