Haaško suđenje Izraelu po južnoafričkoj tužbi jamačno će rezultirati novim otužnim dokazom da se međunarodna pravda i dalje kompromitira.
Sudeći po sastavu sudaca UN-ova Međunarodog suda pravde u Haagu (International Court od Justice – ICJ) i već viđenom poimanju te pravde i prava iz fotelja predsjedavajuće, američke konzervativne sutkinje Joan E. Donoghue, izraelski genocid nad Palestincima u njihovoj domovini, što je zgrozio Kuglu, a Južnoafrička Republika (JAR) ga je potporom velikog dijela pravdoljubiva svijeta (vidi UN-ove rezolucije) u lisičinama privela Tribunalu položiti račun za masakr nad cca 2,5 milijuna nedužnih civila te apartheid, progone, pljačku i silovanja na okupiranima Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu – fasovat će pravorijek tipa sprdačine. Odluka ICJ-a o privremenim mjerama, očekuje se, bit će donesena sljedećih dana, ali presuda bi se o genocidu mogla čekati – godinama. Sic transit. Jer, je li, moćna volja gospodara tzv. globalne, međunarodne pravde ne trpi da ona pristala božica s kantarom u lijevoj ruci i mačem u desnci – ponekad znâ biti prikazana ljevakinjom, ali to ne mijenja njezin osjećaj za pravdu i krivdu – ostane povezanih očiju u slučajevima kada treba „vidjeti“ da su mali i nemoćni „krivi“ za to što „ugrožavaju“ velike i imoćne. „Ugrožavaju“, pa ih treba disciplinirati ognjem i mačem!? Bez obzira na žrtve.
SAD već više od tri najkrvavija mjeseca u posljednje doba drži genocidnu izraelsku ruku na danonoćno upogonjenoj giljotini za etničku dekapitaciju Palestinaca u njihovim domovima, na pradjedovskoj zemlji Palestini. Ako ICJ sudi Izraelu, jer za besprimjerno brisanje cijeloga jednog naroda s lica zemlje pred očima svijeta nema opravdanja, a nema, mora se suditi i SAD-u zbog izravna sudjelovanja u tom genocidu. Bez dopuštenja, je li, ratoborno-huškačke administracije i osobno Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., tzv. velikoizraelski, cionistički vjersko-konzervativni režim premijera Benjamina Netanyahua ne bi smio ni pomisliti sravniti sa zemljom i bjesomučno pobiti desetke tisuća djece, njihovih majki i očeva, sestara i braće, baka i djedova, velik broj liječnika i medicinskog osoblja, više od 100 novinara svjetskih medija i bar jednako toliko humanitaraca te UN-ovih službenika…
Više od 360.000 izraelskih do zuba naoružanih vojnika svim vrstama najsofisticiranije američke tehnologije masovne smrti više od tri mjeseca danonoćno u Palestini – opkoljenoj s kopna pješaštvom, oklopom, raketnim lanserima, dronovima i zrakoplovstvom te američkim ratnim brodovljem sa Sredozemnog mora – neselektivno ubija sve što se miče u najnapučenijoj enklavi na svijetu. Prostoru površine cca podsljemenskog Zagreba na sjeveru do Dugog Sela na istoku, Velike Gorice na jugu i Samobora/Zaprešića na zapadu. Vojnicima je naređeno ubijanje bez pardona, što je stajalo glava i trojicu njihovih sunarodnjaka, talaca što su pobjegli iz Hamasova zatočeništva i goli do pojasa, s bijelom zastavom se željela predati svojoj vojsci. Jest da je radikalni palestinski Hamas lani na 50. obljetnicu Jomkipurskog rata, je li, uhvatio izaralske obavještajne službe i vojsku na spavanju iznenadnim raketnim i infiltracijskim upadom u doseljenička naselja (kibuce), pobio 1139 civila, vojnika i policajaca te odveo u Gazu cca 250 talaca i jest da Izrael ima pravo na samoobranu, ali nema pravo poistovijetiti cijeli palestinski narod s Hamasom, držati ga kolektivno krivim (tzv. istočni grijeh?) i divljači početi genocid, etničko čišćenje progonom milijuna Palestinaca iz vlastite domovine u Jordan i Egipat radi uspostave tzv. velikog Izraela.
