Na zgradi na Laništu 10 naslikana je parafraza nacističke zastave prije nekoliko mjeseci. Mural je prijavljen policiji još tijekom nastajanja, a ona ga još uvijek nije uklonila. Kreatori tvrde da su za njega imali dozvolu, dok Grad Zagreb jedanaest dana ne odgovara na H-Alterove upite o tome, niti reagira na mural, premda su okolni grafiti puni poruka mržnje izbrisani. Međutim, ne brinite, sve je to dio zagrebačke ljetne idile!
Dragi čitatelji, vjerujte kad vam kažemo, ljeto u Zagrebu je idila. Znamo, užareni asfalt i prašina prometnih radova ne ulaze u tipičnu fantaziju savršenih ljetnih avantura, no Zagreb skriva sasvim druge čari koje će čak i najokorjelije mrzitelje paklenih vrućina uvjeriti da je ljetna metropola raj. Dio je vas jamačno već pobjegao na more, ali kako si trećina ljudi u Hrvatskoj ne može priuštiti godišnji odmor jer ima manje od sto eura ušteđevine na bankovnom računu, sigurni smo da se mnogi od vas znoje ovdje s nama. Stoga vam donosimo vodič za promjenu perspektive, da i vi uživate u svim blagodatima zagrebačkog ljeta.
Sjednite na Bajs, izbjegavajte rupe u pločniku i provozajte se preko Save, primjerice, do Laništa. Kupite sladoled i zauzmite klupicu u hladovini krošanja, primjerice, u unutrašnjem parku između zgrada Laništa 10, 12 i 16, te promatrajte starce kako u popodnevnoj razonodi igraju ping-pong. Osjećate li idilu? E pa, najbolje tek dolazi.
Da ste se do prije par dana na toj lokaciji okrenuli oko sebe shvatili biste da se nalazite usred nevjerojatne, spontano iznikle kvartovske izložbe. Jest da je većina radova bila kopija zagrebačkoj publici već dobro poznatih predložaka, o kojima smo i mi pisali prošle godine, no ima neka nepobitna energija u tome da ih se sve vidi na okupu. “Ubi Srbina!” i “Hitler voli Dinamo” dugo su klasici, kao što su i svastike i prekriženo ćirilično č, dok “zabranjeni muslimani i židovi” te “Hrvatska za Hrvate” osuvremenjuju izložbu postavljajući je u kontekst novog vala anti-migrantske retorike.
Nakon što je H-Alter poslao upite gradu, ovi su grafiti nažalost izbrisani (iako ne i sva prekrižena ćirilična č) no ne bismo vas krivili kad ih isprva ne biste uočili da su još tamo. Ignoriranje sličnih uradaka po gradu ključan je faktor u održavanju vlastitog mentalnog zdravlja, posebice kad otvorene simpatije prema nacizmu u javnom prostoru postaju sve učestalije u glavnom gradu, koliko i u ostatku države. Pokušajte zato, kad nađete slične tragove tog mladenačkog zanosa, ignorirati činjenicu da su takvi grafiti tek odraz kolektivne svijesti nekog mjesta. Ne razmišljajte o tome da iza svakog takvog “bezazlenog grafita” stoji opipljiva materijalna šteta, poput porasta zločina iz mržnje od 136 posto unazad pet godina ili porasta broja napada na strane radnike od 700 posto u odnosu na 2024. Nemojte razmišljati ni o tome da su navedene statistike iz 2025., a sudeći po onome što se događa u ovoj, sluti samo na gore. Samo se prepustite trenutku.
Iako je nakon H-Alterovih upita većina ovih grafita izbrisano, posljednji u ovoj galeriji (dolje desno) koji se nalazi samo par metara dalje je ostao netaknut.
Napokon, pri izlasku iz parka obratite pozornost na zgradu Lanište 10 i upijte grande finale izložbe, umjetninu koja se ističe iz oceana klasičnog navijačko-fašističkog diskursa. Reichskriegsflagge, odnosno nacistička ratna zastava, s Dinamovim logotipom umjesto svastike i “KBZG” umjesto križa, nije tek puki grafit nažvrljan u prolazu, već pravi pravcati mural koji je za nastajanje zahtijevao vrijeme i opremu. Fenomenalno, što sve mladi mogu kad žele! Iako ove godine Zagreb nije imao reprezentativan povijesni koncert poput lanjskog Thompsonova, fašistički kvantni skok kojem svjedočimo u proteklih godinu dana njegove je proročke riječi s tog koncerta ostvario: “Preuzmite Hrvatsku potpuno”. Predivno, mladi se napokon okupljaju oko nekog cilja, napokon preuzimaju glavnu riječ, i to sve potpunije! I kako lijepo od grada da, iako je nemušto prebojao druge grafite, ovu krasotu ostavlja još danas. Milina!
