Sječa drvoreda zdravih stabala starih od 50 do sto godina uz Fažansku cestu u Puli bila je kap koja je prelila čašu Kruni Pekasu, poznatom kao Vrtlar Kruno, i građanskoj inicijativi Protiv nekontrolirane sječe stabala. Ona predlaže donošenje uredbe o zaštiti stabala kakvu već imaju brojni europski gradovi. Cilj takvih uredbi je sačuvati i zaštititi ukupan fond stabala na nekom području. “Sva stabla određenog minimalnog opsega debla, uz neke izuzetke kao što su voćke, tom se uredbom na svim javnim, ali i privatnim površinama proglašavaju zaštićenima“, kaže Pekas.
Sječa drvoreda zdravih stabala starih od 50 do 100 godina uz Fažansku cestu u Puli radi proširenja ceste bila je kap koja je prelila čašu vrtlaru i aktivistu za zelenilo Kruni Pekasu poznatom na društvenim mrežama kao Vrtlar Kruno i inicijativi građanskoj inicijativi Protiv nekontrolirane sječe stabala iz Pule koji kreću u lobiranje da se u Hrvatskoj uvedu Uredbe o zaštiti stabala, po uzoru na već brojne europske gradove kao što su Berlin ili Beč. Osnovni cilj takvih uredbi je sačuvati i zaštititi ukupan fond stabala na nekom području.
“Sva stabla određenog minimalnog opsega debla, uz neke izuzetke kao što su voćke, tom se uredbom na svim javnim, ali i privatnim površinama proglašavaju zaštićenima. To znači da se nijedno zaštićeno stablo ne smije srušiti bez ishodovanja posebne dozvole bilo ono na javnoj površini ili u vlastitom vrtu. Dozvola o rušenju ako se izda istovremeno propisuje vlasniku ili investitoru zamjensku sadnju da bi se nadoknadio gubitak. Uz ovu uredbu i uz pomoć zelenog katastra se na taj način može kontrolirati da broj gradskih stabala ne bude u neprestanom padu”, objašnjava Pekas za H-Alter.
Prijedlog će uputiti svim gradskim skupštinama u Hrvatskoj, ali obzirom na važnost i nužnost zaštite stabala posvuda, mogu se donositi i na nivou općine i cijele županije.
“Predlažemo uvođenje i kaznenih odredbi, i to paprenih. Naime, za jedno srušeno zaštićeno stablo bez dozvole je u Berlinu kroz takvu uredbu, Baumschutzverordnung, propisana kazna i do 50.000€. Sve ove mjere efektno sprečavaju nebrigu prema stablima te nekontroliranu, nesmotrenu sječu, često iz neopravdanih razloga”, navodi Pekas.
A upravo takvom neopravdanom sječom smatraju sječu drvoreda u Puli, ali nešto ranije i sličan slučaj u Rijeci. Ove gradove Pekas smatra i najgorim primjerima odnosa prema stablima u Hvrtaskoj.
„Jedna od bitnih odredbi je i da se prije neke investicije, gradnje ili izrade projekta obveže investitora ili vlasnika da mora valorizirati postojeće drveće koje se nalazi na gradilištu kroz svojevrstan elaborat te obzirom da je riječ o zaštićenom drveću ponuditi rješenje da se drveće sačuva i uklopi u projekt. Imanjem jedne ovakve uredbe grad Rijeka je mogao vrlo jednostavno izbjeći uništenje drvoreda čempresa u Rijeci. Isto tako i Pula na Fažanakoj cesti”, navodi Pekas.
Pekasa podržava građanska inicijativa Protiv nekontrolirane sječe stabala, jedna od najaktivnijih i najbrojnijih inicijativa koje se bave temom stabala u Hrvatskoj, djeluje u Puli od veljače 2023. kada su se građani okupili vezano uz sječu stoljetnih ladonja na šetalištu Giardini u strogom centru grada. Krenuli su s otvorenim pismom gradonačelniku i medijima, rušenje ladonja nisu uspjeli zaustaviti, ali su lobirali za to da Pula dobije Zeleni katastar i do danas okupili 150 članova.
