“Ljudi koji dolaze posuditi bušilicu ili šator upoznaju se, razmjenjuju savjete, uče jedni od drugih, a to je nešto što danas, u vremenu kad sve više stvari radimo online i sami, sve rjeđe imamo priliku doživjeti u svakodnevnom životu”, kaže Nina iz Zelene Istre, udruge koja otvara prvu hrvatsku knjižnicu stvari.
Građani Pule žele posuđivati male kućanske uređaje, vrtnu i dvorišnu opremu, alate, predmete za zabavu i događanja te opremu za izlete i putovanja. Pokazala je to anketa koju ju provela udruga Zelena Istra pripremajući se za otvaranje knjižnice stvari, gdje ljudi umjesto knjiga posuđuju različite uporabne predmete štedeći tako i novac i smanjujući otpad.
Iako u zapadnoj Europi takve “knjižnice” nisu rijetkost, Hrvatska tu zaostaje pa će pulska knjižnica biti prva takva u Hrvatskoj. Inspirirala su ih iskustva ljubljanske Knjižnice Reči.
“Knjižnica stvari je puno više od praktičnog rješenja za štednju novca – ona aktivno gradi zajednicu. Ljudi koji dolaze posuditi bušilicu ili šator upoznaju se, razmjenjuju savjete, uče jedni od drugih, a to je nešto što danas, u vremenu kad sve više stvari radimo online i sami, sve rjeđe imamo priliku doživjeti u svakodnevnom životu”, kaže Nina Brnić iz Zelene Istre.
Iz udruge smatraju kako će ovakav model posebno koristi mladima bez iskustva, umirovljenicima, nezaposlenima i kućanstvima s nižim primanjima, kojima posudba umjesto kupnje znači stvarnu, opipljivu uštedu i veću samodostatnost.
Knjižnica će djelovati u sklopu Radione Re-Geppetto koja se nalazi u Društvenom centru Rojc. To je jedna vrsta stalnog repair caféa, prvi takav prostor u Istri, koji je Zelena Istra pokrenula još 2021. godine, gdje građani mogu doći popraviti manje kućanske uređaje, namještaj, bicikle ili tekstil uz pomoć našeg majstora.
“Knjižnica stvari bit će prirodna nadogradnja tog prostora – ista lokacija, isti duh dijeljenja i brige o stvarima, samo prošireno na posudbu”, kaže Nina.
Knjižnica čije se otvaranje očekuje u rujnu bit će otvorena svaki dan u radnom vremenu Radione – ponedjeljkom, srijedom i petkom ujutro, te utorkom i četvrtkom poslijepodne. Vodit će je Marko Grbac, voditelj Radione Re-Geppetto, koji će preuzeti i ulogu knjižničara.
“Najveći preduvjet za pokretanje ovakve knjižnice je imati prostor i osobu koja će je voditi – i tu smo, iskreno, u boljoj poziciji od većine organizacija koje bi htjele pokrenuti nešto slično, jer već imamo oboje: prostor Re-Geppetta i voditelja radione kao budućeg knjižničara. To je upravo ono što najviše koči nove inicijative – nemaju gdje smjestiti fond ili nemaju nikoga tko bi sustavno vodio posudbu”, kaže Brnić.
Uz to, potrebno je nabaviti početni fond predmeta što iziskuje znatna sredstva. Zelenoj Istri je to omogućila uspješna prijava na Erasmus+ program.
“Ono što nam je i dalje izazov jest sama organizacija sustava – kako pratiti mnoštvo predmeta, osigurati da se vraćaju u dobrom stanju, riješiti pitanje odgovornosti za štetu. Uz to, temeljni preduvjet je i povjerenje zajednice – cijeli koncept knjižnice stvari stoji ili pada na tome hoće li ljudi predmete vraćati u dobrom stanju i na vrijeme. To se ne može propisati pravilnikom, nego se gradi postupno, kroz transparentnost i osjećaj da je knjižnica zajedničko dobro, a ne bezlična usluga”, ističe Brnić.
