osobe s posebnim potrebama

Damjan Janujušević, predsjednik Udruge za samozastupanje: Kada je situacija kulminirala s pandemijom, svakodnevno smo imali priopćenja stožera s vrlo autoritativno izdanim naredbama o tome što raditi i kako se ponašati da bismo zaštitili svoje i zdravlje drugih ljudi. Za kršenja tih uputa ponekad su propisivane i značajne financijske sankcije. Te informacije o mjerama i načinu na koji se treba postupati službeno nikad nisu objavljivane u lako razumljivom obliku.

“Ja ne mogu sam popiti čašu vode niti leći u krevet, a imam asistenta samo četiri sata na dan što nije dovoljno”, kaže Davor Komar, dugogodišnji korisnik usluge osobne asistencije. Ova bitna socijalna usluga u Hrvatskoj se već 15 godina provodi isključivo kroz projekte udruga, posao je nesiguran, na pola radnog vremena, a plaća iznosi svega 2000 kuna. Dugoočekivani Zakon o osobnoj asistenciji je u izradi, a prema najavi voditeljice radne skupine Zvjezdane Bogdanović mogao bi biti gotov do kraja godine.

“Pjevale smo pjesmicu koja je sadržavala riječ ‘stop’, kada bismo se na trenutak zaustavili. Taj moment je za Miju bio najdraži. Nakon nebrojeno puta ponovljene pjesme nakon dvije godine rada došao je trenutak kada je ona sama izgovorila ‘stop!”, prisjeća se muzikoterapeutkinja Irena Magaš jednog od dražih trenutaka u svojem radu, kada je neverbalna djevojčica Mia uz pomoć glazbe progovorila. Iako je muzikoterapija je u svijetu razvijena terapeutska metoda, u Hrvatskoj je tek u počecima.

Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga: “Smanjenjem broja trakica za mjerenje šećera u krvi, izgledno je da će kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 doći do povećanog broja akutnih i kroničnih komplikacija kao što su: moždani udar, srčani udar, oštećenje perifernih živaca, sljepoća, zatajenje bubrega i netraumatske amputacije, te povećanja broja hospitalizacija, gubitka kvalitete života i na žalost, prerane smrti kod oboljelih.”

Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život”: Kod nas je civilno društvo podivljalo. U njega je strpano sve što se moglo strpati, a da nije ustanova ili državna istitucija. Znamo da ono uglavnom zagovara i lobira,da je korektiv društva, ali udruge osoba s invlaiditetom nisu samo to – kroz njih se provode i socijalne usluge. Nisam sretan što socijalne usluge provode udruge, odnosno civilno društvo.