„Grad je dio prirode i treba gledati da uz silnu urbanost i izgradnju ne bude mrtav, već da se i u takav urbani ekosustav vrati život“, ističe vrtlar Kruno Pekas. On je na adrese 126 hrvatskih gradova poslao apel da se pridruže svjetskoj inicijativi „Svibanj bez košnje“ kojoj se dosad pridružilo tek nekoliko gradova u našoj zemlji. „Veseli nas pozitivna reakcija građana i vjerujemo da će ova inicijativa motivirati i dio građana da u svibnju ostave svoje okućnice nepokošene“, kaže Marina Beović Raljević iz Komunalnog poduzeća Peovica koje je ove godine ostavilo nepokošene javne površine u Omišu.
„Po mnogim gradovima Europe je zadnjih godina trend da se na većini javnih travnatih površina u travnju i svibnju obustavlja košnja. Razlog je zaštita bioraznolikosti, a posebice kukaca oprašivača koji su nam životno važni. Upravo je svibanj vrhunac sezone kada sve buja i cvate i kada im je ponuda hrane u prirodi najobilnija i najnužnija i stoga košnja u ovo vrijeme ostavlja vrlo negativne posljedice ne samo na oprašivače već i na klimu i pravi je ubojica bioraznolikosti u urbanim sredinama“, naglašava vrtlar, aktivist, bloger, vrtni dizajner i florist Kruno Pekas u apelu koji je poslao na adrese 126 hrvatskih gradova.
Riječ je o inicijativi No Mow May (Svibanj bez košnje) koju je pokrenula organizacija Plantlife 2019. godine u Engleskoj. Kako naglašavaju iz te organizacije, izgubili smo približno 97% livada bogatih cvijećem od 1930-ih, a s njima je nestala hrana nužna pčelama i leptirima.
„No, vaš travnjak može pomoći! Zdrav travnjak s malo duge trave i divljeg cvijeća koristi divljim životinjama, bori se protiv onečišćenja i može čak blokirati ugljik ispod zemlje“, navode iz Plantlife, a njihovoj inicijativi dosad su se pridružile i druge europske države.
„Ako sada dođete u Berlin primjerice vidjet ćete da travnjaci još uvijek nisu pokošeni i nitko više na travnjake ne gleda kao ‘zarasle i neuredne’. Promijenila se kroz godine i svijest ljudi“, naglašava Pekas.
Iako ovaj vrtlar aktivist nije dobio nijedan odgovor na svoj apel, neki hrvatski gradovi počeli su shvaćati važnost nekošnje. Komunalno poduzeće Peovica u Gradu Omišu tako u svibnju nije kosilo većinu javnih površina. I dok je prošlogodišnje kasnije košenje po Zagrebu izazvalo burne reakcije među dijelom građana koje su pokazali da je građane itekako potrebno educirati o ulozi zelenila u gradu, u Omišu su se iznenadili pozitivnim reakcijama građana.
„Veseli nas pozitivna reakcija građana, bojali smo se da će misliti da je riječ o nemaru gradskih službi. Zato smo postavili table u šest gradskih parkova da damo do znanja u koju svrhu se to radi, a vjerujemo da će ova inicijativa motivirati i dio naših sugrađana da u svibnju ostave svoje okućnice nepokošene“, kaže Marina Beović Raljević iz Peovice koja je u ponedjeljak, povodom Svjetskog dana pčela, u školama održala edukativne radionice, a plan je i da se s djecom obilazi nepokošena područja i prati što se događa, ima li pčela i kukaca.
Makarska se svjetskoj inicijativi Svibanj bez košnje pridružila još prošle godine, a u Zagrebu su pak ove godine pokrenuli pilot projekt Cvjetne livade na devet lokacija u šest gradskih četvrti. Sve lokacije su također označene obavijesnim tablama. Inicijativi se pridružio i Vodnjan te su travnjaci na južnom i sjevernom ulazu u grad ostali nekošeni tijekom svibnja kako bi kukci imali mjesto za hranjenje.
No, iako su ove sporadične inicijative gradova pohvalne, Pekas ističe kako je to sve nedovoljno te ga je na akciju motivirala ipak prevladavajuća „nekompetentnost i nazadnost kadra po gradskim komunalnim poduzećima“. Osim pretjerane košnje, ni drugi ustaljeni načini održavanja javnih zelenih površina ne prate trendove. Tako su više od pola sezonskih vrsta koje se sade po našim parkovima i dalje sterilno cvijeće poput maćuhica i pelargonija i jesenskog vrijeska, koje su potpuno beskorisne insektima.
