U Hrvatskoj ne postoji poticajno okruženje za rad organizacija civilnog društva i dobri uvjeti za participaciju boraca za ljudska prava i njihovih organizacija u procesu donošenja odluka, što je jedna od važnijih karakteristika demokratskog društva u kojem se poštuju i štite ljudska prava, glavna je poruka Kuće ljudskih prava u upravo objavljenom izvještaju „Branitelji ljudskih prava – izazovi i prepreke“. U odnosu na 2018. godinu većina problema ostala je ista, a dodatno se urušilo područje sudjelovanja u donošenju odluka.
Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji poticajno okruženje za rad organizacija civilnog društva i dobri uvjeti za participaciju boraca za ljudska prava i njihovih organizacija u procesu donošenja odluka, što je jedna od važnijih karakteristika demokratskog društva u kojem se poštuju i štite ljudska prava, glavna je poruka Kuće ljudskih prava u upravo objavljenom izvještaju „Branitelji ljudskih prava – izazovi i prepreke“.
U odnosu na 2018. godinu, kada je Kuća ljudskih prava objavila prvi izvještaj o položaju aktivista za ljudska prava u Hrvatskoj, u protekle četiri godine nije došlo do poboljšanja. Većina problema s kojima se branitelji ljudskih prava i civilno društvo suočavaju ostala je ista, s time da se još dodatno urušilo područje sudjelovanja u donošenju odluka.
Izvještaj se temelji na intervjuima s predstavnicima 19 nevladinih organizacija i „ljudskopravaša“ aktivnih u području prava izbjeglica, migranata i tražitelja azila, ženskih ljudskih prava, pružanja besplatne pravne pomoći, prava LGBTIQ osoba, tranzicijske pravde, zaštite okoliša, demokratizacije, borbe protiv korupcije, prava osoba s invaliditetom te socijalno i ekonomski ugroženih društvenih skupina. Udruge su ne samo iz Zagreba, nego i iz Osijeka, Slavonskog Broda, Rijeke i Splita.
Glavne teme izvještaja usklađene su s međunarodnim standardima zaštite boraca za ljudska prava, ali i prilagođene domaćoj situaciji. Kuću ljudskih prava posebno je zanimala javna podrška braniteljima ljudskih prava, dokidanje kriminalizacije aktivista, ukidanje restrikcija na izvore financiranja nevladinih organizacija, poštivanje neovisnosti udruga, uvažavanje drugačijeg mišljenja, osiguravanje slobodnog pristupa medijima te olakšavanje mirnih prosvjeda.
Izvještaj je objavljen uoči 25. godišnjice usvajanja UN-ove Deklaracije o braniteljima ljudskih prava (punog naziva Deklaracija o pravima i odgovornosti pojedinaca, skupina i državnih tijela o unapređivanju i zaštiti univerzalno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda) koja se obilježava iduće godine.
Savjetovanje s civilnim društvom samo ukras
Hrvatske vlasti najčešće samo formalno uključuju civilno društvo u proces donošenja odluka i kreiranja javnih politika. Imenovanje u radne skupine u pravilu je netransparentno i ne biraju se uvijek najkvalificiraniji kandidati, čime Vlada šalje poruku da joj nije stalo do smislene participacije civilnog društva u procesima donošenja odluka, stoji u izvještaju. Radne skupine često su same sebi svrha, a ne alat za promjenu javnih politika.
„Za dio radnih skupina ne znamo ni da se osnivaju ni da se biraju predstavnici, nego naprosto odjednom shvatimo da postoje. Pritom je najveći problem što tijela javne vlasti direktno kontaktiraju organizacije i traže da predlože svog predstavnika. Ne postoji uvijek javni poziv za prijavu, barem prema nekom našem zadnjem iskustvu“, odgovorili su iz udruge za prava žena B.a.B.e.
Radne skupine djeluju često poput „smokvinog lista“, stvara se iluzija da se o nečemu raspravlja, a vlasti na kraju vrlo malo toga usvoje.
