Autor: Marijan Vogrinec
Vlada oktroira prigodničarsku i populističku mjeru „Biram Hrvatsku“ neposredno uoči tradicionalne i masovne migracije iseljenika, iz EU-a u domovinu gdje slave Božić i Novu godinu.
Da Andrej Plenković ne drži do zdravlja nacije kao do lanjskog snijega, ne bi u državnom proračunu olako maznuo bankrotiranom zdravstvu 6,4 milijardi kuna i njima uplatio prvu ratu za Rafale.
Putin je više puta u posljednje vrijeme izjavio kako je NATO izigrao obećanje da se neće nakon raspada SSSR-a širiti na Istok. Realno, nema nikakvih izgleda da će Moskva ikad više vratiti Ukrajini Krim.
Da neke obiteljske računice nisu uvažile ekonomsku varijablu, zar bi se tih 5000 i kusur roditelja/ica tek tako odrekli radnog mjesta i uzeli povlastice tzv. roditelja odgojitelja?
Austrijska javnost, njezina vlast i Katolička crkva napokon su odlučili reći “ne” i najmarginalnijim izljevima hrvatske inačice genocidnog nacifašizma.
Budalama željnim vlasti po svaku cijenu COVID-populizam je pričuvna opcija, budući da njihove autsajderske opcije nemaju nikakve šanse. Vidi im politički rejting.
Kao trenutno najmoćniji političar u zemlji Andrej Plenković se osilio, pa je valjda smetnuo s uma da je premijer i cijepljenih i necijepljenih, i da mu je dužnost naći kompromisno rješenje.
Istina najviše boli, a „prostoseljački“, izravan i namjerno grub novinarski rječnik i stil Borisa Dežulovića izazovno usmjerava pozornost na suštinu problema.
Premijer Plenković i ministar Aladrović uistinu dobro žive na „fenomenalnomu mjestu za život“. Vrijeđali bi istinu kad bi kazali da žive loše u državi u kojoj drugima kroje gaće.
Mjesečni sve novi i novi dugovi poprimaju zastrašujuće dimenzije, a nije izlaz u drastičnom poskupljenju usluga u javnom zdravstvu i lijekovi, jer to ne dopušta životni standard najvećeg broja tzv. malih/običnih ljudi.
Rascijepljeni SDP još je nesposobniji biti iole respektabilnija opcija, vrijedna biračkog prepoznavanja i glasa povjerenja.
Dokaže li se da je Hrvatska trošila europski novac namijenjen nadzoru granice nezakonito, može doći do suspenzije plaćanja, novčanih kazni ili zahtjeva za povrat tog novca. To lijepo zvuči, ali je nerealno i licemjerno.
Podmorničarska kriza među tzv. zapadnim saveznicima, gdje su EU i Francuska izigrani, jest sitan eksces u ukupnosti odnosa, a velika pouka.
Proširenje EU-a na zapadnom Balkanu do daljnjega ostaje na dugačkom štapu, problem migranata neriješen, pandemijske fige u džepu i dalje stisnute i svi ini upitnici – neupitni.
Kad su vladajući napokon uvidjeli da ne komuniciraju kvalitetno javnosti svoju polit-epidemiologiju i da im propagandne akcije manje-više padaju u vodu, čini se da zaoštravanje i strogoća opet dolaze u obzir.
Sljedeći će dani ili tjedni, dok glasanje o kandidatu Radoslavu Dobroniću za predsjednika Vrhovnog suda RH ne dođe na dnevni red Sabora, pokazati jesu li se državni Tom i Jerry napokon prizvali pameti.
Naprasno, prekonoćno ukidanje tzv. prešutnih prekoračenja dopuštenog minusa na bankovnim računima dovodi u pitanje golu egzistenciju gotovo milijun žitelja Bijedne Naše.
Svaka ozbiljnija raščlamba događaja među Hrvatima na zapadnom Balkanu po raspadu SFR Jugoslavije vodi istom zaključku: desno se posrnuće u političkom tzv. mainstreamu predstavlja kao domoljublje i državnička mudrost.
Kakvo je to “izravnavanje računa”, ako sada Zapad nema lijek za tešku tragediju milijuna nedužnih civila u humanitarnoj, izbjegličkoj/migrantskoj afganistanskoj krizi kojoj se ne vidi razumno rješenje?
Christian Schmidt je usred vrućeg ljeta sjeo u vruću kuhinju s opasno pištećim bosanskim loncem, a sasvim pouzdano neće biti chef. Ma što on mislio o tomu, ma čemu se nadala Angela Merkel.