Fakultetsko vijeće odbilo je jučer studentski prijedlog da na dnevni red stavi izjavu o solidarnosti s palestinskim narodom, te zahtjeve za objavu popisa suradnji s izraelskim ustanovama i za prestanak suradnje s onima koje eksplicitno ne osuđuju genocid.
Studentice i studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) nastavljaju vršiti pritisak na upravu fakulteta, i to s jasnim zahtjevima – traže da institucija javno osudi genocid u i okupaciju nad Palestinom, te da objavi popis svojih suradnji s izraelskim ustanovama na način koji bi bio dostupan široj javnosti, kao i da „prekine suradnju sa svima onima koje se otvoreno ne protive genocidnoj politici svoje države.“ Te su točke studentski predstavnici u Fakultetskom vijeću pokušali uvrstiti na dnevni red sjednice Fakultetskog vijeća 18. prosinca, kako bi se o njima barem počelo razgovarati. Svjesne da je dekan dosad odbijao ući u ikakvu raspravu, Studentice za Palestinu organizirale su i prosvjednu akciju koja se odvijala tijekom sjednice – ali i nakon nje.
Prisjetimo se, aktivizam studenata za Palestinu počeo je tribinom i transparentima te formiranjem inicijative Studentice za Palestinu još u proljeće, a pojačao se istupanjem protiv produljenja ugovora lektorici i bivšoj IDF-ovki Einat Lilian Dotan te nedavnim Maršem solidarnosti za Palestinu. Iako FFZG slovi kao bastion slobodoumlja i borbe za ljudska prava, reakcije trenutnog dekana Domagoja Tončinića na pokušaje otvaranja dijaloga o Palestini, kako su studentski predstavnici rekli u razgovoru za H-Alter, dosad su bile poražavajuće. Prema Lovru Turaliji, tajniku Studentskog zbora FFZG-a, „dekan je odbio staviti zahtjeve proizašle iz Inicijative na dnevni red prethodne sjednice pod izlikom da je ton i sadržaj njihovog elaborata preoštar i naprosto nedopustiv za sjednicu na Filozofskom fakultetu, iako je tu točku predložilo svih deset studentskih predstavnika u Vijeću svojim potpisima i sve je bilo pravovremeno urudžbirano“.
Slične su pripreme provedene i za ovotjednu sjednicu. Studentice su pozvale sve sudionike Vijeća na preliminarni sastanak te poslale elaborat točaka i informacije s Međunarodnog kaznenog suda i Međunarodnog suda pravde, i to sa skromnim ciljem da razgovor konačno započne. „Zamolili smo ih da glasaju da točke uđu na dnevni red, čak i ako kasnije neće glasati za njihovo provođenje“, istaknula je Nika Keserović, Zamjenica predsjednika Studentskog zbora.
Sjednica je u srijedu 18. prosinca bila zatvorena za javnost, a članove Vijeća je u dvoranu ispratilo dvadesetak studenata s transparentima, u tišini. Lica vijećnika odražavala su raznolike reakcije na prosvjednike, od potpunog ignoriranja ili kolutanja očima do naizgled pozitivnog iznenađenja i kolegijalnih osmijeha. Dok se čekalo izglasavanje točaka dnevnog reda sjednice, studenti su u razgovoru za H-Alter rekli kakvoj se podršci nadaju.
„Po našim saznanjima, postoji jedna masa među vijećnicima koja je solidarna s našom borbom i borbom okupiranog naroda Palestine“, rekao je Turalija. Naime, podršku palestinskom narodu već je javno iskazalo osoblje Odsjeka za sociologiju, a potvrdio nam ju je i pročelnik Odsjeka Ivan Landripet: „Bezrezervno podržavamo stavljanje ovih točaka na dnevni red i sve moguće aktivnosti koje bi mogle iz toga proizaći.“ Izjavu sociologa podržali su i Odsjek za komparativnu književnost i Odsjek za filozofiju, a kasnije su to učinili i drugi, iako većinski internim kanalima.