Budući da iza Izraela i vjekovne cionističke ideje o nekom židovskom tzv. lebensraumu (nacistička bumerang-ideja o „životnom prostoru“) u tzv. Obećanoj zemlji politički i oružjem stoji SAD – koji pak suvereno gazduje i UN-om (kolateralno ICJ-em) i NATO-om (Donald John Trump se za svog mandata grozio „ukidanjem“ i UN-a i NATO-a, uskrati li američki novac) – haaško suđenje Izraelu po južnoafričkoj tužbi jamačno će rezultirati novim otužnim dokazom da se međunarodna pravda i dalje kompromitira. Drži se latinske nepravde: „što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu“ (Quod licet Iovi, non licet bovi). Za SAD su desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, osobito poslije pada tzv. željezne zavjese i silaska rigidna tzv. komunizma s globalne društveno-političke scene, manje-više svi ini na Kugli – volovi. Koji imaju pokorno vući teret ili im slijedi bič!? Nikad se i nitko nije usudio pitati UN/ICJ, a ovom pak nije padalo na um postupiti po tzv. službenoj dužnosti, zašto Uncle Sam ima krvave ruke čak i preko ramena zbog imperijalnog bičevanja „volova“ po Aziji, na Bliskom istoku, Africi, Latinskoj Americi, ali i po Europi. Godinama. Nekažnjeno. Čak ni nekakav „vražji odvjetnik“ – kako Izrael časti JAR zbog tužbe ICJ-u – nije se našao makar formalno zaprijetiti „no, no!“ kažiprstom.
Zašto nisu u lisičinama privedeni ICJ-u američki predsjednik George Bush Mlađi i britanski premijer Tony Blair, izravni krivci za blizu milijun mrtvih civila u ilegalnoj, međunarodnopravno nedopuštenoj agresiji svojih zemalja 2003. godine na Irak i mučko ubojstvo predsjednika Saddama Husseina!? Zviždačica iz britanske vlade Katharine Gun, zgrožena do dna duše tajnim komplotom Bush-Blair radi ničim opravdane/izazvane agresije na Irak, dala je objaviti u uglednom britanskom The Observeru tajne e-mailove dviju obavještajnih službâ radi pripreme tog rata, pa joj je slijedila zatvorska, pravosudna i državna tortura sve do raspada obitelji. Irak je klasični obrazac američko-britanske s tzv. saveznicima krivnje za milijune civilnih smrti i razaranja u tuđim zemljama po Kugli – od Koreje i Vijetnama, preko Libije i Sirije do Ukrajine, Palestine i sada Jemena, ali ICJ ne reagira. Međunarodna pravda – quod licet Iovi, non licet bovi? – odokativna je i kroji se prema kaputu tužitelja/tuženika. A to nije pravda.
U NATO-ovom tromjesečnom razaranju suverene zemlje Srbije, članice UN-a i svih međunarodno relevantnih organizacija, u proljeće 1999. je ubijeno cca 2500 nedužnih civila, razoreni su im domovi i komunalna infrastruktura, korišteno je globalno zabranjeno streljivo s osiromašenim uranom od čijih posljedica i danas ljudi obolijevaju od raka. Nitko u SAD-u nije odgovarao ni na kakvom sudu. SAD/EU/NATO-ov rat protiv Rusije u Ukrajini, koji ni nakon dvije godine nema izgleda za pobjedu, a iznimno je ekonomski i politički iscrpio i američku i ekonomije zemalja članica EU-a, ubio je i ostavio doživotnim invalidima pola milijuna Ukrajinaca i skoro isto toliko Rusa, iselio 10 milijuna Ukrajinaca, razorio i zatrovao zemlju… I nikakav ICJ nije postavio pitanje krivnje ukrajinskog šefa Volodimira Zelenskog – koji je mogao i bio dužan spriječiti rat, a nije! – i lidere SAD-a, EU-a i NATO-a, ali jest kijevskom tužbom za ratne i zločine protiv čovječnosti uzeo „pod svoje“ ruskog lidera Vladimira Vladimiroviča Putina. Quod licet Iovi, non licer bovi!? Pravda je skliska poput mrene.
