Oluju kakva je nedavno zadesila Zagreb mnogi do sada nisu doživjeli, nažalost neki je nisu ni preživjeli. Sa sobom je odnijela i 4 ljudska života, te više od stotinu ozlijeđenih, a otpuhala je priličan broj krovova, poplavila podrume, porušila nekoliko tisuća stabala i za sobom ostavila veliku materijalnu štetu diljem Hrvatske. Iznos potrebnih ulaganja u transformaciju prema klimatski neutralnom društvu niži je od iznosa ulaganja u društvo koje to nije, stoga je tranzicija prema klimatski neutralnom društvu dobar „posao“ za sve.
Sjećamo li se 2015. godine? Mađarska i Slovenija podizale su bodljikavu žicu na granici s Hrvatskom zbog velikog izbjegličkog vala s Bliskog istoka, potres snage 7,9 po Richteru pogodio je Nepal, braća Sinković doveslala su do naslova svjetskih prvaka, umro je Arsen Dedić kao i velikan bluesa BB King, hrvatska nogometna repreyentacija se plasirala na EURO, a Pariz je bio meta niza terorističkih napada.
No Pariz je bio i lokacija konferencije stranaka Okvirne UN-ove konvencije o klimatskim promjenama ili COP21 na kojoj se 196 svjetskih čelnika u ime svojih država obvezalo da će zaustaviti globalno zagrijavanje na maksimalno 2 stupnja do kraja stoljeća u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Štoviše, izražena je ambicija da se zagrijavanje limitira na 1,5 stupanj Celzija što u praksi znači smanjiti emisije stakleničkih plinova za barem 43 posto do 2030. godine. Nazvali su to Pariški klimatski sporazum koji je obvezujući za sve što je na neki način smatrano velikim trijumfom klimatskih pregovora.
Europska unija ciljeve Pariškog sporazuma pretočila je u Zeleni plan, a na razini država-članica provedba bi se trebala voditi dokumentom koji se zove Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan ili NECP.
I, gdje smo sada, 8 godina nakon Pariza?
S jedne strane imamo „papirnati“ politički cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja do granice od 1,5 stupnja, a sa druge strane imamo „politiku u praksi“ i izgledno zagrijavanje za više od 2,8 stupnjeva do kraja stoljeća, sukladno službenim nacionalnim politikama i planovima smanjenja emisija država-potpisnica sporazuma. Prema tim planovima, emisije će se do 2030. godine smanjiti za samo 10 posto u odnosu na potrebnih 43 posto. Imamo ogroman emisijski jaz[1], a prostor za djelovanje se ubrzano smanjuje, vrijeme skraćuje.
Što to znači za nas najzornije dočarava serija vremenskih ekstrema koja nas je pratila u srpnju. Od toplinskih valova i velikih vrućina do „oluje svih oluja“ koja je nakon Slovenije poharala Zagreb i Slavoniju. Nije mi bilo svejedno dok sam kroz čvrsto zatvoren prozor svoga stana gledala kako se drveće povija pod silinom vjetra, a kiša lijeva kao da je slap. Mnogi od nas takvu oluju do sada nisu nikada doživjeli, nažalost neki je nisu preživjeli. Znamo da je sa sobom odnijela i 4 ljudska života te više od stotinu ozlijeđenih, da je otpuhala priličan broj krovova, poplavila podrume, porušila nekoliko tisuća stabala i za sobom ostavila veliku materijalnu štetu diljem Hrvatske.
I to postaje „novo normalno“ jer globalno zagrijavanje je u porastu, prosječne temperature na Zemlji već su se povećale za 1,1 stupanj Celzija, naše mediteransko područje zagrijava se i brže od globalnog prosjeka i sada je oko 1,4 stupnja toplije. Temperature konstantno rastu zajedno s koncentracijama stakleničkih plinova koje nikada nisu bile više, a ovakvi vremenski ekstremi sa svakim djelićem porasta temperature postaju sve češći, snažniji i razorniji.
Pa imamo li šanse, imamo li plan?
Šansu imamo, ali nismo niti izbliza dovoljno aktivni i brzi da bi tu šansu iskoristili. Moramo biti brži i efikasniji.
Imamo i plan, zove se Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan ili kraće NECP, ali u svojoj originalnoj verziji iz 2019. godine nije niti dovoljno ambiciozan niti ga se pridržavamo. Na primjer, prema službenim podacima, emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj su se u 2021. godini povećale za 2 posto u odnosu na godinu ranije unatoč ciljanom smanjenju. Negdje smo zapeli, moramo plan doživjeti ozbiljnije i provoditi ga. Dodatna prilika je činjenica da je NECP sada u procesu ažuriranja kako bi uključio potrebne izmjene koje donosi zakonski paket „Spremni za 55“, a proces je otvoren za sudjelovanje javnosti.
Ažurirani NECP plan za Hrvatsku u svom prvom nacrtu predan je Europskoj komisiji u zadanom roku do 30. lipnja, a u procesu izrade održano je 5 sektorskih radionica s glavnim dionicima te do sada ukupno tri višerazinska dijaloga kojima se glavnim zainteresiranim skupinama nastojalo približiti mjere namijenjene dekarbonizacji, energetskoj učinkovitosti, energetskoj sigurnosti, unutarnjem energetskom tržištu te istraživanju, inovacijama i konkurentnosti našeg društva i gospodarstva. Mjera ima stotinjak, neke su zadržane iz prethodnog plana, neke su bolje strukturirane i grupirane, neke su više, neke manje ambiciozne. Nekom tko nije duboko u temi teško se probiti kroz tekst i razumjeti što on znači i kako će se reflektirati na promjene u načinu na koji živimo i radimo. No bitno je da ne ostane sve samo na papiru. Zato ću se poslužiti sličnim alatom, kompatibilnim s modelima koji su korišteni u pripremi NECP-a, ali koje mi je lakše interpretirati, nadajući se da će vas to potaći da uronite i u mjere nacrta ažuriranog NECP-a.
