U nedjelju, 15. lipnja u Zagrebu je održan protest solidarnosti sa Gazom pod nazivom “Marš za Palestinu: Prekinimo podršku genocidu”. Na maršu je zatražena osuda genocida nad Palestincima u Gazi i prekid svih diplomatskih, političkih, kulturnih, akademskih i ekonomskih veza s Izraelom, uključujući potpuni embargo na oružje. Organizatori/ce marša su uz Inicijativu za slobodnu Palestinu, bile brojne druge inicijative poput Nepokorene Palestine, Štrajka za Gazu, Studentica za Palestinu i Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde… te Centar za mirovne studije i Antiratne feministkinje. Objavljujemo govor koji je u ime AF-a održala Vesna Janković. (op.ur.)
Iza brisanja Gaze započetog 2023. leži više od 2 milijuna eura oružja izvezenog iz Hrvatske, 500 milijuna eura izvezenog iz Njemačke, gotovo 8 milijardi eura izvezenog iz Evropske unije.
Danas smo se okupili ne samo da bismo još jednom izrazili solidarnost s palestinskim narodom, nego i da bismo izrazili neslaganje s politikom evropskih vlada i hrvatske vlade, koje kontinuirano kako u međunarodnim organizacijama, tako i u bilateralnim odnosima s Izraelom nastavljaju pružati podršku genocidnoj politici države Izrael. Da podsjetim, Hrvatska je bila jedna od samo 14 svjetskih država koje su krajem 2023. glasale protiv UN-ovog poziva na “trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje”, i jedna od samo devet država koje su nedavno odbile prijedlog revizije odnosa Evropske unije s Izraelom zbog ratnih zločina.
Podsjećam također da je prije godinu i pol dana svakodnevnih bombardiranja i masakra, još u siječnju 2024. Međunarodni sud pravde zaključio da postoji dovoljno indicija da se u Gazi događa genocid i da postoji potreba za hitnom intervencijom kako bi se on zaustavio i spriječilo daljnje pogoršanje situacije. Međunarodna konvencija o genocidu obvezuje sve države potpisnice, a Hrvatska je među njima, da ga pokušaju spriječiti. Zapadne države, uključujući i RH, u proteklih 20 mjeseci ne samo da nisu sankcionirale genocid nad narodom Palestine, već su ga koristile za bogaćenje povećavajući prodaju oružja Izraelu. Minimum koji su Hrvatska kao i sve zemlje članice EU mogle učiniti bilo je uvođenje embarga na izvoz oružja Izraelu. Životi desetaka tisuća Palestinaca i Palestinki platili su cijenu te ratne mašinerije u sprezi između američkih i evropskih, uključujući i hrvatsku industriju proizvodnje oružja. I dalje ju plaćaju, zatočeni u sravnjenoj Gazi, bez vode, hrane, bolnica, sigurnog mjesta… Iza brisanja Gaze započetog 2023. leži više od 2 milijuna eura oružja izvezenog iz Hrvatske, 500 milijuna eura izvezenog iz Njemačke, gotovo 8 milijardi eura izvezenog iz Evropske unije i gotovo 4 milijarde dolara godišnje “vojne pomoći” iz SAD-a. Podaci iz relevantnih izvora pokazuju da je Hrvatska u 2024. udvostručila izvoz vojne opreme u Izrael. Njemačka i SAD, koje su najveće izvoznice naoružanja Izraelu, ujedno su i zemlje gdje je opresija propalestinskih glasova najžešća.
Rezultat takve smrtonosne podrške Izraelu je nova eskalacija nasilja. Izraelskim “preventivnim” napadom na Iran, započetim u noći u petak, 13. lipnja, između ostaloga i na civilne ciljeve, Izrael nije samo još jednom prekršio međunarodne konvencije, nego je destabilizirao širu regiju i opasno povećao mogućnost izbijanja globalnog nuklearnog rata.
Umjesto oštre osude Izraela zbog takvog unilateralnog poteza, iz Evrope stižu mlaki pozivi na smirivanje situacije. No, što uopće očekivati od zemalja članica NATO saveza koji se upravo sprema zatražiti izdvajanje od čak 5% BDP-a za vojne svrhe? Što očekivati od Evropske unije, koja po žurnom postupku, zaobilazeći demokratske procedure, donosi planove militarizacije Evrope teške 800 milijardi eura? Zato smo danas ovdje i da bismo rekli NE takvim politikama.
Jer ne krši samo Izrael međunarodno pravo. Krši ga i Hrvatska, kao i cijela Evropa koja je upravo svojim kolonijalnim politikama prouzročila etničko čišćenje Palestine prije 77 godina i stvorila okvir za genocid danas. Zato kažemo NE takvom međunarodnom poretku u kojem se financijski i kolonijalni interesi ostvaruju masakrima civila. Zato je borba za prava palestinskog naroda ujedno i borba za bolju, pravedniju budućnost cijelog svijeta.
Završit ću riječima stanovnika Gaze, Omara Shabana Ismaila, u poruci koju je uputio jučer:
Dva milijuna života.
Bez vode za piće. Bez hrane. Bez lijekova za bolesne i ranjene. Bez skloništa. Temperature vrtoglavo rastu.
Nema načina da se pozove pomoć. Prekinute su veze sa svijetom. To je svakodnevni život u Gazi – mjestu odsječenom od svake osnovne ljudske potrebe. A sada, dok se pogled svijeta okreće prema Iranu, Gaza se prazni, susjedstvo po susjedstvo.
Naredbe za evakuaciju padaju poput zračnih napada – neumoljive, nemilosrdne, iz minute u minutu.