Južnoafrički je tim pravnih stručnjaka na otvaranju saslušanja u povodu tužbe za genocid predstavio slučaj sucima ICJ-a u pet točaka: masovna ubojstva Palestinaca, tjelesne i duševne rane, prisilno raseljavanje i blokada hrane, uništavanje zdravstvenog sustava i sprječavanje rađanja Palestinaca. Palestinski narod u Gazi je tim genocidnim postupcima doveden u neodrživ položaj, zarobljen opsadom nesrazmjerne sile kojoj se nije kadar suprotstaviti, izložen smrtonosnom udaru izraelske vojske koja ne bira mete, nego ubija sve odreda, a zarobljene muškarce drži razodjevene do gola u inkvizicijskim uvjetima. Nezamislivo u civiliziranoj zemlji. Južnoafrički ministar pravosuđa Ronald Lamola tvrdi kako „Izrael nije uspio opovrgnuti uvjerljiv slučaj genocida nad Palestincima što ga je dokumentirao JAR. Samoobrana nije odgovor na genocid, jer genicid ne može opravdati ništa i nikad. Izrael kaže ICJ-u kako su izjave njegovih visokih političkih, vojnih i čelnika civilnog društva jednostavno retoričke i da im ne treba pripisivati nikakvu važnost.
Nema rasprave o tomu što znači izraz Amalek premijera Netanyahua i kako ga razumiju Izraelci i vojnici na terenu. Kako se može ignorirati Netanyahuovu izjavu, izjavu ministra obrane i kopnenih snaga!? To je jasna provedba politike. Izrael je odlučio opsežno se fokusirati na događaje od 7. listopada (Hamasov napad na doseljeničke kibuce te odvođenje talaca, op. a.), iako JAR nije ignorirao te događaje kao što Izrael navodi, nego je nedvosmisleno osudio Hamasove napade 7. listopada. Izrael je prekršio Međunarodnu konvenciju o genocidu iz 1948. godine“. U okolnostima kada su izraelski odvjetnici pobijali optužbu o genocidu, pred ICJ-em su prosvjednici iz cijelog svijeta skandirali: „Optužujemo vas za genocid!“ Palestinski aktivisti tvrde medijia da Izrael laže u svojoj obrani, da je pokazao slike inkubatora nakon opkoljavanja bolnice Al-Shifa, da su liječnici u Pojasu Gaze dokumentirali kako su kutije s humanitarnom pomoći bile prazne i samo za slikanje te da je JAR na tzv. pravoj strani povijesti, a svi koji podržavaju Izrael su sukrivci za genocid. Izraelski predsjednik Isaac Herzog je kazao državnom tajniku SAD-a Antonyju Johnu Blinkenu da će Izrael „s ponosom predstaviti naš slučaj korištenja samoobrane prema našem najinherentnijem pravu po međunarodnom humanitarnom pravu“. Sic transit.
„Uklonit ćemo sve“, precizirao je još lani u listopadu izraelski ministar obrane Yoav Gallant kako će izgledati tzv. samoobrana njegove zemlje od Hamasa. „Gaza se više nikad neće vratiti na ono što je nekad bila.“ U izlaganju pak pred ICJ-evim sucima, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Leicesteru u Velikoj Britaniji Malcolm Shaw ističe da se „mora uzeti u obzir ponašanje i zapovijedi državnih čelnika, jer moguća kršenja međunarodnog prava od strane pojedinih vojnika ne odražavaju nužno državnu politiku. No, nekoliko izraelskih čelnika, uključivo ministra obrane, dalo je izjave u kojima se čini da pozivaju na neobuzdano nasilje u Gazi. Hamasov napad ne daje Izraelu pravo prekršiti međunarodno pravo, međutim, to ne znači da Izrael nema pravo braniti se u skladu s humanitarnim pravom. Izrael ne kani uništiti palestinski narod, ali se kani boriti protiv Hamasa. Izraelske akcije su proporcionalne i posve u skladu s humanitarnim pravom, ciljaju smanjiti broj civilnih žrtava opsežnom upotrebom telefona, letaka i drugih sredstava obavještavanja“.
