Priprema za početak već osmog izdanja festivala queer i feminističke kulture Smoqua privodi se kraju u Rijeci, a ove godine posjetiteljice i posjetitelje očekuje više od dvadeset događaja na sedam lokacija u centru grada.
Članice Lezbijske organizacije Rijeka (LORI), organizatorice festivala, vrijeme stvaranja spona, novih prijateljstava i suradnji zovu Smoqua godišnje doba, a netom prije nego što Rijeka još jednom postane središtem kulturnog i aktivističkog djelovanja u Hrvatskoj, razgovaramo s voditeljicom festivala Antonijom Stojanović Almesberger i s Alex Katunar, „dobrim duhom LORi“.
Prema riječima organizatorica, Smoqua razbija predrasude, „rastače“ patrijarhalne obrasce besplatnim sadržajima koji nisu dovoljno prisutni ni vidljivi u našem društvu. Kroz raznovrstan program na hrvatskom i engleskom jeziku, svatko ima priliku promišljati, razmjenjivati iskustva i mišljenja, obogaćujući festival koji je upravo i platforma za povezivanje među raznorodnom publikom. Njegujući uključivost i dostupnost, unatrag nekoliko godina Smoqua podržava putovanje vlakom HŽ-ovim popustom na povratnu kartu za Rijeku.
Antonija, na koje se sve načine u posljednjih osam godina održavanja Smoqua promijenila?
Kako je jedan od strateških ciljeva LORI promoviranje queer i feminističke kulture, zamisao o festivalu koji će biti spoj umjetnosti i aktivizma, informiranja i osnaživanja, mjesto susreta i otvorenog dijaloga, nekoliko se godina „kuhala“. I tako se stidljivo 2017. godine takoreći „dogodila“ prva Smoqua u sklopu programa Kuhinja različitosti Rijeke 2020 Europske prijestolnice kulture, orijentirana na organizacije, umjetnice i umjetnike iz zemalja bivše Jugoslavije. Kako su odaziv publike i odjek u javnosti i medijima premašili sve nade i očekivanja, uz nemali broj suradnica i sve više podrške, Smoqua cvjeta. Već 2018. godine ona postaje „pravi“ međunarodni festival, okuplja više desetaka umjetnika umjetnica, aktivista i aktivistkinja iz raznih dijelova svijeta, uz dvojezični program (na engleskom i hrvatskom). I od tada je zbilja predivan osjećaj promatrati taj organski rast i razvoj Smoque: iz godine u godinu sadržajno je bogatija i šarolikija, veća je posjećenost, vidljivost, prepoznatljivost u zajednici (kako queer i feminističkoj, tako i lokalnoj), a naročito među mladima. Ono na što smo naročito ponosne i što nas ispunjava jeste to što angažira mlade, ne samo u smislu da događanja privlače mlade iz Rijeke, Istre, Zagreba, već se i dosta njih aktivno uključuje u osmišljavanje i izvedbu – bez mladih snaga Smoqua definitivno ne bi bila ono što jest. Još jedan od pokazatelja sve veće pozicioniranosti Smoque jest i to što smo na počecima za kreiranje programa mi istraživale i pozivale ljude, a posljednjih par godina sve se više ljudi, organizacija i institucija nama javlja sa željom da se poveže sa Smoquom. Primjerice, prošle godine imale smo organizirane posjete studentica s jednog kolegija na Sveučilištu u Rijeci i njemačke umirovljeničke grupe koja je željela poslušati o stanju prava LGBTI osoba u Hrvatskoj.
Imate li već ideje za sljedeće izdanje festivala? Kako bi izgledala idealna Smoqua?
Smoquu doživljavam kao svoje „čedo“ koje već dugo hrabro i nezaustavljivo kroči svojim putem, uz nju sam od kada (mi) se pojavila tek kao uvid, naznaka mogućnosti, a kroz godine gledam koliko je u svako izdanje festivala utkano truda, ljubavi, zalaganja, podrške, koliko ljudi znači iskustvo Smoque. Do sada smo nakon svakog izdanja ushićeno komentirale kako je to bila najbolja Smoqua do sada, predivna podržavajuća atmosfera, sve više nam ljudi šalje poruke kako im je bilo sjajno. Tako da, ne znam kako bi izgledalo idealno izdanje festivala, kad nam je ovo što doživljavamo već divno, i idealno bi bilo ako bi se taj trend mogao nastaviti.
Što se ideja za sljedeće izdanje tiče, njih nikad ne manjka, a naročito jer iduće godine LORI puni 25 (!) godina postojanja, no orijentiramo se na sada i ovdje, jer nam je Smoqua doslovno pred vratima.
Kako vidite budućnost queer i feminističkog aktivizma, i na koji način kulturni događaji poput ovog mogu poticati te promjene?
Duboko vjerujem u snagu zajedništva, solidarnosti, prihvaćanja, podrške, te da promicanjem tih vrijednosti i kontinuiranom edukacijom možemo doprinijeti da naša sredina i svijet u konačnici budu društvo jednakih prava i mogućnosti za sve. U svijetu punom nesigurnosti, podjela, nerazumijevanja, nedovoljne informiranosti, u šumi raznih poruka… lako se izgubi ono što je važno: ljudskost. Dugo već provodim edukacije o LGBTIQ+ temama i rodnoj ravnopravnosti i među mladima, kao i stručnim osobama u raznim područjima (škole, fakulteti, mentalno zdravlje itd.) i uviđam da velika većina ljudi jednostavno samo ne zna kako zbilja žive u našem društvu lezbijke, trans, kvir, biseksualne osobe ili nebinarne osobe, gejevi, s kojim se izazovima susreću. Puno je mišljenja što bi „ti tamo ljudi“ trebali raditi, kako bi trebali živjeti, a znanja je malo.