„Postoji povjerenstvo za osobe s invaliditetom RH u kojem sve često nalikuje na neku predizbornu kampanju. Iskoristi se neki period da bi se neke stvari kao obećale i pokazalo razumijevanje, ali ja to nikad nisam doživio da postoji neka suradnja, kvalitetni feedback gdje ti s nekim pričaš, pa ti on kaže – to ne možemo, možemo ove stvari. To se zapravo nikad nije desilo“, navodi predstavnik Saveza udruga za autizam.
Poseban je problem (ne)funkcioniranje Savjeta za razvoj civilnog društva posljednjih godina. Predstavnici tijela državne uprave redovito unisono preglasavaju članove iz nevladinih organizacija. Ovakvim „orkestriranim“ ponašanjem i „blokovskim“ glasanjem predstavnika državnih institucija Vlada šalje poruku da joj nije stalo do smislene suradnje s civilnim sektorom u postupku donošenja odluka, upozorava Kuća ljudskih prava.
Udruge su primijetile i da Savjet ne ispunjava svoje temeljne zadaću – na sjednicama se ne analiziraju javne politike, na daju se mišljenja na zakone koji se tiču civilnog društva niti se pita Savjet kod planiranja prioriteta u dodijeli financijskih sredstava. Nevladine organizacije smeta i to što se na Savjetu ne otvaraju sektorske teme, poput problema osoba s invaliditetom, dok se istodobno na sastancima Savjeta daje prostor predstavljanju projekata vatrogasaca, prve pomoći i Crvenog križa. Srozan je i ranije dostignut standard redovitog objavljivanja zapisnika i dnevnih redova, a izgovor se pronalazi u pandemiji.
Štekaju i javna savjetovanja preko platforme e-Savjetovanja, što dodatno smanjuje mogućnost sudjelovanja civilnog društva u donošenju javnih politika i zakona, navodi u izvještaju Kuća ljudskih prava. Skraćuje se vrijeme za savjetovanje, a na primjedbe i prijedloge udruga često se odgovara samo „primljeno na znanje“ ili „to nije predmet predloženih izmjena“. Udruge imaju dojam da se prilozi civilnog društva uopće ozbiljno ne razmatraju, već da ih se birokratski odbija.
Nevoljkost suradnje institucija posebno je vidljiva prema udrugama koje se bave pravima izbjeglica, migranata i tražitelja azila kao i prema nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša.
„U ministarstvu unutarnjih poslova jako teško dolazimo do informacija koje bi trebale biti javne i koje su nam nužne za rad. Od 2018. nemamo pristup Porinu ni detencijskim centrima, što nam otežava rad. To se dodatno produbilo kroz koronu gdje su onda i druge organizacije onemogućene u pristupu, a situacija se nije promijenila smirivanjem pandemije“, upozoravaju iz Centra za mirovne studije.
I ekološki aktivisti primjećuju da je unatrag četiri-pet godina došlo do ignoriranja udruga civilnog društva „što je možda i gore od prijašnje situacije kad si barem nekog razljutio, pa je imao potrebe s tobom voditi nekakav dijalog“.
„Ne vide nas kao bilo kakav faktor u društvu. Nama se unatrag dvije godine otežava pristup okolišnim informacijama, ne odgovaraju na informaciju koju si tražio i tvrde da to što pitaš uopće nije informacije. O tome ne donesu rješenje, pa nam je tako ograničeno i pravo žalbe povjereniku za informiranje“, kaže sugovornik iz Zelene akcije.
Financijska pomoć neredovita, kratkoročna i birokratizirana
Nastavlja se trend nedostatnog financiranja iz nacionalnih izvora, posebno udruga koje se bave nadgledanjem stanja ljudskih prava, istraživanjem i zagovaranjem, navodi se u izvještaju.
Problem su i sve veći administrativni zahtjevi, što udrugama oduzima veliki dio ljudskih i financijskih resursa nauštrb kvalitetnog provođenja programa.