Po riječima dužnosnika palestinskog Ministarstva vanjskih poslova Ammara Hijazija, koji se pred zgradom ICJ-a obratio medijima, „izraelski pravni tim nije kadar pružiti čvrste argumente na osnovi činjenica i zakona. Ono što je Izrael danas (drugog dana rasprave, op. a.) iznio u svojoj obrani od tužbe za genocid već su mnoge već razotkrivene laži“. Na tom valu je i izjava Al Jazeeri višeg predavača prava Thomasa MacManusa sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu: „ICJ će vjerojatno uvidjeti ogromnu nepovezanost između slike koju Izrael prikazuje o svojoj humanitarnoj zabrinutosti za Gazu i stvarnosti na terenu, gdje UN-ove agencije javljaju da ljudi gladuju, nemaju vode ni lijekova, da su svjedoci izraelskih napada na bolnice, škole, sveučilišta…. Mislim da če sudu biti vrlo teško pomiriti te dvije slike. Protivno tvrdnji izraelskog tima da donositelji odluka u njihovoj zemlji nisu imali genocidnu namjeru prema Palestincima, brojne izjave izraelskih čelnika, dokumentirane u JAR-ovoj tužbi ICJ-u, upućuju na suprotno. Mislim da će sud morati pogledati te izjave u JAR-ovu podnesku, rangirati ovlasti onih koji su ih dali, te vjerodotojno utvrditi jesu li na razini namjere potrebne za geocid“.
Politički analitičar Al Jazeere Marwan Bishara tvrdi da je Izrael tijekom saslušanja njegovih branitelja pred sucima ICJ-a „izgubio moralne, činjenične, povijesne i humanitarne argumente zbog stanja i raspleta u Palestini s čistom smrću i industrijskim ubijanjem. Stalni su, ali sasvim neuvjerljivi napori izraelskih pravnih timova da okrive Hamas za patnje u Gazi, gdje je ubijeno najmanje 23.700 ljudi, te da uvjere ICJ kako Izrael nastoji poboljšati tamošnje humanitarno stanje“. No, zamjenik izraelskog državnog tužitelja Gilad Noam je potkraj svog izlaganja obrane rezolutno kazao da nisu ispunjeni kriteriji za primjenu tzv. privremenih mjera ICJ-a – JAR-ov tužbeni zahtjev za trenutnom obustavom agresije na Palestinu u sklopu devet privremenih mjera drži „nepopravljivom štetom i hitnošću“, sic transit – jer je Izrael „pokrenuo rješavanje humanitarne krize u Gazi, ispunio sve svoje zakonske obaveze te je u borbi s izazovima predan poštivanju međunarodnog prava“.
I staru je, iks puta već odslušanu pjesmu opet otpjevala v.d. direktorice Odjela za međunarodno pravo pri izraelskomu Ministarstvu pravosuđa Galit Raguan, optužujući Hamas za to što su izraelski vojnici u prva tri mjeseca – ne Hamas – masakrirali više od 23.000 palestinskih civila svih dobi i obaju spolova, među njima je svaki drugi ubijeni dijete u dobi do 12 godina. „Urbano ratovanje će uvijek rezultirati stradanjem civila, ali oni mogu biti nenamjeran, ali zakonit rezultat napada na vojne ciljeve i nisu genocidna djela“, pametovala je Raguan. To izraelsko otkriće, je li, tople vode nema blage veze s masovnim ubojstvima, pljačkom, silovanjima i inkvizicijskim tretmanom neselektivnog uhićenja muškaraca što provodi agresorska vojska kojoj je izraelski politički i vojni vrh – uz voajerski nastrano američko odobrenje – ostavio slobodne ruke. Jer, Palestinci nisu ljudska bića, nemaju što tražiti u židovskoj tzv. Obećanoj zemlji i na njih se, je li, ne odnosi nikakvo međunarodno/humanitarno pravo!? Užas! Baš kao što su Ameri (doseljeni europski kriminalci i avanturisti u Novi svijet, sic transit) genocidno istrijebili starosjedioce Indijance, a njemački nacisti 1933.-1945. gotovo uspjeli istrijebiti židovski narod.
