Niz istraživačkih i kustoskih inicijativa u Zagrebu inovativnim pristupom kulturnoj baštini odozdo u svoj rad uključuje dio zaboravljene baštine od moderniteta do suvremenog doba. BLOK-ova izložba posvećena trešnjevačkom elektropioniru i uradi-sam majstoru Saniboju Žugiću jedan je od takvih projekata. Anamarija Žugić Borić, istraživačica i muzičarka: Radom na arhivima zajednice sama zajednica ima prilike sudjelovati u kreaciji kulturnog identiteta kroz male priče. Mislim da se tako obogaćuje sveukupna slika naše kulture.
Sretan spoj nezavisne istraživačke prakse u suradnji s institucijama urodio je izložbom SANISINT / Fragmenti kreativnog svemira Saniboja Žugića, posvećenoj trešnjevačkom glazbeniku i elektroničaru Saniboju Žugiću.
Akter koji je postao predmetom dugotrajnog istraživačkog interesa ekipe okupljene oko kustoskog kolektiva BLOK i njihovog projekta Muzej susjedstva Trešnjevka, u mladosti je ostvaren kao muzičar i elektro-inženjer. U fundusu MST-a predstavljen je kao „poznato ime u zagrebačkim underground glazbenim krugovima“ sedamdesetih i osamdesetih godina.
Što se tiče prve odrednice, Žugić je bio članom benda Hamatri „proto-world music sastava“, kakvim ga nazivaju, pomalo anakronim s obzirom na vrijeme nastanka krajem sedamdesetih godina, inspiriranim psihodeličnim rokenrolom koji je tada već bio na marginama interesa publike. Neobjavljena ostavština benda predstavljena je 28. svibnja koncertom Hamatri Revival banda na otvorenju izložbe u izložbenom prostoru Tehničkog muzeja Nikola Tesla.
Što se tiče druge, elektroinženjerske, odrednice, može se reći da se na njoj puno više inzistira izložbom u Sanibojevu čast. Fokus na vještine s kojom je osebujni Trešnjevčanin sklapao glazbena sredstva za proizvodnju, najzanimljivija je stvar izložbe nastale u režiji kustoskog kolektiva BLOK u partnerstvu s Tehničkim muzejom, udrugom Radiona i Institutom za etnologiju i folkloristiku.
„Zajednice i udruge su slabo financirane, iako je njihov rad za kulturu veoma značajan. U uvodnom sam govoru izložbe istaknula značaj gradnje kulture odozdo, iz malih priča, fragmenata, priča nepoznatih osoba koje su doprinijele gradnji kulture u nekom smislu. U ovom slučaju imamo primjer gradnje glazbene scene, kao i proizvodnje instrumenata. Kada se to institucionalno prepozna u mogućnosti smo obogatiti shvaćanje kulturne baštine“, govori za H-Alter Anamarija Žugić Borić na otvorenju izložbe.
Naša sugovornica, uz Anu Kutlešu (voditeljicu projekta), Srđana Vrsalovića, Višeslava Laboša, Damira Prizmića i Ivaan Klisurića čini autorski tim koji stoji iza izložbe. Uz autorstvo, Žugić Borić priči doprinosi duplom ulogom istraživačice i muzičarke Hamatri Revival banda. Uz nju, sastav sačinjavaju muzičari Hrvoje Nikšić, Leo Beslać, Roko Margeta, Tena Novak i Josip Šustić.
„Ovo je mali dragulj. Sretni smo zbog mogućnosti da reinterpretiramo i izvedemo nešto što se nikada nije izvelo. U okolnostima nastanka albuma, već je na velika vrata ulazio novi val i članovi sastava su smatrali da jednostavno nema potrebe za objavljivanjem albuma zbog drugih žanrovskih interesa koji su dolazili. Zato mi je zanimljivo i vidjeti kako se u ovom trenutku ono što je tada djelovalo anakrono, danas ponovno postaje zanimljivo i kako kroz to možemo pratiti kulturne procese. Lijepo je vidjeti da 2020-ih stare priče iz arhiva postaju nanovo zanimljive“, objašnjava nam iz pozicije glazbenice.
Zapravo, preciznije bi bilo reći da naša sugovornica ovdje, kao kćer Saniboja Žugića, zapravo, ima tri uloge.
