U utorak je na Markovom trgu održan prosvjed pomoćnika u nastavi: “Ostvarujemo pravo na dar za djecu, božićnicu i regres, a u stvarnosti nam se to ne isplaćuje”, rekla je Iva Tadić, predsjednica Hrvatske udruge pomoćnika u nastavi za H-Alter. “Država koja se toliko kune u materinstvo i djecu, kršenjem prava pomoćnika u nastavi direktno krši zajamčena ustavna prava naše djece”, rekla je Suzana Rešetar, dopredsjednica Udruge Sjena.
U utorak 26. travnja na Markovom trgu u Zagrebu održan je prosvjed pomoćnika u nastavi, na kojem su se izjasnili da traže poštivanje svojih prava iz temeljnog kolektivnog ugovora, poput dara za djecu, božićnicu i regres, kao i to da pomoćnici diljem Hrvatske dobivaju barem 25 kuna po satu. Dugoročno žele da ih se prizna kao radnike na puno radno vrijeme te da dobiju ugovor na neodređeno:
“Tražimo da se temeljna prava iz ugovora poštuju. U natječajnoj dokumentaciji Europskih strukturnih fondova (ESF) pomoću kojih se financiraju pomoćnici u nastavi piše da ostvarujemo sva prava iz temeljnog kolektivnog ugovora, odnosno pravo na dar za djecu, božićnicu i regres, a u stvarnosti nam se to ne isplaćuje. Također, u prvom krugu pregovora želimo jednakost, odnosno da pomoćnici u nastavi diljem Hrvatske imaju plaćeno barem 25 kuna po satu. Grad Velika Gorica pomoćnicima isplaćuje 24 kuna, a Grad Križevci plaća čak manje od 19 kuna po satu”, rekla je Iva Tadić, predsjednica Hrvatske udruge pomoćnika u nastavi PUN-HR za H-Alter.fzgr
Hrvatskoj udruzi pomoćnika u nastavi Ministarstvo znanosti i obrazovanja još uvijek nije konkretno odgovorilo zašto Grad Križevci plaća pomoćnike u nastavi tako nisko: “Grad Križevci i Koprivničko-križevačka županija se javljaju na isti europski projekt koji ima jednake uvjete za sve, a mi još uvijek nismo dobili konkretan odgovor zašto isplaćuju svoje radnike tako nisko. Kada smo to prijavili 2019. godine tada su Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo gospodarstva obavili nadzor i rekli da usprkos razlike u plaćama nema nikakvih nepravilnosti, što se kosilo s dokumentom kojeg je pomoćnica bivše ministrice obrazovanja Lidija Kralj objavila, gdje je istaknula da je cijena sata od 25 kuna isplaćena svim pomoćnicima koji se koriste bespovratnim sredstvima EU”, nastavlja Tadić za H-Alter.
Međutim, tih 25 kuna je također problematično: “Kada je 2014. godine kada započeo EU projekt kojim se isplaćivalo pomoćnike u nastavi, imali smo satnicu 25 kuna. Tada je minimalna osnovica bila 2,779,35 kn. Danas, 2022. godine, minimalna osnovica je 3,624,06 kn, a mi još uvijek stojimo na 25 kuna”, rekla je Tadić.
Nakon osnovnih zahtjeva poštivanja postojećih ugovora, pomoćnici u nastavi od Ministarstva znanosti i obrazovanja zahtijevaju da ih se prizna kao radnike koji rade puno radno vrijeme:
“Ministarstvo znanosti i obrazovanje treba donijeti odluku kojom nas se priznaje kao radnike koji rade puno radno vrijeme. U Pravilniku o pomoćnicima u nastavi piše da treba donijeti standard zanimanja i kvalifikacije za pomoćnike u nastavi. Dok to ne dobijemo, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja to ne raspiše i ne stvori plan i program obrazovanja mi stojimo na mjestu. Pravilnik je donesen 2018., sada je tri i pol godine na snazi, a u njemu piše da je rok za donošenje plana i programa obrazovanja godina dana”, govori nam Tadić.