„Toliko je administracije, i mi zapravo gubimo suštinu i smisao nevladinog sektora. Mene drži promjena u ovome što radimo, a ne ono – zadovoljili smo formu i sad smo poslali izvješće za projekt. A sve je češće tako projektno postavljeno“, upozoravaju iz udruge MoST.
Nedostatno je financiranje nevladinih organizacija iz manjih sredina, kao i hladnog pogona udruga. Jednogodišnja financiranja dovode u pitanje aktivnosti poput pružanje besplatne pravne pomoći ili psihološka savjetovanja. Nije rijetkost da natječaji kasne, što je slučaj s Europskim socijalnim fondom.
„Imamo primjer tzv. COVID natječaja koji su raspisani u prosincu 2020. godine, a u tek u srpnju 2022. godine su objavljene odluke o finaciranju i sad će se raditi na potrebama zajednice vezano za pandemiju i korona krizu. To je apsurdno“, kažu u udruzi LORI.
Nedostaju natječaji za udruge koje se bave gorućim društvenim problemima u Hrvatskoj, kao što su borba protiv korupcije, seksualna i reproduktivna prava, građanski odgoj i obrazovanje, rodna ravnopravnost, pravo na zdravlje i pristup zdravstvenoj zaštiti, antidiskriminacija, prava LGBTIQ osoba ili ljudska prava i demokracija u digitalnom okruženju.
„Ne bih rekao da postoji ikakav prostor za LGBTIQ organizacije da se prijavljuju za projekte osim ako neće raditi vratolomije i izmišljati neku treću priču da se uklopi u raspisani projektni natječaj. Koliko znam, nema nekakva strategija ili program koji bi podržavao rodnu ravnopravnost, seksualnu edukaciju ili zaštitu ljudskih prava građana temeljem njihove seksualne orijentacije, a što je navedeno u Zakonu o suzbijanju diskriminacije“, odgovoreno je iz udruge Dugine obitelji.
Pristisci na „ljudskopravaše“
I dalje izostaje javna podrška političara i drugih dužnosnika braniteljima ljudskih prava i njihovim organizacijama, dok je javna podrška nacionalnih institucija gotovo isključivo deklarativna ili je uopće ni nema, navodi u izvještaju Kuća ljudskih prava. Izuzetak su Pučka pravobraniteljica te pravobraniteljstva za djecu, za ravnopravnost spolova i za osobe s invaliditetom.
I dalje je prisutno diskreditiranje branitelja ljudskih prava od strane ultra-konzervativnih i populističkih političara. Posebno zabrinjava diskreditacija „ljudskopravaša“ od strane najviših državnih dužnosnika – predsjednikaZorana Milanovićai premijera Andreja Plenkovića. To dodatno otežava rad branitelja ljudskih prava i relativizira vrijednost ljudskih prava u demokratskom društvu, napominju u Kući ljudskih prava
„Maltene nas portretiraju kao, kako bi rekli, kruhoberce. Dakle, kao one koji sišu neki novac iz proračuna, a ne doprinose, ili kao, kako nas je Plenković nazivao, nekim profesionalnim prijaviteljima“, opisali su iz Gonga.
Zabrinjavaju i prijetnje koje dobivaju aktivisti za ljudska prava koji se bave političkim i društveno osjetljivim temama, što ne utječe samo na aktiviste, nego i na udruge i žrtve kršenja ljudskih prava. Izostaje javna osuda govora mržnje.
U udruzi Documenta kažu da svaku prijetnju promatraju posebno, da prijavljuju samo najekstremnije.
„U zadnje četiri godine imali smo tri prijave. Policija je u procesnom smislu korektna, ali iza toga se nikada ništa nije desilo. Stvari se prime na znanje i to je to“, kažu u Documenti.