2050 Emission Pathways Explorer
Radi se o modelu koji nam transparentno daje veliku sliku i omogućuje međusektorske procjene mogućih puteva prema klimatski neutralnom gospodarstvu u Hrvatskoj do 2050. godine. Pathways Explorer pomaže nam razmišljati i zajedno planirati kako i na koji način bi mogli dostići taj cilj pa zatim i djelovati sinergijski u istom smjeru, bez da jedni drugima poništavamo trud.
Model sagledava i analizira ključne hrvatske sektore – proizvodnju energije, zgrade, industriju, promet, poljoprivredu, šumarstvo i korištenje zemljišta (AFOLU) te po prvi puta kvantificira i promjene u životnim navikama. Prednost mu je što omogućava cjelovito razumijevanje energetskog i gospodarskog sustava i njegove dinamike – prikazuje emisije stakleničkih plinova, njihove izvore i društveno-ekonomske učinke te potrebna ulaganja odnosno troškove.
S druge strane, alat nudi robusnu analitičku bazu podataka koja omogućuje korisniku da detaljno samostalno istraži različite scenarije. Da se razumijemo, nije niti on jednostavan za korištenje i probijanje kroz setove podataka i grafove nekome tko nije barem malo u temi. Ali ipak, iz njegovih scenarija izlaze neke bitne poruke koje je moguće razumjeti i laicima. Ključna poruka je – može se.
Koje su glavne poruke Pathways Explorer modela?
Do osvježene verzije modela želimo skrenuti pažnju na glavne poruke jer se one neće značajno mijenjati, a ujedno su dobra podloga za daljnji proces sudjelovanja zainteresiranih javnosti u reviziji NECP-a koja se nastavlja sve do lipnja sljedeće godine:
- Postizanje klimatske neutralnosti u Hrvatskoj do 2050. je tehnički izvedivo, izazovno i zahtijeva sistemske promjene, a za preobrazbu su potrebne i promjene na osobnoj, društvenoj i kulturnoj razini.
- Za postizanje klimatske neutralnosti potrebna je aktivacija ambicioznih poluga promjene – nove tehnologije kao što su vodik, e-gorivo i sustavi pohrane i korištenja ugljika (CCUS), kao i novi obrasci potrošnje i proizvodnje.
- Emisije stakleničkih plinova u sektorima zgrada, prometa i proizvodnje energije mogu se svesti gotovo na nulu primjenom poznatih rješenja, dok je teže smanjiti emisije u industrijskom i poljoprivrednom sektoru što će se morati nadoknaditi povećanjem odliva u sektoru korištenja zemljišta i šumarstvu (tzv. negativnim emisijama) i CCUS-om.
- Postupno, ali sustavno ukidanje upotrebe fosilnih goriva i elektroenergetski sustav potpuno pogonjen obnovljivim izvorima znače i veću energetsku sigurnost, a može se postići elektrifikacijom sektora potražnje i elektroenergetskim sustavom koji se temelji na obnovljivim izvorima energije. Sektori koje nije moguće elektrificirati moraju se dopuniti klimatski neutralnim gorivima. Potencijal biomase i dalje je znatan, ali ograničen te je snažno povezan s izborom načina korištenja zemljišta i upravljanja šumama – sektor istovremeno može biti izvor i ponor za emisije ugljika.
- Iznos kapitalnih ulaganja u transformaciju energetskog sektora kompenzirat će smanjenje rashoda za uvozna fosilna goriva. Kapitalnim ulaganjima dominiraju dodatni pogoni za proizvodnju i skladištenje energije, proširenje mreže u elektroenergetskom sustavu, sektorska integracija i ulaganja u mjere energetske učinkovitosti u građevinskom sektoru. S druge strane, ta ulaganja dugoročno dovode do smanjenja rashoda za fosilna goriva na gotovo nulu što nadoknađuje iznos dodatnih ulaganja (podložno budućim troškovima tehnologija i goriva) i naravno doprinose većoj energetskoj neovisnosti i sigurnosti.
- Ističe se važnost sagledavanja šire slike koja nadilazi sami energetski sustav, a odnosi se na ključne aspekte povezane s korištenjem resursa i zemljišta. Kružno korištenje resursa zajedno s promjenama materijala i sirovina važni su čimbenici u ovom kontekstu. Međusobna povezanost tih različitih dimenzija snažna je i stoga ih je važno uzeti u obzir pri osmišljavanju politika.
- Konačno, za preobrazbu gospodarstva potrebne su sustavne i sistemske promjene ne samo u smislu tehnološkog razvoja, već i na društvenoj i kulturnoj razini: preispitivanje načina na koji se krećemo, jedemo, konzumiramo ili koristimo prostor bit će ključno.
Pitate se koliko sve to košta i možemo li si mi to priuštiti?
Odgovor je – možemo i moramo, tako (p)ostajemo otporniji, konkurentniji i energetski neovisniji, a učinke na povećanu kvalitetu stanovanja i zdravlje ljudi tek trebamo procijeniti i izmjeriti. Iznos potrebnih ulaganja u transformaciju prema klimatski neutralnom društvu niži je od iznosa ulaganja u društvo koje to nije stoga je tranzicija prema klimatski neutralnom društvu i gospodarstvu dobar „posao“ za sve.