„Bilo je jako puno emocionalnog i subjektivnog doprinosa s moje strane što bi u istraživačkim radom trebalo biti ostavljenim postrani. Mislim da je ovo izvrstan poligon za shvaćanjem različitih kombinacija subjektivnosti i znanstvenog pristupa. Sviđa mi se što se dogodila ovakva prilika za suradnjom da iskušam svojevrsni autoetnografski pristup u kojem sam znanstvenica, glazbenica i privatna osoba koja donosi privatno iskustvo“, kaže nam Anamarija Žugić Borić
Inženjerska dimenzija Sanibojevog rada vrijedna je posebnog isticanja. Na izložbi čitamo o vještim rukama ovoga Trešnjevčanina koji je u „Sanibojevom mirkosvemiru“ u Končarevoj 126 (danas Ozaljska 38) rastavljao i sastavljao sve i svašta. Svoj se samački mladenački život u trešnjevačkom mikrosvemiru od dvadesetak kvadrata ispunjavao, osim muziciranjem s mnogobrojnim posjetiteljima, rasklapanjem elektronskih uređaja koje bi pretakao u originalne električne naprave. Elemente je nabavljao u licenciranim dućanima, ali i švercom iz Londona – jedan je električni klavir, čitamo, sakrio u bali tekstila kako bi izbjegao plaćanje carine – kojega je često posjećivao.
Tako je i bilo sa modulski sintesajzerom originalno prozvanim – Sanisint. Na izložbi kažu da je to vjerojatno jedan od prvih takvih na ovim prostorima. Kompleksnu narav proizvodnja zvuka instrumenta sklepanim od više elektroničkih naprava, nekako prilagođenom da ipak izgleda sintisajzerski, rekli bismo, ostavljamo na istraživanje posjetiteljima izložbe u Tehničkom muzeju. U svakom slučaju, scena elektroničara popravljača i graditelja instrumenata je kod nas dosta široka i bogata samo se o njoj ne priča, objašnjava nam dalje kćer vještog Trešnjevčanina. „Uradi sam kultura je bila nekako na višoj cijeni nego što je danas kada je sve lako nabavljivo. Pojedinci koji su nabavljali su se morali pomučiti za svoje sklopove“, kaže.
Kod Saniboja je bitno i to što je radio u Institutu građevinarstva hrvatske (IGH) gdje je imao pristup elektroničkim sklopovima, mogao je nešto posuditi, u slobodno vrijeme raditi na instrumentima na poslu i kod kuće. Preko instituta se pretplatio i na časopis Elektor koji mu je pomogao da izgradi Sanisint. Poslodavac je to čak i cijenio pa su u njihovom časopisu jednom prilikom napisali lijep tekst o njegovom radu na instrumentu, objašnjava nam Anamarija.
Priča o tome kako je preživjela Sanibojeva baština također je zanimljiva. Na izložbi čitamo o slučajnim susretima kćeri s Hrvoje Nikšićem iz benda Šumovi protiv valova, vlasnika Sanisinta kojega je publika na otvorenju imale prilike čuti u svirci uživo, pa susreta s radnicima trešnjevačkog antikvarijata Free Bird i suradnicima Muzeja susredstva Trešnjevka. Sve se to spojilo u pravu pravcatu kvartovsku priču koja trenutno kulminira u Tehničkom muzeju.
„Rad na izložbi je vezan uz partnersku instituciju u kojoj radim i koja se bavi očuvanjem prije svega nematerijalne kulture. Izložba je nastala na temelju virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Trešnjevka što se strukovno zove arhiv zajednice. To znači da zajednica sama može predati gradivo iz privatnih ostavština koje smatra relevantnim za kulturu. Inače bi ostala nepoznata i zaboravljena. Na ove načine i zajednica ima prilike sudjelovati u kreaciji kulturnog identiteta kroz te male priče. Mislim da se tako obogaćuje sveukupna slika naše kulture. Institut za etnologiju i folkloristiku se bavi velikim pričama, kulturom i poviješću tradicije i suvremenosti, ali pokušava i kroz znanstveni rad prikazati i važnost doprinosa zajednici malih ljudi i nevidljivih priča“, zaključuje za H-Alter svestrana Anamarija Žugić Borić, koja je uz sve navedeno i suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Niz istraživačkih i kustoskih inicijativa u Zagrebu, individualnih i kolektivnih, provincijaliziranom pogledu na kulturnu baštinu uspješno se opiru inovativnim pristupom kulturnoj baštini odozdo, nerijetko uključujući onaj dio zaboravljene baštine koji seže od moderniteta do suvremenog doba obilježenim tehnološkim revolucijama.
Suradnja kulturnih institucija sa nezavisnim kulturnim sektorom, nešto je, pak, na čemu treba inzistirati. Tehnički muzej, koji je s BLOK-om surađivao i na prijašnjim projektima, dobar je primjer kako velika kulturna institucija ne mora biti simbolom učmalost, konformizma i anakronog pristupa baštini.
Izložbu je, uz niz kvalitetnih popratnih programa u organizaciji BLOK-a, moguće pogledati do 15. lipnja.