U anketi se pokazalo da je većina građana spremna platiti simboličnu godišnju članarinu, najčešće spominjani iznos bio je oko 10 eura, kao način da se osigura održivost sustava. Za skuplje predmete iz udruge razmišljaju i o povratnom depozitu, jer je anketa pokazala da ga građani smatraju prihvatljivim ako je razuman i jasno objašnjen.
Među pojedinačnim predmetima koje bi željeli posuđivati građanima je apsolutni favorit usisavač za dubinsko čišćenje, slijede parni čistač, projektor, krovna kutija za auto i visokotlačni perač. Visoko su i stvari poput šatora, projekcijskog platna, dehidratora za voće i povrće, karaoke seta pa čak i stolova s klupama za veća druženja – dakle predmeti koje ljudi trebaju povremeno ili sezonski, ali ih je preskupo ili nepraktično kupovati za par korištenja godišnje.
“To se savršeno poklapa s onim što je i logika same knjižnice stvari – građani prvenstveno žele pristup predmetima koji su skupi, glomazni za skladištenje u malim stanovima, ili im jednostavno trebaju samo povremeno. Doprinos je puno konkretniji nego što se na prvi pogled čini. Svaki put kad netko posudi bušilicu umjesto da kupi vlastitu, to je jedan manje proizveden uređaj, manje potrošenih sirovina, manje energije utrošene u proizvodnju i transport, i na kraju jedan predmet manje koji će za par godina završiti na otpadu, često nakon što je korišten svega par puta u životu. Kad se to pomnoži na razini cijele zajednice, radi se o mjerljivom smanjenju potrošnje resursa”, naglašava Nina.
Iako će pulska knjižnica biti prva u Hrvatskoj koja će pokrivati ovako širok opseg stvari, u Belom Manastiru već 12 godina djeluje prva Knjižnica alata koju vodi Udruga romskog prijateljstva Luna, a koja se fokusira na posuđivanje alata kao što su motorne pile, kosilice, trimeri, čekići, miješalica za beton i slično. Iako udruga okuplja romsku nacionalnu manjinu, Knjižnica je otvorena svima. Osim samog posuđivanja, održali su i brojne radionice i edukacije za upravljanje složenijim alatima.
Kako se Hrvatska scena posuđivanja ipak širi govore i pripreme za otvaranje druge knjižnice alata u Sesvetama, u prostorima bivše tvornice Sljeme. Kada će sesvetska knjižnica alata biti otvorena ovisi o tome kada će inicijativa Sljeme za sve dobiti prostor na trajno korištenje.
“Želimo omogućiti ljudima da koriste prostor i formirati zajednicu oko tog prostora. Knjižnicu alata želimo pokrenuti jer takvi projekti vode smanjuju nastanak otpada, ali imaju i socijalnu i društvenu komponentu. Želimo potaknuti razvoj zajednice, smanjiti otuđenost i poboljšati dobrosusjedske odnose”, kaže Marko Himelreich, volonter inicijative, koji poziva građane da im doniraju alate koje ne koriste.
“Danas smo svi konzumenti. Kupujemo sve živo i samo stvaramo otpad i beskonačne gomile neupotrebljivih loših stvari. Zato je svaka ponovna upotreba dobrodošla”, ističe Himelreich.
Ponovna upotreba kroz projekte knjižnica stvari naslanja se na politike koje EU već provodi – Pravo na popravak (Right to Repair Directive) i Akcijski plan za kružno gospodarstvo, koji potiču upravo model “proizvod kao usluga” umjesto vlasništva nad svakim pojedinačnim predmetom.
“I hrvatski Plan gospodarenja otpadom prepoznaje ponovnu upotrebu i popravak kao poželjne prakse, ali za sada nedostaju konkretni mehanizmi podrške na terenu koji bi to pretvorili u svakodnevnu praksu građana. Upravo tu rupu žele popuniti knjižnice stvari i repair kafići – ne kao zamjena za sistemske promjene i odgovornost industrije i politika, nego kao dokaz da postoji stvarna potražnja odozdo, koja onda i olakšava zagovaranje sustavnih rješenja”, zaključuje Brnić.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