Kao primjer zastrašivanja navodi se u izvještaju slučaj borca za okoliš Nikole Tesle koji je zbog svog zalaganja za čist i zdrav okoliš bio izložen različitim pritiscima. Izgubio je tužbu protiv općine, što je rezultiralo ogromnim sudskim troškovima kojih se općina i komunalno poduzeće nisu željeli odreći, iako je njegov zahtjev za zatvaranje odlagališta bio opravdan, podsjeća Kuća ljudskih prava. U 2021. godini zabilježen je i slučaj Dragana Umičevića, aktivista udruge Are You Syrious, koji je presudom Prekršajnog suda u Vukovaru kažnjen novčanom kaznom od 60 tisuća kuna te 1300 kuna sudskih troškova zbog „pomaganja u ilegalnom prelasku granice“ afganistanskoj obitelji Hussiny 2018. godine, iako je njegova namjera bila facilitiranje pristupu azilu. Kao posebno zabrinjavajuće, Kuća ljudskih prava izdvaja i slučaj pritiska na obitelj i uznemiravanje braniteljice ljudskih prava Tajane Tadić čijem je partneru, iračkom državljaninu, MUP oduzeo međunarodnu zaštitu proglasivši ga prijetnjom za nacionalnu sigurnost. U tijeku je postupak pred Ustavnim sudom, a Omer Essa Mahdi je u strahu od deportacije napustio Hrvatsku.
Kao posebni vid pritiska, navode se tzv. SLAPP tužbe protiv boraca za ljudska prava. Podsjeća se na tužbu iz 2017. godine protiv Zelene akcije u slučaju projekta izgradnje golf resorta na Srđu iznad Dubrovnika. Proces je još uvijek u tijeku.
Što se tiče pristupu medijima, udruge upozoravaju da su teme ljudskih prava i dalje slabije zastupljene u mainstream medijima, koji tim temama često pristupaju površno, prigodničarski i senzacionalistički, i rijetko imaju sluha za sustavne priče.
Borcima za ljudska prava i dalje je otežan pristup udarnim političko-društvenim emisijama na javnoj televiziji, rekli su u udrugama. S druge strane, aktivisti za ljudska prava pronalaze partnere u neprofitnim medijima, ali problem tih medija je nedostatak održivog financiranja, nerazumijevanje njihove uloge u društvu i ograničeni prostor za njihovo djelovanje, što su praktički identični problemi i organizacija civilnog društva.
Kao glavni problem slobode okupljanja, u izvještaju je navedeno otežano okupljanje na Markovom trgu, jer je on većim dijelom ograđen nakon pucanja na zgradu Vlade prije dvije godine.
„Time se onemogućuje građanima pravo na javno izražavanje i prosvjed na politički najrelevantnijem mjestu gdje ih mogu čuti i vidjeti izabrani demokratski predstavnici i dužnosnici kojima s se obraćaju“, stoji na kraju izvještaja Kuće ljudskih prava.
Preporuke Pučke pravobraniteljice

Pučka pravobraniteljica prvi puta je u svojem izvještaju posebno poglavlje posvetila braniteljima ljudskih prava. U izvještaju za 2021. godinu upozorava da je ključno organizacijama civilnog društva osigurati odgovarajući normativni okvir, financijska sredstva za rad, pristup sudjelovanju u procesima donošenja odluka, kao i sigurno okruženje za njihovo djelovanje. Poziva Vladu da osigura dugoročno institucionalno i programsko financiranje udruga za zaštitu i promicanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije. Pučka pravobraniteljica preporučuje Vladi i da žurno donese Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, jer je posljednji strateški dokument istekao još 2016. godine. Prema nedavnim najavama iz Ureda za udruge, on bi mogao biti donesen tek u svibnju 2024. godine. Nije usvojen ni Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, koji bi trebao prepoznati značaj organizacija za ljudska prava, upozoreno je u izvještaju Pučke pravobraniteljice. Tek prije nekoliko dana Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uputio je prijedlog tog dokumenta s pripadajućim akcijskim planovima u javnu raspravu na platformi e-Savjetovanja. Rok za primjedbe i prijedloge je 31. prosinca. Tek potom će uslijediti njihovo dorađivanje, tako da je teško predvidjeti kada će Nacionalni plan zaštite ljudskih prava s akcijskim dokumentima uopće biti donesen.