„Tek što smo uspjeli izlobirati Grad da napravi Zeleni katastar, Grad nas iznenadi i posijeku cijeli drvored na Fažanskoj cesti. To nas je šokiralo jer su ta stabla zdrava. Neke od ladonja na Giardinima jesu bile bolesne iako je i tu pitanje zašto je do toga došlo i tko je odgovoran da su nestručnim orezivanjem dovedene u takvo stanje. Čini mi se da kod ljudi u vlasti nema svijesti da je stablo živo, da nije isto je li ono staro tri godine ili 100 godina, da znači puno toga osim same estetike. Svaka inicijativa treba osvješćivati ljude da shvate da to nije stvar matematike, da jedno staro stablo zamijeniti jednim mladim nema ni blizu isti učinak“, kaže koordinator pulske inicijative Petar Ćurić.
Vijećnica u Gradskom vijeću Pule Dušica Radojčić navodi da je u posljednjih nekoliko godina u tom gradu posječeno i više od 200 stabala na Lungomareu, 75 ogromnih cedrova i borova na Stoji, stabla iz drvoreda na Medulinskoj cesti, a planira se i sječa desetak stabala povijesnog drvoreda u Kolodvorskoj i Ulici starih statuta.
“I to nije sve što se rušenja tiče. Na iduću sjednicu Gradskog vijeća gradonačelnik Zoričić nam donosi prijedlog odluke da se nastavi sječa najomiljenije gradske šume na šetnici Lungomare radi izgradnje ceste. Koliko će stabala točno platiti tu ideju, ne znamo, ali iz iskustva znamo – mnogo”, navodi vijećnica Radojčić koja podsjeća kako je parkove u Puli izgradila još Austro-Ugarska. Nevjerojatno je, ali otada nije planiran ni izgrađen niti jedan novi park, iako se grad znatno proširio.
“Nekada je u odluci o komunalnom redu postojala odredba da se kod građevinskih radova stabla moraju štititi drvenim oplatama te voditi računa da se ne oštećuje korijenje. Sada takve odredbe u odluci više ne postoje, pa nitko tome i ne vodi računa”, navodi Radojčić koja dodaje i bizaran primjer sječe borova radi izgradnje biciklističke staze u šumi u priobalju Općine Medulin, od Volma do Premanture.
“Šuma je porezana da bi se napravila biciklistička staza. Možete li to vjerovati? Projekt izgradnje drugog dijela staze, koja čak ulazi u područje zaštićenog značajnog krajobraza, bit će financiran iz ITU mehanizma za koji je sredstva dobio Grad Pula. Nisam vidjela projektnu prijavu, ali kladim se da negdje piše da se biciklistička staza radi kao mjera prilagodbe klimatskim promjenama”, navodi apsurde klimatskih politika u Hrvatskoj Radojčić.
No, pulski su primjeri samo mali dio od mora primjera upitne sječe stabala u cijeloj Hrvatskoj, a među rijetkim pozitivnim primjerima ističe se Grad Varaždin koji je u 2024. ponio i titulu Europskog grada stabala zahvaljujući sveobuhvatnom pristupu upravljanju drvećem.
EU je pak u lipnju usvojila Zakon o obnovi prirode koja propisuje i obavezu državama članicama, pa time i Hrvatskoj, da do 2030. ne dođe do neto gubitka gradskih zelenih površina i prekrivenosti gradova krošnjama stabala u odnosu na 2021. u svim gradovima.
“To samo potvrđuje značaj zaštite drveća kojeg i mi forsiramo u našem prijedlogu Uredbe o zaštiti stabala. Zaštita drveća neminovno postaje obveza naših gradova i može se dobro implementirati kroz ovaj nas prijedlog uredbe. Uredba upravo nudi formalno pravni okvir za postizanje tog cilja kojeg je postavila EU”, kaže Pekas.
Dok se gradovi suočavaju sa sve toplijim ljetima i gotovo nepodnošljivim vrućinama, trebala bi rasti svijest o važnosti stabala. Od obrane od poplava, do snižavanja temperature u gradu, proizvodnje kisika, hladovine, estetike, ljepote, njihova je važnost nemjerljiva. No, odnos prema stablima u Hrvatskoj ostaje ambivalentan. Dok dio građana s dubokim emocijama proživljava prizore masakriranih stabala, dio onih koji djeluju u institucijama i dalje djeluje bez ikakve svijesti o tome što stabla jesu, bez svijesti da svako staro stablo itekako vrijedi spašavati, a da se gradske projekte planira oko stabala, a ne preko njih.
