Ako otkazujete Palestinu, otkažite i nas: Pokušaji Njemačke da utiša palestinske glasove za posljedicu će imati samo još više antisemitizma, terora i patnje.
Ranije ove godine primili smo poziv Kazališta Maxim Gorki iz Berlina da održimo predavanje o Jugoslaviji i sudjelujemo u raspravi o današnjoj važnosti Pokreta nesvrstanih (NAM – Non-Aligned Movement) u sklopu programa pod nazivom Lost – You Go Slavia.
Ovo kazalište, osnovano u Istočnom Berlinu 1952. godine i nazvano po sovjetskom piscu Maksimu Gorkom, diljem Europe je već dugo poznato kao inkluzivno, kritičko i raznoliko središte suvremenog kazališta. Kao znanstvenici koji već dugo istražuju Pokret nesvrstanih i razne aspekte jugoslavenskog socijalizma i svih njegovih postignuća, neuspjeha i proturječja, bili smo počašćeni što smo pozvani govoriti o temi do koje nam je jako stalo u jednom od najcjenjenijih njemačkih kazališta.
Pokret nesvrstanih je nastao kao odgovor na bipolarizaciju svijeta tijekom Hladnog rata i uključivao je zemlje koje su odbile prikloniti se jednom od dva glavna bloka svjetskih sile u to vrijeme. Pokret je ujedinio brojne zemlje i borio se protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma, okupacije i strane agresije svih vrsta. Njegova temeljna načela uključivala su doktrine mirnog suživota i samoodređenja.
Kao što smo naveli u najavi događaja u Kazalištu Gorki: „Danas više ne živimo u bipolarnom svijetu, a svijet nikad nije bio bliži nuklearnoj katastrofi ili novom svjetskom ratu. Stoga nas pitanje nesvrstanosti suočava i s novim izazovima. Pitanje nije samo što možemo naučiti od Pokreta nesvrstanih, nego kakvu važnost nesvrstanost ima danas.”
Jako smo se veselili sudjelovanju na događaju koji je bio zakazan za zadnji tjedan listopada, ali 7. listopada se sve promijenilo. Hamas je izveo napad na civile u južnom Izraelu, ubivši oko 1400 ljudi i otevši desetke drugih. Izrael je uzvratio potpunom opsadom Pojasa Gaze i kampanjom bombardiranja u kojoj je u samo nekoliko tjedana ubijeno više od 8000 civila.
Kao odgovor na napad Hamasa, mjesta i institucije diljem Njemačke brzo su počele “otkazivati” javne istupe i zalaganje za Palestinu.
Njemačko književno udruženje Litprom, na primjer, otkazalo je dodjelu nagrade koja je trebala biti dodijeljena romanu Minor Detail (Sporedan detalj) palestinske autorice Adanie Shibli na sajmu knjiga u Frankfurtu. Odluka o dodjeli nagrade toj knjizi, koja se fokusira na Nakbu i zločine počinjene u povijesnoj Palestini tijekom osnivanja države Izrael, izazvala je bijes javnosti. Više od 350 autora, uključujući dobitnice Nobelove nagrade Annie Ernaux i Olgu Tokarczuk, upozorilo je u otvorenom pismu da je odgovornost sajma knjiga “stvoriti prostor za palestinske pisce da podijele svoje misli, osjećaje i razmišljanja”.
Nažalost, Kazalište Gorki je također odlučilo ušutkati palestinske glasove kao odgovor na izraelsko-palestinski rat. Rekli su da će “odgoditi” izvedbu predstave Yael Ronen, The Situation (Situacija) koja je bila zakazana za 23. listopada. U objavljenom priopćenju o tome kako je došlo do ove odluke, kazalište je priznalo svoju nemoć u trenutnoj “situaciji”, ali je dodalo da nas “napad terorističke organizacije Hamas na Izrael stavlja na stranu Izraela”. Kazalište je ustvrdilo da je “rat veliko pojednostavljenje” koje “zahtijeva jednostavnu podjelu na prijatelja i neprijatelja” i zaključilo da nam “naši argumenti iz starih ratova ne pomažu u ovom novom”.
Nakon pažljivog razmatranja, tijekom kojeg smo razgovarali o nizu različitih opcija, odlučili smo se povući iz programa Lost – You Go Slavia Kazališta Gorki u znak protesta protiv njihove jednostrane izjave o otkazivanju predstave Situacija.
Kao znanstvenici i aktivisti koji se sjećamo ratova u bivšoj Jugoslaviji, potpuno odbacujemo argument da je rat veliko pojednostavljenje koje zahtijeva jednostavnu podjelu između prijatelja i neprijatelja. Opravdana osuda Hamasovog napada na Izrael nikada se ne može i ne smije koristiti kao opravdanje za tekuće akcije izraelske vojske u Gazi. Gubitak civilnih života s obje strane sukoba je tragedija. Ipak, kako nam iskustvo govori, ništa ne može opravdati ratne zločine, etničko čišćenje ili genocid.
