Novootvorena izložba u Galeriji Miroslav Kraljević tematizira čovjekov odnos prema pretrokemijskim derivatima. Valentina Butumović, autorica: „Rad je spekulacija o tome kako bi budućnost mogla izgledati da nismo totalno fatalistički postavljeni u smislu proglašavanja trenutnog stanja ‘kemijskom apokalipsom’. Izložba je zapravo spekulativna fikcija na temu kako nastaviti živjeti s toksičnošću jer je se riješiti nećemo.“
Izložbom Für alle, die Benzin im Blut haben umjetnice Valentine Butumović, otvorena je ovogodišnja sezona u Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) – Prostoru za istraživanje suvremenih umjetničkih praksi. „Prilikom istraživanja o petrokemiji, naišla sam na zgodan pamflet za izložbu starih luksuznih automobila u Njemačkoj. Letkom su na izložbu pozvani svi kojima je benzin u krvi, pa mi se učinilo kao zgodno za naslov“, govori nam nakon otvorenja izložbe umjetnica mlađe generacije Valentina Butumović, bivša studentica Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koja je svoje školovanje nastavila na Nida Art Colony u Litvi i kroz Erasmus+ razmjenu na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu. „Njezini radovi izloženi su na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama. U radu se bavi istraživanjem interakcije između organskog i sintetičkog u kontekstu suvremenih ekoloških izazova“, stoji u najavi izložbe.
Dodatnu zanimljivost izložbe predstavlja i činjenica da se Galerija MK nalazi u podnožju poslovne zgrade INA-Naftaplin u Šubićevoj ulici, svojevrsnom simbolu ovdašnje naftne industrije, jugoslavenskog industrijskog uzleta, ali i nacionalnog patosa, jer je u zgradi Sabor donio odluku o raskidu svih državnopravnih veza sa SFRJ. Činjenica da se u zgradi nekadašnjeg naftnog giganta umjetničkim radom tematizira upravo nafta postala je dijelom koncepta, kaže, pri čemu otvara mogućnost umjetničko-istraživačkog bavljenja i drugim poduzećima, poput Jugoplastike.
„Rad je nastao iz istraživačkog poriva prema materijalnosti i istraživačkog pitanja na koji način ona utječe na formiranje nas kao subjekta. Petrokemikalije su zapravo posvuda, od kozmetike do plastičnih boca. Mislim da ljudi nisi niti svjesni u čemu se sve nalazi i što zapravo radi našim tijelima, kao ni to da su derivati proizišli iz nafte pokrenuli i modernitet“, pojašnjava umjetnica ideju izložbe.
Međutim, jasno je da rad ne odražava jednostranu osudu postojanja toksičnih materijala u ekosustavu: „Ideja cijelog rada jest zauzimanje uravnoteženog pristupa. Svaki razgovor o mikroplastici i toksinima kreće iz izrazito negativnog konteksta. Mislim da iz svega proizlaze važna pitanja: što je toksično i za koga? Možemo li se suočiti s činjenicom da problemu zagađenja možda trebamo pristupiti na drugačiji način? Plastika je doslovno svugdje, i čini se da reciklaža ne mijenja stvar. Izložba je zapravo spekulativna fikcija na temu kako nastaviti živjeti s toksičnošću, jer je se riješiti nećemo.“
Suočena s time da se ideje koje predstavlja mogu shvatiti radikalnim iz vizure beskompromisne borbe protiv utjecaja materijala koje tematizira, umjetnica odgovara da ne vidi stvari na taj način:
„Čest je slučaj da su oni koji pakiraju u plastici istovremeno u reciklažnom biznisu. Osobno mislim da reciklaža ne može riješit problem. Rad je spekulacija o tome kako bi budućnost mogla izgledati da nismo totalno fatalistički postavljeni u smislu proglašavanja trenutnog stanja ‘kemijskom apokalipsom’, spekulacija o cirkuliranju i promjenama u prirodi i kako se naš pogled na toksičnost i prirodu može promijeniti na neki način. Priroda ne može biti statična, vrste izumiru. Zanimljivo je promišljati da mikroplastika u oceanima pogoduje razvoju drugih mikroorganizama. Možda za nas, životinje, i pojedine organizme nije najpovoljnija, ali neki drugi organizmi će biti jako zadovoljni plastikom.“
Upitana o usporedbi iskustva galerijskog izlaganja u Berlinu i Hrvatskoj, umjetnica odgovara da je imala slična iskustva: „Berlin je donedavno imao puno bolje budžete za izlaganje, bilo je puno novca za izložbe i projekte. Od ove je godine u Berlinu budžet za kulturu presječen upola. Drago mi je vidjeti da u Hrvatskoj imamo tako puno galerija koje daju jednake mogućnosti umjetnicima kroz otvorene natječaje.“
Potonje predstavlja izrazito važan segment cijele priče. Galerija Miroslav Kraljević, naime, provodi godišnji natječaj za produkciju i izlaganje novog umjetničkog rada pod nazivom Tvornica.
„Tvornica 2024. utjelovljuje misiju Galerije Miroslav Kraljević: poticanje djelovanja umjetnika i produkcija radova s ciljem stvaranja živog mjesta slobodnog, otvorenog dijaloga, kulturne razmjene i proizvodnje“, pisalo je u prošlogodišnjem pozivu Galerije MK.
Natječaj, koji se provodi početkom godine i na koji se mogu javiti samostalni umjetnici ili umjetnički kolektivi, prošlogodišnjem je radu osigurao sredstva za produkciju i izlaganje izabranog rada u iznosu od 3000 eura.
„Natječaj mi je priuštio mirniji rad na istraživanju i dao neophodno vrijeme koje je potrebno za produkciju, istraživanje i čitanje, kao i mogućnost rada s materijalima koje možda ne bi mogla isprobati, čisto zato što inače nemam taj budžet. Vjerojatno bih radila sve ovo i bez natječaja, ali bi čitav proces potrajao jer bih morala odvojiti puno vremena za rad na dodatnim prijavama za financiranja od Ministarstva kulture i drugih izvora“, pojašnjava nam Valentina Butumović važnost postojanja sličnih galerija i natječaja.
Izložba koja je trenutno postavljena u Galeriji MK možda i nije komad čije se ideje podrazumijevaju ili, štoviše, lako razumiju, ponajprije zbog koncepata poput petroseksualnosti ili plastisfere na koje se autorica referira. Sam postav izložbe, pak, ostavlja mogućnost interakcije s eksponatima, i to interakcije različitim osjetilima s materijalima različitih mirisa, formi i oblika, bilo ljigavim, ljepljivim ili krutim.
Publike, čini se ne nedostaje, ako je suditi po zainteresiranima koji su sinoć došli pogledati izložbu, popiti komplementarno piće ili čavrljati o umjetničkoj pečalbi po zakucima galerije MK.