No nadama u iskazivanje akademske solidarnosti s palestinskim narodom i vjeri u instituciju poznatu po borbi za ljudska prava uskoro je doskočila odluka Vijeća – rasprava o točkama zahtjeva ponovno nije uvrštena u dnevni red. Uvrštavanje prve točke, izjave o solidarnosti, pobijeno je sa 16 suzdržanih glasova i 37 protiv (na 24 za), dok je uvrštavanje točke o objavi suradnje s izraelskim sveučilištima odbila većina (s 60 glasova protiv i osam suzdržanih, a tek 13 za). Kako rezimiraju neki od studentskih predstavnika, glasanju nije prethodila rasprava, već dekanov dvadesetominutni govor o razlozima zbog kojih se ne slaže s uvođenjem teme u sjednicu. Prema sugovornicima, prekidao je protuargumentaciju studentskog predstavnika, neumjesno komentirao studentski trud insinuirajući da su apologetični prema nacizmu i zauzeo puno vremena, a svoj je monolog okončao riječima da „ne želi započeti raspravu.“ Vigo Sakoman, studentski predstavnik treće godine studija, prokomentirao nam je da u takvom tretmanu vidi očit problem: „Smatram da se očituje neiskrenost u pokušaju da se to odbijanje prikaže kao samorazumljivo i benigno, ako se ta retorika širi na blaćenje studenata koji to žele postići.“
Nakon izglasavanja točaka dnevnog reda, sjednica se trebala redovno nastaviti i završiti što prije kako bi se vijećnici mogli u miru posvetiti božićnom domjenku. No studentski su predstavnici o rezultatu glasanja obavijestili kolege ispred dvorane, a oni su, odlučni pokazati da neće biti ušutkani, počeli zviždati punim plućima s obje strane dvorane. Akustika im se pritom pokazala kao saveznica – dvorana D7 u kojoj se sjednica odvijala na nižoj je razini od ostatka predvorja Fakulteta i okružena hodnicima koji amplificiraju zvuk. Zviždanje malog broja studenata tako se pretvorilo u zaglušujuću buku koja gotovo da raznosi bubnjiće, a možemo pretpostaviti i da donekle dočarava urlike 17 000 djece poginule ove godine u Palestini, kao i ostalih žrtava.
Sa zaključkom sjednice i izlaskom vijećnika, prosvjedna je akcija postala integralnim dijelom domjenka. U predvorju fakultetske knjižnice, prostoru koji je također akustični saveznik buke, studenti s transparentima u očitom su se kontrastu miješali s okupljenim osobljem s tanjurima i čašama vina. Pokušaje kolegijalnog ćaskanja ometala je grozomorna buka ljutih zvižduka razočaranih aktivista, a osoblje se pravilo da ih nema ili otvoreno negodovalo. Prosvjednici su prolazili među okupljenima i prilazili stolovima na kojima su se razgovori donekle i odvijali te ih nadglasavali zviždaljkama, ponekad oči u oči sa samim dekanom. U toj kaotičnoj kakofoniji nije se moglo predugo izdržati, pa su se gosti domjenka nakon ića i pića povukli, a studenti su ostali na poziciji kako bi se njihove poruke vidjele i čule sve dok zadnji pladnjevi s hranom nisu odneseni.
Ove srijede, dakle, FFZG je ponovno pokazao da, kad je riječ o Palestini, ne stoji uz principe koje navodno zastupa. Tobožnjoj akademskoj objektivnosti unatoč, ta bi ustanova kao humanistički fakultet trebala poticati, a ne stišavati diskurs, i to u najmanju ruku. Njeni studenti očekuju više. Riječima predsjednika Studentskog zbora Andreja Mitića, „dužnost je nas kao Fakulteta da osudimo genocid i kolonijalnu okupaciju, i na taj način, u povijesnom trenutku u kojem se nalazimo, jasno kažemo da ne možemo podržavati to što se događa u Palestini. Uz to je vezan i bojkot, kojim se može praktično djelovati na izraelska sveučilišta i državnu politiku da ih se potakne da se to okonča“.
Iako je dijalog o Palestini na FFZG-u zasad, dakle, prikočen procedurama, inicijative studenata neće stati ovdje. Svi naši sugovornici ističu da ne namjeravaju odustati od svojih aktivnosti, opetovanom odbijanju dijaloga unatoč. Time ilustriraju da ona dobra stara „jedan svijet, jedna borba“ još uvijek živi unutar zidova među kojima je 2009. i izrasla, i da nove generacije još uvijek njeguju potencijal te parole. Zaključit ćemo stoga riječima studentice Mare Đukez: „Filozofski i njegovi studenti uvijek su davali znak otpora, blokada 2009. bila je najznačajnija stvar koju su studenti napravili u zadnjih dvadeset godina. Ta se tradicija otpora treba nastaviti i među nama.“