“Danas u svijetu postoje suvremeni ekološki trendovi i koncepti održavanja urbanih zelenih površina, dok kod nas nisu ni čuli za to niti prepoznaju potrebu za prilagodbama javnog prostora u svrhu zaštite prirode, stabala, bioraznolikosti, životinja, tla… Jako sam razočaran što smo toliko nazadni po tom pitanju od ostatka Europe”, zaključuje Pekas koji putem društvenih mreža piše i zagovara uvođenje i drugih suvremenih ekoloških koncepata kao što su ‘svibanj bez košnje’, livade za kukce, minimiziranje nepropusnih površina, sadnju trajnica u parkovima umjesto maćuhica i slično.
No, i među lokalnim političarima i djelatnicima komunalnih poduzeća po cijeloj zemlji vidljiv je nedostatak edukacije i znanja.
„To je neznanje danas vrlo opasno jer stabla nisu više samo pluća i ukras grada – stabla u gradovima zbog klimatskih promjena postaju preduvjet našeg opstanka u njima”, zaključuje Radojčić.
Osam gorućih problema u odnosu prema stablima
Gorući problemi po hrvatskim gradovima koje inicijatori smatraju da bi se Uredbom o zaštiti stabala uspješno mogli riješiti su, kako navode, sljedeći:
- Stara stabla s velikim krošnjama odumiru ili ih se nekontrolirano sječe, a ne nadomješćuju se dovoljnim brojem novih. Kad odumru i posljednja najstarija gradska stabla, za nekoliko godina naša djeca neće moći sjediti u hladovini velikih stabala jer se danas redovito ne sade nova, a nemilice se sjeku postojeća!
- Stara stabla koja u gradu već imaju neku povijesno kulturnu vrijednost, iznimno su stara, turistički atraktivna ne uživaju nikakvu pravnu zaštitu i mogu biti žrtva već prve veće investicije ili gradnje. Takodjer znakoviti drvoredi koji za grad imaju monumentalnu vrijednost nisu zaštićena i mogu biti izmasakrirana kad se gradonačelnicima sprdne.
- Grad nema zeleni katastar pa negativan trend brojnosti stabala ostaje neevidentiran, nekontroliran i praktički neprimjetan. A imamo obvezu prema EU ne smanjivati brojnost gradskih krošnji.
- Prilikom izrade građevinskih projekata i planova postojeća stabla koja se nalaze na parceli se ne uzimaju u obzir, ne valorizira ih se i nema izrade elaborata već ih se beskompromisno uklanja kao da nemaju apsolutno nikakav značaj.
- Na gradilištima investitor i izvođač ne štite stabla prilikom radova od mogućih oštećenja i ništa ih na to konkretno ne obvezuje. Stablima se bagerima i nasipavanjem šute uništava korijen, oštećuju debla i krošnje i nitko to ne kontrolira. Ona kasnije pate, postaju bolesna i prijete sigurnosti i zdravlju građana.
- Oko vrata korijena se ne ostavlja minimalni razmak otvorenog zemljanog prostora od debla već se sve asfaltira tik do samog debla. Čak se i rubnjaci stavljaju tik do samog debla (Pula) što djeluje poput okova. Stabla djeluju ko da su naši robovi umjesto da zaslužuju našu punu zaštitu, vrjednovanje i strahopoštovanje.
- Konstatni gubitak stabala ostavlja drastične posljedice na urbanu mikroklimu, na urbani ekosustav, na bioraznolikost, kvalitetu zraka i zdrav i ugodan život u gradu za građane. Da ne govorimo o tome kako se umanjuje i estetska i ambijentalna vrijednost javnog prostora.
- Kompletno uklanjanje drveća i grmlja u proljetnim i ljetnim mjesecima enormno šteti ne samo gradskoj mikroklimi već i bioraznolikosti jer uništava staništa domaćim vrstama ptica, pticama pjevicama i pticama selicama. U Njemačkoj je ovo regulirano u općem Zakonu o zaštiti okoliša i oni to shvaćaju vrlo ozbiljno.
