U Zagrebu se održava samit moćnog ultrakonzervativnog lobija pod nazivom Vision Network. Zainteresirane čitateljice i čitatelji do petka navečer mogu prošetati konferencijskim dvoranama hotela Dubrovnik, nazvanim po slavnim hrvatskim banovima, pa možda ondje naiđu na poznate njuške koje će ideje zakuhane iza zatvorenih vrata pokušati plasirati na političkim govornicama u Zagrebu, Strasbourgu, Bruxellesu i drugdje.
Iza vrata zatvorenih javnosti, u prostorijama hotela Dubrovnik u Zagrebu, jučer je započeo trodnevni samit internacionalne mreže konzervativnih organizacija pod zajedničkim imenom Vision Network. Jedna od koordinatorica je Željka Markić. Šira javnost za samit možda ne bi ni znala da na kontekst sastančenja konzervativaca nisu ukazale aktivistkinje iz Feminističkog kolektiva fAKTIV na prosvjednoj akciji i medijskoj konferenciji pred malobrojnim zainteresiranim medijima. Na Cvjetnom trgu i pred hotelom Dubrovnik poručile su: “Ne u našem gradu: znamo vam Agendu!”
Lobiji konzervativnih organizacija u prošlosti su pokazali okretnost po pitanju retuširanja svoje biografije i peglanja imidža kada situacija zahtjeva. Tako se ovaj samit po prvi put održava pod imenom Vision Network. U posljednjem su se navratu, prema saznanju medija i aktivista, 2017. umrežavali pod drugim imenom – Agenda Europe. U međuvremenu, njihove je kanale komunikacije probila mreža istraživačkih novinara – u čemu su sudjelovale i zagrebačke Novosti – zbog čega je šira javnost saznala što točno stoji iza njihovih dogovora. Prokazano je da su to akcije poput pokušaja otežavanja raskida braka, onemogućavanja brakova istospolnih parova, predanog rada na kriminalizaciji pobačaja, ali i stvaranja i plasiranja kovanice „rodna ideologija“. Istraživanja su također pokazala da su u ime navedenoga lobija utjecali na odluke Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, pri čemu su domaći konzervativci lobirali preko Davora Ive Stiera, ministra vanjskih poslova u prvom mandatu Andreja Plenkovića. Potrebne financije slijevale su se iz džepova bratskih američkih milijardera i ruskih oligarha. Skupina je preselila svoje komunikacije na druge kanale i prekrstile se u aktualni naziv Vision Network nakon otkrivanja sadržaja poruka koje su razotkrile milijardere financijere i povezanost lobija s europskim političkim strankama poput stranke Vox u Španjolskoj, Pravo i pravda koja je bila na vlasti u Poljskoj i stranke Braćo Italije koja je trenutno na vlasti u Italiji.
Informacije koje pruža spomenuta „neformalna globalna mreža“, kako se nazivaju na službenim stranicama, ne otkrivaju puno toga. Organizaciju odlikuje nevjerojatna lakoća retoričkog uvijanja, čime prikrivaju stvarne namjere. Jer, teško je ne složiti se s nekime tko kaže da je „dobrovoljno okončanje tuđeg života nepravda koju zakon ne bi smio dopustiti“. Nadalje, odbacuju „netolerantne metode radikalne ljevice ili desnice, poput klevete, ideološke kolonizacije političke agende“, pokazujući tako da je cilj pozicionirati stavove i stremljenja osoba poput Željke Markić na nekakav uljuđeni centar političkog mainstreama. Iz pedantno očišćene i ispeglane povelje koja je javno dostupna, indikativnim se čini stav prema kojemu državu treba maknuti što dalje od obrazovanja djece i prepustiti ga u što većoj mjeri roditeljima, pri čemu se posebno ističe pitanje spolnog odgoja. Zato se valja zamisliti nad vezama predanog rada konzervativnih udruga protiv seksualnog odgoja, činjenicom da višegodišnja debata o implementaciji u hrvatske škole nikako da urodi plodom, i rezultatima istraživanja koja ukazuju na nepismenost hrvatske omladine po pitanju, primjerice, informiranosti o kontracepciji.
Konačno, vrijedi vizionarima iz hotela Dubrovnik priznati i organizacijsku okretnost. Na svojim stranicama spominju godišnje samite, dok su lokacije, termini i agende poznati samo insajderskim krugovima, a nekada će, kako se ranije pokazalo, postati i široj javnosti. Približiti im se, za sada, možete ispunjavanjem prijavnice u kojoj je obavezno polje i ime osobe koja vas preporučuje.