No kultura nije sve što Zagreb ljeti nudi, glavna su atrakcija ipak ljudi. Razgovarate li sa stanovnicima, npr. onim starcima koji igraju ping-pong, primijetit ćete da su oni vrlo susretljivi, te da će vam rado reći da se nacistički mural tamo nalazi svega nekoliko mjeseci. Jedna vas starija stanarka iz zgrade koju mural krasi možda pozove i gore, pa vam lijepo objasni kako su ga izradili pristojni mladi momci – baš kao što ste i vi – te da ga je neki od sustanara ipak prijavio policiji kad se on još izrađivao. Također će natuknuti da su momci djelo ipak uspjeli završiti jer su tvrdili da za njega imaju dozvolu. Kad simpatičnu gospođu, čije je prezime poznato redakciji, upitate zna li tko je predstavnik stanara, ispostavit će se da je to upravo njezin sin. To su te slučajnosti koje Zagreb čine onime što jest, a ljeto u njemu toliko romantičnim. Slučajnosti poput toga da stilizirani naci-barjak još uvijek tamo stoji, zakonskoj zabrani isticanja nacističkih obilježja unatoč, premda policija zna za njega otkad još nije ni završen, a Grad Zagreb jedanaest dana, otkad smo im poslali prvi upit.
O čovjekoljublju i drugim kvalitetama naših nadležnih nešto kasnije, zasad bismo se osvrnuli na opuštenost ljetnog Zagreba. Daleko je to od nervoze koja metropolom struja izvan ljeta. Za vrijeme srpanjske čarolije, svi su stanovnici toliko laganiji i neformalniji. Recimo, nazovete li Damira, predstavnika stanara Laništa 10, on vam neće dati svoje prezime, ali će vam rado kulerskim tonom priznati da on tamo ne živi, nego na Dubravi: “Ja sam predstavnik čisto da ne bi neko vanjski… ovaj, uzimam poveću svotu novca, a nitko se toga zapravo ne želi primiti.”
Ako s Damirom nastavite razgovarati o tome kad je mural nastao, reći će prije mjesec dana i da on dozvolu nije dao, a ako mu spomenete policijsku prijavu, neće se ničega sjećati, za razliku od svoje majke koja pamti da je on policiji rekao “da se ne miješa u politiku”. Divna je to i staložena misao, dostojna nepokorenog grada, no plemenita koliko bila ne možemo odgovornost za sjajnu fresku svaliti na Damira, a paradoksalno čak ni na omladinu koja ju je napravila. Želite li stvarno pronaći osobu kojoj ćete čestitati na tome što se mladi danas ovako hrabro i angažirano druže, napose u navijačkim skupinama, a zbog čega je Zagreb ljeti takvo osvježenje, morat ćete kucati na više instance.
Stoga krenite redom, a u procesu produbite svoju ljubav prema ovom gradu. Prvi na popisu je Mjesni odbor Lanište, čiji će vam predsjednik Antun Petrić zahvaliti na informaciji i obavijestiti vas da je mural prijavljen komunalnom redaru. Na pitanje je li MO Lanište izdalo dozvolu, reći će “Pa zar vi mislite da bi VMO Lanište dopustilo stvaranje takvih gluposti koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo. Niti u snu”. Ah taj zagrebački temperament, njegova ključna vrlina.
Drugi je GNK Dinamo koje možete pitati koje konkretne mjere klub provodi u borbi protiv diskriminacije i netolerancije, te bilježi li statistike o profašističkim incidentima i jesu li u porastu. Dinamo nominalno ima propisanu strategiju o nogometno-društvenoj odgovornosti u kojoj kao cilj navode borbu protiv diskriminacije i netolerancije, zbog čega su pitanja sasvim opravdana, prema tome ako ne dobijete odgovore na njih (a i ako samo pratite vijesti) znate da tu strategiju imaju samo na papiru. Mi na taj upit tako nismo dobili ništa, pa zadovoljno možemo zaključiti da vodstvo Dinama itekako poticajno utječe na politički angažman mladih navijača, čime doprinosi stvaranju zdravog, pluralističkog okruženja u Zagrebu, također njegove velike prednosti.
Treća na našoj listi nalazi se policija, u drugim mjestima strah i trepet, no u Zagrebu, kako bi mladi rekli, chill. Umjesto sputavanja urbane kreativnosti i duha, čak i kad je neki dušobrižnik to htio prijavljujući mural, policija je ne samo dopustila finalizaciju oslika, nego ga je i ostavila tamo da se mjesecima ponosno ljeska u svom svojem crveno-crnom ponosu. Pošaljete li policiji upit o tome kad su dobili prijavu, je li itko priveden, zašto mural nije uklonjen, te radi li policija na suzbijanju političkog ekstremizma u redovima navijačkih skupina, također nećete dobiti odgovor. Šesta policijska postaja će vas možda preko telefona, tjedan dana nakon originalnog upita, uvjeravati da su odgovori u izradi kod MUP-a, no ne nasjedajte na foru; kao i stanovništvo, zagrebačka policija je opuštena.
