Oko 90 posto djece nakon razvoda pripadne majci. Često se radi o dogovoru oba roditelja, ali muškarci su u tim slučajevima indiferentni, ili pretpostavljaju da ne može biti drugačije. Nekolicina samohranih očeva u Hrvatskoj, bilo zbog razvoda ili smrti supruge, ruše stereotipe o očinstvu i suočavaju se s mnogim preprekama. Društvena očekivanja im smetaju u traženju podrške, a izvori pomoći su rijetki.
Čini se da se prava očeva koriste samo u raspravama o ženskim pravima, to jest kada netko stekne dojam da se o ženama govori previše. U stvarnosti se o ulozi oca, aktivnom očinstvu i samohranim očevima u hrvatskom javnom prostoru ne govori, već pretpostavlja da su žene za odgoj djece naprosto prirodno sposobnije, a muškarci sukladno tome za odgoj jednostavno nesposobni.
Upravo zbog tih pretpostavki muškarci se za skrbništvo nad djecom pri razvodu niti ne bore, a djeca najčešće pripadnu majkama.
Centri za socijalnu skrb i sudovi dijele mišljenje javnosti, pa oko 90 posto djece nakon razvoda pripadne majci. Često se radi o dogovoru oba roditelja, ali muškarci su u tim slučajevima indiferentni ili pretpostavljaju da ne može biti drugačije. Nekolicina samohranih očeva u Hrvatskoj, bilo zbog razvoda ili smrti supruge, ruše stereotipe o očinstvu i suočavaju se s mnogim preprekama. Društvena očekivanja im smetaju u traženju podrške, a izvori pomoći su rijetki.
Međutim, za očeve postoji nekoliko programa pomoći, savjetovanja i podrške. Društvena se percepcija polako mijenja, mlađi očevi lakše i češće traže pomoć. Od početka kolovoza 2022. godine muškarci imaju pravo na očinski dopust u trajanju od 10 ili 15 radnih dana, a od uvođenja ga je iskoristilo oko 60 posto novih očeva.
Udruga LET koja, između ostalog, provodi medijaciju dogovora o Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kaže da se očevi danas pri razvodima češće žele viđati s djecom, ali djeca žive kod majki. Na njihovoj je web-stranici dostupna i publikacija Samohrani otac, u kojoj svi zainteresirani mogu naći informacije o podršci, pravima i savjete za odgoj djece u jednoroditeljskoj obitelji.

Elizabeta Matković, socijalna radnica iz organizacije Status M radi s očevima zainteresiranima za aktivno očinstvo na projektu Festival Tata. Za edukacije u sklopu tog projekta prijavljuju se očevi koji su uključeni i proaktivni, ali žele naučiti više. Primjećuje da se mladi očevi sve više uključuju u aktivnosti udruga kao što su Status M i Roda, te da ih nije sram koristiti očinske dopuste. Većina tih očeva su u braku ili u dobrim odnosima s majkom djeteta. Pričaju joj i o svojim iskustvima diskriminacije. Na primjer, odgojiteljice u vrtiću uvijek zovu majku, iako otac dijete dovodi i odvodi iz vrtića ili doktorica ne dijeli s ocem djetetovu dijagnozu. Očevi koji su u procesu razvoda naglašavaju koliko je teško biti u sustavu, najprije socijalnom pa pravnom.
Ona vodi i mjere stručne pomoći i potpore pri ostvarivanju roditeljske skrbi. „Tu su, u pravilu, tate koji bi voljeli provoditi vrijeme s djecom, ali nisu tijekom braka skrbili o djeci pa sad sami ne znaju kako s djecom razgovarati, što s njima treba raditi i slično. Često su pasivni i prepuštaju stvari slučaju“, govori nam Elizabeta Matković. Ona naglašava koliko je roditelj koji nad djetetom nema skrb, već ga viđa jednom tjedno i svaki drugi vikend, u nepovoljnoj poziciji za razvoj odnosa s djetetom.
Česti su i slučajevi da dijete odbija susrete s ocem jer mu majka govori protiv oca, a samo s ocem nema razvijen odnos pa lako s njim gubi kontakt. U slučajevima nasilja nad ženom ono se ne uzima u obzir te se od žena koje su preživjele nasilje očekuje da s nasilnikom nastave komunicirati i dogovarati u vezi djeteta. Neki očevi žele viđati dijete pod svojim uvjetima i samo kad njima odgovara, a mnogi ne plaćaju alimentaciju.
Žene koje su preživjele nasilje dobro znaju da sudovi često presuđuju u korist nasilnicima, a Severinin je slučaj borbe za skrbništvo ponovno pokazao način na koji nasilnici koriste dugotrajne sudske procese kako bi dulje maltretirali žrtve. S druge strane, nasilje nad muškarcima u Hrvatskoj, i šire, ne shvaća se ozbiljno pa često ostaje neprijavljeno, a većina muškaraca koji trpe obiteljsko nasilje nisu toga ni svjesni ili nemaju podršku pri prijavi.

U događajima i radu udruge Roda majke su aktivne više nego očevi. Kada očevi imaju pitanja onda ih za njih postavlja partnerica, a najčešće se raspituju o očinskom i roditeljskom dopustu. Ivana Zanze, izvršna direktorica udruge, govori: „Očevi se, kad ostvaruju svoja prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, suočavaju s preprekama i diskriminacijom kao i majke – nemaju jasne upute, zbog nedostatka informacija propuste korištenje nekih svojih prava, a poslodavci im znaju osporavati i komplicirati korištenje njihovih zakonom osiguranih prava.“
Podsjećamo da se plaće pri korištenju dopusta isplaćuju iz državnog proračuna, a onemogućavanje korištenja dopusta radniku je kažnjivo. Već više od deset godina Roda provodi niz projekata pod nazivom Budi tata, kojima je cilj informiranje i osnaživanje očeva te zagovaranje promjena praksi i politika koje sprečavaju ravnopravno sudjelovanje oba roditelja u odgoju djeteta. Prošle je godine projekt Budi tata uključivao i online edukaciju o korištenju dopusta i provođenju vremena s djetetom i majkom. Većina je polaznika došla preko partnerice, ali neki i sami ili preko prijatelja, a mnogi su edukacijom zadovoljni te se javljaju i s prijedlozima unaprjeđenja.
Obje H-Alterove sugovornice slažu se da mladi očevi imaju rodno ravnopravnije stavove i lakše se obraćaju za pomoć, što situaciji ipak daje optimističnu budućnost.