Detalji organizacije, ponavljamo, ne otkrivaju puno. Za Europu su na njezinim stranicama navedene dvije koordinatorice. Kao koordinatorica navedena je Sophia Kuby, jedna od čelnica organizacije ADF International čije će proljeće doći s eventualnom pobjedom Donalda Trumpa na predstojećim američkim izborima. ADF (Alliance Defending Freedom) američka je lobistička organizacija koja je pustila svoje pipke duboko u europsku politiku, predlažući nacrte zakona i aktivno sabotirajući implementaciju Istanbulske konvencije.
Uz Kuby, kao koordinatorica za europski kontinent navedena je Željka Markić. Shodno je zato zapitati se i zašto na kritike ne odgovara udruga U ime obitelji koju Markić godinama predvodi. Udruga koja je u posljednjim godinama organizirala brojne hodove za život i uspješan referendum iz 2013. svoje akcije provodi u koordinaciji, a nerijetko i pod direktnim instrukcijama međunarodne mreže lobija. Indikativno je i to što portal Narod.hr nakladnika udruge U ime obitelji, koji ima svoju povijest huškanja i na Feministički kolektiv fAKTIV, nije trznuo odgovoriti feministkinjama koje su netom prije početka tajnog samita konzervativaca u centru grada izišle pred medije.
Niti program, do kojega smo došli tek nešto prije jučerašnjeg početka samita, ne otkriva previše. Za prvi dan su najavljeni razgovori i okrugli stolovi na temu europskog političkog pejzaža, izazovima koji konzervativnim nevladinim organizacijama predstoje i slično. Zajednička druženja, čajanke, ručkovi i (opcionalne) mise, upućuju da su sudionici ovdje došli koordinirati buduće akcije. Za drugi dan najavljeni su razgovori o strateškim odgovorima na kritike i napade, kao i planovi oko organizacije hodova za život (March for Life 2.0, kako piše u agendi) što upućuje na također dobro znanu činjenicu – da tuzemni hodovi za život nisu nikakav autentični izraz hrvatskoga življa koji na njima mlatara hrvatskim amblemima, šireći tako na značenju svojih šetačkih akcija. Dalje, između vremena rezerviranog za umrežavanje i razmjenu iskustava, najavljeni su paneli o transrodnosti, surogatstvu i ostalim temama protiv kojih stoje ultrakonzervativne organizacije umrežene u Vision Network.
Da se ovdje radi o striktno zatvorenom skupu uputila nas je i jedna od domaćica samita koja je dočekivala goste na ulazu u dvorane prvoga kata. Nitko izvan popisa koji stoji pred ulazom u konferencijsku dvoranu, a kamoli mediji, nije dobrodošao, odgovara organizatorica na naš naivan pokušaj prisustvovanja razgovorima prije jučerašnjeg početka samita. Sudeći po srdačnosti s kojim je na engleskom jeziku pozdravljala sumnjičavog rumunjskog gosta (koji nam se predstavio kao član nevladine organizacije, po prvi put u Zagrebu, kaže) s koferima u rukama, zaključujemo da se radi o ponovnom susretu dobro poznatih lica.
Odgovor o razlozima tajnovitosti možda leži i u sadržaju liste uzvanika koji su priredili organizatori, a kojemu, nažalost, nismo mogli pristupiti. Moćan internacionalni lobi konzervativaca bio je ili jest trenutno blizak izvršnim i zakonodavnim vlastima pojedinih nacionalnih država i Europskom parlamentu. Od važnijih imena za Hrvatsku to su (bili) Marijana Petir, Stjepo Bartulica, Ladislav Ilčić i drugi. Iako je skup zatvoren za javnost, zainteresirane čitateljice i čitatelji do petka navečer mogu prošetati hotelom Dubrovnik, točnije konferencijskim dvoranama prvoga kata nazvanima po slavnim hrvatskim banovima – nije potrebno proći recepciju na glavnom ulazu – pa možda naiđu na poznate njuške koje će ideje zakuhane iza zatvorenih vrata pokušati plasirati na političkim govornicama u Zagrebu, Strasbourgu, Bruxellesu i drugdje.
Odgovor zašto se sve drži u tajnosti, i još zanimljivije, na pitanje zašto se inače glasni i na tužbama hitri krugovi oko Željke Markić ovaj put ne oglašavaju na kritike, možda leži i u činjenici da je vizionarima koji sastanče u hotelu dobro poznato da prema njihovim nastojanjima postoji konkretan društveni otpor. I to po svemu sudeći autentičniji, iako slabije organiziran, od njihovih nastojanja koja su za hrvatski medijski mainstream, sudeći i prema niskom odazivu medija na jučerašnjoj konferenciji, od drugorazredne važnosti. Makar dok slični ultrakonzervativni lobiji ne dođu do praga implementacije svojih nakana, kao što je bio slučaj s referendumom iz 2013. Tek tada počinje svesrdno zgražanje i angažiranje liberalnog mainstreama.