Četvrti su komunalni redari, koji također ne odgovaraju ništa, a peti, i najvažniji, sam je Grad Zagreb. Prethodno su se omašili zabranjujući Thompsona, pa je jadni pjevač morao svirati u Zaprešiću, ali u ovom slučaju ispali su prave ljudine – jednako poticajne, opuštene i nerepresivne prema svojim građanima kao i drugi, navodno autoriteti, a u biti prijatelji. Te zagrebačke vrline gradska vlast tako obuhvaća i širi jer nam nakon, ponavljamo, jedanaest dana od poslanog upita nisu odgovorili na pitanja jesu li oni dali dozvolu za mural, ima li vlast u planu sustavniju akciju brisanja poruka mržnje kao što je radio s grafitima u centru i postoje li mjere koje poduzima za suzbijanje političkog ekstremizma kod navijača. Vjerujemo da bi Grad isto postupio kad biste im i vi poslali taj upit, jer je Grad toliko chill da na tri od četiri medijska upita naprosto neće odgovoriti, a na onaj četvrti će debelo zakasniti. Ljetno stanje uma cijele godine, bravo Zagrebe!
Šesti su, naravno, vlasti, jedan od glavnih izvora cijele priče, ali oni već nekoliko godina otvoreno normaliziraju fašiza– ovaj, potiču pluralnost mišljenja tako da članovi vladajuće većine pjevaju ustaške pjesme, propagiraju ideju dvostruke konotacije, osuđuju antifašizam, daju apologiju koncentracijskih logora u saboru, potiču ljude da prosvjeduju protiv zatvaranja fašista itd. Njima se upite ne treba slati, oni su dokazano kul, a Zagreb ljeti je kul zbog njih.
“Ali to je samo jedan mural”, neki od vas će zasiktati, “to ne dokazuje da je Zagreb ljeti doista kul”. Ne brinite, čak i nasumična vožnja gradom će otkriti slična remek-djela. Evo još jedne od ludih ljetnih slučajnosti, potpisnik ovih redaka je na Knežiji slučajno uočio isti mural u plavoj varijanti, što će reći prikrivenu verziju iskaza nacističke pripadnosti koja se očigledno ubrzano širi. Slični primjeri se mogu pronaći u Splitu, no vjerujemo da ćete se đirajući glavnim gradom i vi na drugim lokacijama nagledati te nove urbane kulture, žive i žilave.
“Jeste li vi normalni, doslovno uzdižete mural partije koja je odgovorna za milijune stradalih, koja je porobila i Hrvatsku, ako baš želite pričati o Zagrebu, partije koja je Slavene smatrala inferiornom rasom”, već čujemo konzervativnije od vas kako se zgražaju. Kako ne razumijete?! Sve je u redu!
Pa to su samo mladi ljudi, držeći na umu da su navijači mahom iz siromašnijih kućanstava, vjerojatno isti oni koji ne mogu na more zbog pohlepe političara i poduzetnika. Isti oni mladi koje je obrazovanje zbog iste te pohlepe sustavno iznevjerilo, pa ne mogu ni znati da je fašizam samo mehanizam preusmjeravanja nezadovoljstva krizama na žrtvene jarce poput Srba ili stranih radnika. Uostalom, prijavljivanje i pisanje o ovome u negativnom tonu će im samo osnažiti vjeru da se bore protiv sistema, a ne da se ovakve ideologije šire upravo prema naputcima najmoćnijih i najbogatijih ljudi ovoga svijeta s namjerom da nas na dnu međusobno razjedine; pa bolje je pustiti male naciste da se ižive, pa da ih samo od sebe prođe.
Pa tako i tako je to samo grafit i ne šteti nikome, pa smislenije je trošiti vrijeme na konstruktivnije stvari, pa tko nije crtao kukiće u osnovnjaku, pa sve je to dio odrastanja, pa nema pravog fašizma u 21. stoljeću, pa ne znaju ti klinci ništa o tome, pa ovo, pa ono, i tako svakim sljedećim “pa” sve više nasilja i sve više mržnje i sve veća normalizacija povijesnog fašizma, sve dok ne dođe do točke prevrata i možemo reći “pa-pa” ovo malo prava i slobode koju danas imamo. Jer niti treba puno pravih ideologa i pobornika fašizma da zlo trijumfira, niti oni trebaju znati što propagiraju – ono što je potrebno je da većina na to stavi prste u uši i povjeruje da ih se politika ne tiče.
Pardon, malo smo skrenuli s teme, željeli smo reći da je Zagreb ljeti takva idila jer se svi međusobno poštuju. U to ime, ostavljamo vas s amaterskim prijevodom predivne pjesme velikog Daniela Kahna, anticionističkog židovskog glazbenika, o toleranciji i ljubavi prema svim ljudima:
“Ako zazovu mržnju i nasilje, daj im da zbore, to im je pravo;
Svoje prosvjede utišaj, ne želiš valjda, započet tuču;
Jer u tučnjavi su najbolji
Prigrli fašista i bit ćeš blagoslovljen
[…]
I ako osjetiš duboko u crijevima
Oštricu nacističkog bodeža
Prigrli fašista što stvorio si”