Budući da u nedvojbeno genocidnom i etnočistačkom izraelskom slučaju pred sucima ICJ-a ne vrijedi doslovno ona „kadija te tuži, kadija ti sudi“, a do odluke o tužbom zatraženih devet tzv. privremenih mjera treba proći više tjedana, sva je prilika da će mecene Izraela u SAD-u i proameričkim zemljama pritisnuti Joan E. Donoghue i sudačke istomišljenike u ICJ-u, pa… Svijet šuti, genocidu se dolijeva dodatna količina kerozina i ostaje isto tragično pitanje: tko je, kada i gdje sljedeći?
Možebitno svaka zemlja od velike većine tih „ne bi se štel mešat“ koje, je li, mudro šute i misle si svoje, a itekako bi mogle – dapače, pozvane su – učinkovito, djelom pokazati da „međunarodna pravda“ ima uistinu biti međunarodna pravda, jednaka za sve, bez iznimke. Koja je od tih 135 država što su u Svjetskoj organizaciji glasale za prekid izraelske agresije i mir u Palestini, recimo, prekinula diplomatske i ine odnose s Izraelom i SAD-om i državama? Nijedna. Pa nečinjenjem ili čak potporom agresoru sugeriraju da je izraelsko tzv. pravo na samoobranu od Hamasa, Irana, Hezbolaha, hutista, injsl. zapravo drugo ime za etničko čišćenje i genocid nad palestinskim narodom. Gotovo svi veliki gradovi po svijetu, najveće državne metropole, pa i prostor ispred zgrade ICJ-a u Haagu, plamte ovih dana masovnim protuizraelskim (puno manje proizraelskim) buntom zbog svega što se događa u Palestini i dokumentira JAR-ovom tužbom za genocid.
Turska, inače članica NATO-a i „vječna“ već u čekaonici EU-a, tvrdi njezin predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, „nastavit će slati ICJ-u dokumentaciju o izraelskim napadima na Gazu eda bi poduprla JAR-ovu tužbu za genocid. Vjerujem da će Izrael biti osuđen. Vjerujem u pravdu Međunarodnog suda pravde“. Izraelski ministar vanjskih poslova vratio mu je lopticu optužbom da je „predsjednik zemlje odgovorne za genocid 1915. godine nad Armencima“ (u doba Otomanskog Carstva), koji je do sada službeno osudilo 30 zemalja, ali ne i Izrael, pa… Hina je izvijestila da su slovenski zastupnici tzv. ljevice Nataša Sukić, Tatjana Greif i Matej Tašner-Vatovc podnijeli pisani podnesak/zahtjev vladi s „inicijativom za donošenje mjera za zaustavljanje genocida u Gazi, pozvavši Sloveniju da se pridruži južnoafričkoj tužbi protiv Izraela“. Sukić tvrdi medijima da je JAR-ova tužba utemeljena i „vrlo primjerena, jer elementi opisani u njoj jasno pokazuju da se u Gazi događaju genocidna djela da je djelovanje Izraela usmjereno na uništenje zatnog dijela etničke skupine u enklavi. Vidimo što se događa da tamo više neće biti uvjeta za život. Možemo li reći da su sva ta ubijena djeca, žene i starci teroristi?“
U Ljubljani je ispred američkog veleposlanstva održan veliki prosvjedni skup u organizaciji Pokreta za prva Palestinaca na kojemu je istaknuta SAD-ova suodgovornost za genocid u Gazi te je poručeno veleposlanici Jamie Lee Harpootlian da je neprihvatljivo što „SAD daje izraelskim političarima nepokolebljivu političku i vojnu pomoć“. Istovrstan je prosvjed održan i u Zagrebu, gdje su također oštro osuđeni izraelska agresija i SAD-ova potpora genocidu nad palestinskim narodom te zatraženo od CRO vlasti da se RH bezuvjetno pridruži JAR-ovoj tužbi ICJ-u. Što je, je li, na vrbi svirala dok je HDZ-Plenkovićeve vlasti i premijerove gorljive ambicije zasjesti na neko od najvidljivijih i najunosnijih fotelja u Uniji? A to ne može bez prijateljskog miga iz Bijele kuće Bruxellesu. Pa neće biti da je hrvatski veleposlanik u UN-u Vladimir Drobnjak baš na svoju ruku osramotio hrvatski narod glasajući protiv rezolucije o obustavi borbi, miru i humanitarnoj intervenciji u Palestini. Quod licet Iovi, non licet bovi?