“Pomoćnici u nastavi koji pomažu učenicima od prvog do četvrtog razreda rade 20 do 24 sata tjedno, ovisno o tome pohađa li dijete informatiku i vjeronauk. Od petog do osmog razreda rade 25 do 30 sati, ali plaćeni su samo po radu s djecom tijekom nastave, iako se kod kuće dodatno pripremaju za rad i dužni su ispunjavati razne formulare. Stoga smatramo da je to puno radno vrijeme. U Gradu Zagrebu, pomoćnici u nastavi koji rade s djecom od prvog do četvrtog razreda osnovne škole dobiju između 2,200 i 2,300 kuna mjesečno, a kolege u Križevcima znaju zaraditi manje od 1,800 kuna mjesečno”, rekla je Tadić za H-Alter.
Prekarizacija radnih odnosa uvijek donosi nepredvidive poteškoće: “Potpisujemo ugovore na određeno od niti godine dana, a zatim se vraćamo preko ljeta na burzu i ponovno prijavljujemo na natječaj u iste škole da bi radili s istim učenicima. Preko ljeta dobivamo naknadu s burze. Međutim, da bi ostvarili pravo na naknadu moramo imati određeni broj mjeseci rada, a pomoćnicima u nastavi koji rade s maturantima nedostaje mjesec dana rada za naknadu, budući da maturanti završavaju s nastavom polovicom petog mjeseca. Problem koji se javlja je da nitko ne želi raditi s maturantima jer u tom slučaju pomoćnici u nastavi preko ljeta ostaju bez primanja”, napominje Tadić.
“U ovoj zemlji smo se opredijelili da djecu s teškoćama integriramo u redoviti sustav i to je hvale vrijedno, ali to ima svoju cijenu. Ne može to plaćati nitko osim države, to je dio odgojno-obrazovne politike. Hrvatska je lider u EU po prekarnim radnicima, a ministar rada je rekao da moramo sve napraviti da to ne bude tako. Dragi ministre i premijeru, evo vam prilike, imate 4,000 pomoćnika u nastavi koji su klasičan primjer prekarnih radnika u ovoj zemlji. To mora biti zahtjev svih zahtjeva, onda će se svi problemi riješiti. Onda će se radno zakonodavstvo primjenjivati prema pomoćnicima u nastavi, onda ćemo mi sindikati kroz kolektivne ugovore moći regulirati posebna pitanja vašeg statusa”, rekao je Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod.
“Odbor za prava djeteta je 2014. godine temeljem Konvencije o pravima djeteta napisao Hrvatskoj preporuku da treba više sredstava odvojiti za djecu. Tada je istaknuto da nije riješeno financiranje pomoćnika u nastavi. Upravo se radi drugo izvješće i u njemu će pisati to isto jer se ništa nije promijenilo, ali smatram da to neće uzdrmati one koji odlučuju. Kako bi se izvršio pritisak, moramo u koaliciju uključiti roditelje djece s posebnim potrebama, ali oni često još uvijek osjećaju stigmu i boje se izići u javnost. Da je i 5,000 pomoćnika u nastavi, to naprosto nije dovoljno za pritisak”, rekla je dr.sc. Ljiljana Igrić, ravnateljica učilišta za obrazovanje odraslih Idem.
“Država koja se toliko kune u materinstvo i djecu, kršenjem prava pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijskim posrednicima direktno krši zajamčena ustavna prava naše djece, za koju se RH ustavom, kao najvećim pravnim aktom ove države, obvezala, kao i raznim poveljama i konvencijama koje je tako velikodušno potpisivala i ratificirala. Razmislimo o tome kakva je ovo država u kojoj se za zajamčena ustavna prava našoj deci moramo boriti na ulici”, rekla je Suzana Rešetar, dopredsjednica Udruge Sjena.
“Hrvatska potpisuje različite konvencije, dokumente, zakone i pravilnike, ali ništa ne radimo po tom pitanju. To je isto kao ona priča o pristupačnosti i mogućnosti da se sve osobe s invaliditetom zaposle ili stignu s točke a do točke b, ali onda u mnogim zgradama koje su državne i javne, poput škola ili ustanova za izdavanje potvrda ili bolničkih usluga, ne možete ući u tu zgradu jer nemate ono što u Pravilniku piše da mora postojati”, rekla je Tadić za H-Alter.
“Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja su nam jučer poručili kako brzog rješenja nema. Državni tajnik Tomislav Paljak je rekao kako frontalni ulaz pomoćnika u nastavi u sustav u ovom trenutku nije realan te da ovisi o proračunskim mogućnostima. Pomoćnici su u sustavu od 2008. godine. Kakav je to frontalni ulaz? Trenutno smo u 2022. godina, a Ministarstvo još nije osmislilo način rješavanja pitanja statusa pomoćnika u nastavi i stručno-komunikacijskih posrednika, kao da će djeca nestati. Za što vas imamo? Kada se raspisuju natječaji za pomoćnike u nastavi, javi se manje ljudi nego na namještene natječaje. Tko će biti podrška djeci ako ovi ljudi odustanu?”, pita se Rešetar.
Idući koraci ove borbe očitovat će se u nacionalnoj kampanji o kojoj je na prosvjedu pričao Ivan Milatić iz Nacionalne zaklade Asistent: “Nacionalna kampanja kreće polovinom devetog mjeseca. Naša ju Zaklada pokreće skupa sa Zakladom “Mila za sve”. Do kraja ove godine država bi morala dovesti zakonska rješenja, gdje bi pomoćnici u nastavi trebali imati ne samo priznato zanimanje nego i normalnu plaću. Za primjer sam uzeo Sloveniju pri izradi tog nacionalnog zakona i njima je plaća bruto 1089 eura.”
Tadić je za H-Alter istaknula kako Slovenija osim više plaće za pomoćnike u nastavi ima i Centre podrške i inkluzije za djecu s posebnim potrebama: “Centri prihvaćaju djecu s teškoćama gdje ih se rehabilitira terapeutskim jahanjem, bazenom i nizom različitih vježbi. Ondje mogu boraviti nakon nastave. Takav je Centar pomoću sredstava EU izgradila i Crna Gora, gdje su naše kolege ujedno dobili ugovore na puno radno vrijeme, iako samo na godinu dana, koje onda produžuju. Engleska nam nije toliko bliska, ali takvom standardu bismo trebali težiti. Ona ima tri razine pomoćnika u nastavi. Prva razina je pomoćnik koji vrši 20 sati edukacije tjedno, a zarađuje oko 17-18 tisuća funti godišnje. Treća razina ima oko 23 tisuće funti, prijavljeni su na puno radno vrijeme i imaju ugovor o radu na neodređeno.”
Zbog loših radnih uvjeta mnogi pomoćnici u nastavi odlaze u inozemstvo, a u Hrvatskoj ih nedostaje, pa ih roditelji često traže na društvenim mrežama i plaćaju iz svojeg džepa bez ugovora: “Mi imamo sivu, odnosno crnu zonu. Roditelji djece s posebnim potrebama zbog posla naprosto ne stignu dovesti i odvesti djecu u školu i iz škola pa se snalaze na različite načine. Također, ima roditelja koji i sad dodatno plaćaju pomoćnike u nastavi jer znaju da imaju malu plaću, a pomoćnici tu ponudu uglavnom prihvate. Da imamo puno radno vrijeme i plaću kakvu zaslužujemo ne bi došlo do toga. Usprkos tome, iz Ministarstva znanosti i obrazovanja znaju reći da ima previše pomoćnika. Osim što to očito nije tako, moje pitanje je pa tko izdaje ta rješenja? S novim Pravilnikom koji je donesen 2018. je Ministarstvo znanosti i obrazovanja preuzelo izdavanje rješenja koja omogućuju pomoćnike u nastavi. Nismo se mi stvorili sami nego nas je netko odobrio. S druge strane, u suštini nema puno pomoćnika u nastavi. Da ih ima, svi učenici bi imali pomoćnika, a ne bi ih nedostajalo preko 300 u Zagrebu”, rekla je Tadić za H-Alter.
“Nije lako znati znakovni jezik i brailleovo pismo. Naši kolege stručno-komunikacijski posrednici uče godinama kako bi bili kompetentni za rad s djecom kojima treba takav oblik podrške. Jedno je kad radiš u osnovnoj školi, a drugo kada si u srednjoj s djecom s kojom morate prolaziti više materijala i kompleksnije gradivo. Ne možeš znati osnove znakovnog jezika za tako nešto, već ga se mora znati jako dobro, a tu su i brailleovo pismo i numicon, za koje je također potrebna značajna edukacija. U javnosti nas se znade podcjenjivati pričama da mi samo nosimo torbe, da smo podrška kod toaleta, prehrane i odlaska na tjelesni, ali dokazano je već puno puta da mi sami izrađujemo materijale kako bismo pomagali djeci”, govori nam Tadić.