Svjesni smo da je u ovom povijesnom trenutku rasprava o važnosti Pokreta nesvrstanih danas potrebna više nego ikada. S obzirom na trenutnu klimu u Njemačkoj, gdje se glasovi koji govore u korist Palestinaca sve više utišavaju, dugotrajna i iskrena podrška Pokreta nesvrstanih pravu na samoodređenje palestinskog naroda i osuda izraelske okupacije Gaze i Zapadne obale – što bi naša rasprava u Gorkom neizbježno uključivala – doista je ključna.
Naše odustajanje od sudjelovanja u kazalištu Gorki nipošto nema za cilj da se sami povučemo iz ovog važnog i hitnog razgovora. Naprotiv, to je pokušaj da okrenemo zrcalo prema njemačkim institucijama i ukažemo na kratkovidnost njihova stajališta o trenutnoj situaciji u Izraelu i Palestini.
Smatramo da bi baš danas institucije kao što je kazalište Gorki umjesto na ušutkavanje palestinskih stajališta trebale usmjeriti svoje napore na okupljanje ljudi kako bi razgovarali o povijesti, kritizirali politiku i radili na izgradnji svijeta u kojem je moguća ravnopravnost cijelog čovječanstva.
Za razliku od kazališta, ne mislimo da nam “naši argumenti iz starih ratova ne pomažu u ovom novom”. Naprotiv, vjerujemo da brutalni raspad Jugoslavije i posljedični krvavi ratovi koji su definirali veći dio 1990-ih nose mnoge lekcije za naše sadašnje ratove. Uostalom, ista međunarodna zajednica koja nije uspjela djelovati kako bi spriječila etničko čišćenje i genocid tada, ponovno stoji prekriženih ruku dok se slični zločini odvijaju pred našim očima u Gazi.
Mnogo toga se može naučiti iz socijalističke Jugoslavije i iznijansiranog stava Pokreta nesvrstanih o Palestini i Izraelu sada, kada je desetljećima star sukob na još jednoj prekretnici.
Od jugoslavenske Narodnooslobodilačke borbe tijekom Drugog svjetskog rata, u kojoj su Židovi aktivno sudjelovali (10 Židova proglašeno je narodnim herojima otpora, među njima i jedan od najbližih Titovih suradnika Moša Pijade, koji je preveo Kapital na srpskohrvatski), stav jugoslavenskog vodstva – kojeg je promovirao i sam predsjednik Josip Broz Tito – bio je da židovski narod ima pravo na vlastitu državu. Početkom 1953. godine, tijekom posjeta Velikoj Britaniji, Tito se susreo s političkim direktorom Svjetskog židovskog kongresa u Londonu A.L. Eastermanom koji je izrazio zadovoljstvo odnosom jugoslavenske vlade prema židovskom narodu.
Istodobno, tijekom cijelog postojanja socijalističke Jugoslavije, sve završne izjave samita Pokreta nesvrstanih završavale su potporom narodu Palestine i osudom cionizma kao oblika rasizma, kolonijalizma i aparthejda.
Na prvom samitu Pokreta nesvrstanih u Beogradu 1961. godine, izražena je jednoglasna potpora “punoj obnovi svih prava arapskog naroda Palestine u skladu s Poveljom i rezolucijama Ujedinjenih naroda”.
Tijekom Šestodnevnog rata 1967. socijalistička Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose s Izraelom i nikada ih nije službeno obnovila sve do vlastitog raspada 1991. godine.
Na sastanku ministara vanjskih poslova članica Nesvrstanih u New Yorku 1977. ministri su “uspostavu izraelskih naselja na Zapadnoj obali i u Gazi” vidjeli kao “jasan pokušaj pripreme za njihovu aneksiju te eskalaciju izraelskih kršenja i represivne prakse u tom području”. Ministri su ove akcije smatrali “preprekom naporima za postizanje pravednog i trajnog mira na Bliskom istoku”.
Drugim riječima, stav socijalističke Jugoslavije i Pokreta nesvrstanih o Izraelu i Palestini je dobar dokaz kako se može biti i protiv cionizma i za postojanje države Izrael, a u isto vrijeme podržavati narod Palestine u njihovoj borbi protiv rasizma, kolonijalizma i aparthejda.
Očito, to je gledište koje se danas u Njemačkoj ne uzima u obzir ili nije poželjno. Kad je riječ o Izraelu i Palestini, čini se da Njemačka i, doista, ostatak Zapada pate od onoga što sami Nijemci prikladno nazivaju Denkverbot[1], što znači zabrana razmišljanja.
Naša odluka da se povučemo iz programa u Kazalištu Gorki bila je skroman protest protiv ove aktualne epizode Denkverbota. Bio je to pokušaj da uperimo reflektor na nastojanje da se Palestina izbaci iz njemačkog javnog diskursa na štetu svih.
Oplakujemo sve nevine žrtve ovog sukoba i osuđujemo antisemitizam u svim njegovim oblicima, ali upozoravamo da će trenutna epizoda Denkverbota u Njemačkoj i šire, ako se hitno ne ospori, dovesti upravo do suprotnog cilja – naime, do više antisemitizma, više terora i daljnje nemogućnosti postizanja mira na Bliskom istoku.