„U Europi se koriste trajnice umjesto klasičnog sezonskog cvijeća jer su održive, višegodišnje su i jednostavnije ih je za održavati. Oni su već daleko došli s održivošću i zaštitim bioraznolikosti dok smo mi zaostali barem 20 godina“, kaže Pekas.
U apelu navodi i konkretne prijedloge kako građane senzibilizirati i priviknuti na ovakav suvremen način održavanja zelenih površina.
„Može se provoditi ‘rubna košnja’ uz staze, nogostupe, ceste, oko klupa u parkovima, ostalo se ostavlja, čime se dobiva dojam urednosti i održavanosti. A onda se sve do lipnja čeka s kompletnom košnjom, prvom u godini. Dovoljne su dvije košnje godišnje, negdje čak i jedna“, navodi Pekas.
Drugi je prijedlog koji ovih par gradova koji su se dosad pridružili svjetskoj inicijativi provodi, a to je postavljanje info tabli na kojima piše ‘Hranimo pčele’.
„Košnjom u travnju i svibnju direktno se uništava bioraznolikost jer jednogodišnje samonikle medonosne biljke kojima se ne dopusti da procvatu i osjemene se, trajno nestaju na tom području. S njima i kukci koji su ovisni o tim biljnim vrstama. Tako smo svakodnevno svjedoci izumiranju biljnih i životinjskih vrsti na planetu“, navodi Pekas koji ističe kako je nužno poznavati složenost ekosustava.
S prestankom košnje pojave se brojne vrste samoniklog bilja koje koje su karakteristične za određeni eko sustav, podneblje i tlo. Mnogi insekti specijalizirani su za točno određene vrste biljaka, njima se hrane i u njima nalaze svoj dom i zaštitu.
„Ako te biljke nestanu jer smo ih pokosili nestaju lančano i insekti. Recimo noćurak osigurava hranu noćnim leptirima, a kad je njih i šišmiši koji su u Europi strogo zaštićena vrsta preživljavaju jer jedu noćne leptire. Postoji primjerice posebna vrsta pčele koja je specijalizirana isključivo za cvijet bršljana. Stoga je bršljan kao kasnocvatuća vrsta neobično bitan u gradovima. Mnoge gusjenice leptira se hrane točno određenim biljnim vrstama. Tako su mnoge vrste insekata ovisne o mnogim vrstama livadnog bilja, jedni ne mogu bez drugih. I u konačnici, nisu samo pčele oprašivači, već i razne bube, ose, komarci, muhe i mravi. Grad je isto dio prirode i treba gledati da uz silnu urbanost i izgradnju ne bude mrtav već da se i u takav urbani ekosustav vrati život“, ističe Pekas koji pisanjem na blogu pokušava „ljudima otvoriti oči“.
„Prvo nam treba znanje da bismo razumjeli kako priroda funkcionira, a kada je budemo bolje razumjeli bit ćemo je spremni i adekvatno zaštititi“, zaključuje Pekas.
Otkud dolazi ta potreba da priroda bude „uredna“, kada nam je usađena ideja da je bioraznolikost „neuredna“ i neprimjerena gradovima?
Teško je to reći od kada je ukorijenjenost za urednim vrtovima nastala. Nastala je tijekom vremena. Od ograđenih geometrijskih povrtnjaka oko samostana još od renesanse, engleske trave, američkih savršenih travnjaka na kojima se igra bejzbol i grilla, baroknih strogo geometrijskih vrtova… Svugdje je golema travna površina dio te priče. Pozlije mi kad vidim geometrijsku sadnja cvijeća i maćuhica po gradskim parkovima, a uz nju je opet vezan savršen travnjak. A savršen travnjak zahtijeva puno njege, vremena, zalijevanja, gnojenja, rahljenja, vertikutiranja i opet na jesen gnojenja najčešće mineralnim gnojivom. Koncept “neurednog” travnjaka započela je upravo inicijativom istog naziva No Mow May 2019. godine upravo zemlja savršenog travnjaka – Engleska. Otada se ideja vrtoglavo proširila Europom i usvojili su je mnogi gradovi Europe. Samo smo mi još uspavani. Dovoljno je samo na jedan dan skoknuti do Beča, Minhena ili Berlina i sve će vam biti jasno.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
