Ukrajina
Koliko se moglo zaključiti iz izjava viđenijih i manje viđenih ljudi iz političke oporbe – mora da je jako, jako vruće na tajnom tržištu nemoralnih zastupničkih ruku kad je obučavanje ukrajinske vojske u pitanju.
Ukrajinski rat ubrzava proces dezintegracije institucionalne strukture Evropske unije. Već poslije izbijanja financijske krize 2008. postalo je jasno kako EU ima previše sistemskih defekata.
Nikada SAD nije gazdovao Rusima i Kinezima i nikad neće, nikada te velike zemlje nisu bile američke kolonije ili protektorati da bi se imali razloga/potrebe – odmetnuti.
Sadašnja ruska ofanziva sugerira da Putin i dalje misli kako zapadna posvećenost Ukrajini može biti potkopana zbog nestašice energije i ekonomskih problema u većem dijelu Evrope.
Smije li ukrajinska vojska prijeći državnu granicu Republike Hrvatske i borbeno se obučavati na njezinom teritoriju, ako takvo što izričito zabranjuje njezin ustav?
Rijetki su mediji prenijeli vapaje najprezrenijih čije je istupe na konferenciji COP27 obilježila snažna antiratna, antikolonijalna i nerijetko radikalna antikapitalistička poruka.
U aktualnoj je predkataklizmičnoj zbílji od iznimna značenja radikalan zaokret proamerički podaničke i proturuski isfrustrirane kancelarije Olafa Scholza od 16-godišnje uzlazne prakse njemačke Mutti.
Jesu li Rusi krivi što su birokratski poslovođe EU-a grlom u jagode uletjeli priključiti se SAD/NATO-ovim sankcijama Moskvi, pa otvorili Pandorinu kutiju inflacije/recesije nesagledivih posljedica i trajanja?
Europska komisija i Njemačka otvaraju temu poslijeratne obnove Ukrajine, u kojoj je Svjetska banka procijenila štetu, do sada, težu od 350 milijardi eura. To će biti posao milenija, pa zapadni lešinari počinju kružiti.
Ako Andrej Plenković želi i dalje zidati evropsku karijeru instalirajući ukrajinski rat u Hrvatskoj, dužan je prethodno izboksati suglasnost predsjednika Repulike, političke oporbe i većine građana.
Rat između Rusije i Ukrajine ne samo da je uništio živote mnogih hiljada ljudi u obe države, već je i zadao težak udarac levom i levo-liberalnom političkom diskursu na Zapadu.
U kakvoj su međusobnoj vezi Julian Assange, američki rat protiv Rusije u Ukrajini i najveće prirodne katastrofe u svijetu u posljednjih pedesetak godina? Itekakvoj.
Budući da Njemačka nema po cca 40 posto plina, nafte i ugljena te ih je do sada kupovala u Rusiji, grubo izbija na vidjelo da joj to SAD i „partneri“ nisu kadri nadomjestiti.
Današnja teška situacija može lako da izmakne kontroli, ali ovaj put uz mogućnost nuklearne katastrofe. Sam opstanak svijeta zavisi od razboritosti, diplomacije i spremnosti na kompromis sviju strana.
Lekcije za obnovu progresivnog internacionalizma: Što bi moglo sačinjavati “emancipacijski zagrobni život” beogradskog duha nesvrstanosti?
Kad najesen i nazimu, s nastavkom u proljeće, počnu masovni socijalni nemiri protiv vlasti te veće ekonomije zatrokiraju, bit će piši kući propalo je.
Najozbiljniji doprinos analizi uzroka rata u Ukrajini dali su zapadni marksisti, koji ih traže u neprevladanoj sistemskoj krizi globaliziranog neoliberalnog kapitalizama.
Iako je od početka ruskog napada na Ukrajinu prošlo više od četiri meseca malo ko od političkih ili vojnih analitičara se usuđuje da prognozira ishod.
Je li prošlo vrijeme evropskog jedinstva u vezi s Ukrajinom? Rusko-ukrajinski sukob izaziva nepovjerenje među državama EU-a, a podjele će se vjerojatno i dalje produbljivati.
Postkomunistička Rusija vjerovala je da je njena sudbina da postane dio transformisranog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja.
