Osvrt na memorijalnu umjetničku intervenciju argentinsko-njemačke umjetnice Patricije Pisani u spomen-parku Dotrščina.
U rujnu 1940. godine Walter Benjamin prešao je francusko-španjolsku granicu i stigao u Portbou, prvi španjolski gradić poslije granice. Imao je američku vizu i one tranzitne za Španjolsku i Portugal, ali nije imao francusku izlaznu vizu. Teško bolestan, put s grupom prošao je ilegalno i pješice. Walter Benjamin, rođen u Berlinu, gdje je živio do dolaska Hitlera na vlast, kao Židov i javni intelektualac, bježao je od nacista koji su mu, kao i svim Židovima, ukinuli i njemačko državljanstvo. Zbog gubitka državljanstva proveo je tri mjeseca u zatvoru u Francuskoj, gdje boravi od 1933. godine, najduže u Parizu. Nakon prelaska granice i dolaska u Portbou, suočen s bezizlaznom situacijom izglednog hapšenja koje bi rezultiralo deportacijom u Francusku i u ruke nacista, počinio je samoubojstvo, 26. rujna 1940. Imao je 48 godina.
Desetljećima kasnije u Portbouu realizirano je spomen obilježje Walteru Benjaminu, rad izraelskog umjetnika Danija Karavana, nazvan Prolazi / Passages. Sastavljen od nekoliko elemenata u krajoliku na litici ponad grada i ispred mjesnog groblja, najupečatljiviji dio Karavanovog djela je tunel sa stubištem koje probija stijenu i spušta se prema moru. Simbolički otvara mogućnost prolaza, bijega.
Naslov Prolazi / Passages ne odnosi se samo na Benjaminov sudbonosni put iz Francuske u Portbou, već i na njegovo nedovršeno posljednje djelo, Das Passagen-Werk ili Projekt Arkade. Knjiga je to na kojoj je Benjamin počeo raditi 1927. godine, a govori o Parizu 19. stoljeća, njegovim natkrivenim pasažima, arkadama i uopće (flanerskom) urbanom iskustvu. Rad na toj knjizi bio je razlog autorova odgađanja da napusti Pariz i Europu sve dok nacisti nisu ušli u glavni grad Francuske.
Karavanovo spomen-obilježje izgrađeno je između 1990. i 1994. godine godine, povodom pedesete obljetnice Benjaminove smrti. Trideset godina kasnije, u povodu Svjetskog dana mira, u zagrebačkom spomen-parku Dotrščina postavljena je privremena memorijalna intervencija umjetnice Patricije Pisani iz Berlina. Zajedničko radu Danija Karavana u Portbouu i Patricije Pisani u Zagrebu različite su umjetničke verzije izlaza.
Patricija Pisani rođena je i odrasla u Buenos Airesu i kao mlada proživjela strahote argentinske vojne diktature u razdoblju Prljavog rata (1974. – 1983.). U prigodnom govoru na otvorenju intervencije na Dotrščini govorila je i o univerzalnosti teških povijesti.
Njen rad na Dotrščini naslovljen je „Transition/ Prijelaz“. Na mjestu masovnog stratišta posegnula je za prometnim znakovima, dajući poznatom novo značenje uvjetovano kontekstom u kojem je postavljeno. Njeni pješački prijelazi, zebre, postavljene su na tri lokacije unutar memorijalnog krajolika Dotrščine. Nalaze se na mjestima s kojih nisu vidljiva postojeća spomen-obilježja. Dvije su na gornjoj stazi, na potezu između Bakićevog i Ružićevog spomenika, a jedna u Dolini grobova.
Izbor sve tri lokacije u skladu je s iskustvom šume. Na gornjoj stazi jedna se zebra ukazuje nakon zavoja, ubrzo i druga nakon sljedećeg zavoja, a treća obilježava ulaz ili kraj Doline grobova. Glavninom su iscrtane na postojećim opločenim šumskim stazama, no svaka od njih drugačije izlazi van gabarita staze, na zemljano tlo, čime se pojačava doživljaj neočekivanog. Autorica ih opisuje kao sigurne prijelaze. Iritacije koje potiču na promišljanje o zločinu koje je dio povijesti šume. Na svakom od prijelaza neprekinuti pogled u dubinu šume okolnoj prirodi daje okvir za promatranje u novom ključu.
Zebre su izvedene u kreču, koji se ispire s vremenskim prilikama. S prvim danima jeseni već počinju blijedjeti i na taj način funkcioniraju i kao sjećanje. Briše ih i prigušuje kiša, pokriva otpalo lišće, da bi za sunčana vremena njhova bjelina ponovo oživjela, a vjetar razmaknuo lišće. Širina asocijacija nadilazi sjećanje i one s lakoćom postaju metafore života.
Neočekivani susreti s prometnom signalizacijom u gradskoj park-šumi podsjećaju nas na tisuće dotrščinskih žrtava fašizma koje nisu imale mogućnost sigurnog prijelaza i spasa.
Dotrščinska umjetnička intervencija, dio tradicionalnog programa Virtualnog muzeja Dotrščina i patnera, ove je godine zahvaljujući partnerstvu s Goethe-Institutom Kroatien (kulturnim institutom Savezne Republike Njemačke u Hrvatskoj), realizirana kao eksperimentalni program umjetničke razmjene, povezivanja, Zagreba i Berlina, odnosno spomen-parka Dotrščina s memorijalnim prostorima sličnog karaktera i statusa u drugim europskim glavnim gradovima. Za prvo povezivanje odabrano je spomen-područje Murellenberg u Berlinu. Na obje lokacije dogodili su se masovni zločini, uz obje lokacije djeluju policijske akademije i streljane i dijelom su utjecale ili utječu na karakter mjesta. Obje lokacije prošle su određene zaborave, u slučaju Dotrščine i aktivni državni revizonizam. Oba memorijalna parka imala su značaje civilne incijative koje su ih vratile u kolektivnu memoriju tj. otele zaboravu. U okviru umjetničke razmjene, rad u Berlinu ovog je proljeća izveo umjetnik iz Zagreba, Vlado Martek, autor memorijalne intervencije na Dotrščini 2023. godine, dok je Patricija Pisani autorica rada kojim je od 2002. godine trajno obilježeno spomen-područje Murellenberg.
Rad Patricije Pisani u Berlinu – gradu u kojem je izmišljen semafor – također se oslanja na prometnu signalizaciju. Odabran je na javnom natječaju, a sastoji se od stotinjak prometnih ogledala nasumično postavljenih po šumi. Ogledala, koja proširuju polje percepcije, pogušćuju se kako se približavaju Murellenschluchtu, dolini gdje su vršena pogubljenja dezertera i onih koji su odbijali služiti u nacističkoj vojsci.
S druge strane, spomen-park Dotrščina mjesto je najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba, najvažnija lokacija holokausta u Zagrebu, jedno od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i time najvažniji zagrebački memorijalni prostor. Ljudi koji su dovođeni na Dotrščinu tijekom četiri godine ustaškog terora bili su suočeni s izvjesnom smrću. Neki su se pomirili sa sudbinom, a neki do zadnjeg trenutka tražili izlaz. Zajedničko jednima i drugima je da izlaza nije bilo. Rad Patricije Pisani taj izlaz simbolički nudi, označava na mjestu masovnog zločina, u spokoju današnje šume.
U proteklih dvanaest godina memorijalne radove u čast žrtava fašizma na Dotrščini izvelo je niz umjetnika i umjetnica iz Hrvatske i inozemstva: Saša Šimpraga, Davor Sanvincenti, Daniel Kovač, Slaven Tolj, Zoran Pavelić, Gildo Bavčević, Driton Selmani, Sandra Sterle, Tonka Maleković, Diana Sokolić, Vlado Martek i sada Patricija Pisani. Otimajući zaboravu žrtve fašizma, svi nas ti radovi uče vrijednostima koje danas omogućavaju zamišljati alternative koje nude sigurne prijelaze, iz Gaze, u Ukrajini, Jemenu, drugdje i uvijek.
Na grobu Waltera Benjamina u Portbouu upisan je epitaf na njemačkom i španjolskom: “Ne postoji dokument kulture koji ujedno nije i dokument barbarstva“. Vidljii i nevidljivi prolazi i prijelazi kulture upućuju na zamke i izlaze iz fašizma.