„Namjera Smoque je biti siguran prostor za svakoga tko želi doživjeti queer i feminističku kulturu, za otvaranje dijaloga, za osobni rast kroz razmjenu iskustava i znanja. Ako otvorimo srca i um, takva nas iskustva neminovno oplemenjuju.“
Alex Katunar, po Antonijijim riječima „dobri duh LORI“, godinama volontira u organizaciji, a na ovom festivalu koordinira volonterske snage i sudjeluje u provedbi. Počinje volontirati prije 7 godina, a upravo je volontiranje na Smoqui započelo tu avanturu.
„U prvih sam par izdanja pomagao u pripremi prostora, dežurao na različitim aktivnostima i dočekivao goste i gošće iz drugih gradova i zemalja. Tada sam počeo provoditi i radionice i predavanja u srednjim školama o LGBTIQ+ temama te spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. Nedugo nakon, počeo sam provoditi edukativne radionice LGBTIQ+ tematike za nastavnike/ice, psihologe/inje, zdravstvene djelatnike/ice, studente/ice, i druge stručne osobe u različitim područjima, što radim i danas. Kao trans osoba, povremeno nudim vršnjačku podršku drugim trans* osobama. Prije tri godine oformljena je LORI Grupa mladih pri kojoj sudjelujem u organiziranju događanja za zajednicu i širu javnost.“
„Tu sam od prve Smoque i neizmjerno mi je drago što sam imao priliku gledati ovaj divan festival kako se razvija i raste i pritom okuplja različite ljude svakojakih životnih puteva. Dužnosti idu doista glatko, Smoqua je oduvijek privlačila pozitivne i tople osobe željne aktivnog uključivanja i spremne na pomoć, a ova godina nije iznimka. Naravno, postoji i divan organizacijski tim; LORI cure, kako one sebe same zovu, su uvijek tu – ne samo za mene, već i svaku osobu koja volontira na festivalu. Tako da sam vrlo zadovoljan i sretan volonterskim angažmanom i razinom odgovornosti, fleksibilnosti i timskog duha koja je prisutna među nama.“
Kako se umjetnost koristi kao sredstvo otpora i socijalne promjene unutar feminističkih i kvir zajednica? Zašto je kvir veselje bitan dio borbe za ljudska prava, pogotovo u trenutnoj političkoj atmosferi?
„Umjetnost je unutar naše zajednice oduvijek bio jedan od glavnih načina borbe za društvene promjene, direktno i indirektno. Kada pričamo o temama poput queera i feminizma, one u Hrvatskoj imaju pretežito negativne konotacije te se smatraju nepotrebnima i neprihvatljivima. Umjetnost je sjajan način da se ljudima izvan zajednice približe određena pitanja i tematike i da ih se upozna s načinima življenja LGBTIQ+ osoba i žena i problemima s kojima se one susreću. Tako razbijamo zid između „nas” i „njih” i otvaramo mogućnost za dijalog i osobni rast. Također se tako potiče i daljnji razvoj umjetničkog i kulturnog sadržaja.
Kroz umjetničko izražavanje, LGBTIQ+ osobe često pronalaze sebe i istovremeno zauzimaju prostor – nema bolje otpora nego autentično, besramno i ponosno postojanje u svijetu gdje je tvoj puki identitet političko pitanje na kojem se lome koplja. Queer umjetnost uvijek je odražavala snagu, otpornost, ali i nježnost koju LGBTIQ+ zajednica zadržava i održava usprkos svakodnevnoj diskriminaciji, negativnim komentarima, nejednakim pravima i političkom proganjanju. Moć te umjetnosti krije se u njezinoj sposobnosti da u sebe na promišljen i nerijetko subverzivan način utka mnoge aspekte ne samo LGBTIQ+ života, već i života svih nas. Sama riječ queer znači ‘izvan normativa’, a mnoge osobe izlaze iz društvenih okvira na neki način, ne uklapajući se u normative vezane uz rod, dob, seksualnost, tijelo, boju kože, standarde ljepote, ekonomsku klasu, itd. te je stoga kvir umjetnost za sve nas.
Negativne vijesti o diskriminatornim zakonima i praksama slušamo naizgled svakodnevno. Glavne teme o kojima se izvještava kad su u pitanju LGBTIQ+ osobe su često diskriminacija, bol, depresija, trauma – fokus je na tragičnim pričama. Dok je bitno pričati o manjinskom stresu i teškim iskustvima koja LGBTIQ+ osobe proživljavaju, isto tako je važno – pogotovo u ovim vremenima – pričati o stvarima koje nas ispunjavaju, inspiriraju i daju nam nadu. Kvir radost je od životne važnosti i isto tako način otpora i borbe za ljudska prava u kapitalističkom, patrijarhalnom i kolonijalnom sustavu. Važno je za sve ljude, a pogotovo kvir osobe i ostale marginalizirane skupine, da njeguju vlastitu i kolektivnu radost. Radost kao samoprihvaćanje, zajedništvo, snaga, hrabrost, nada, ponos, sloboda istraživanja sebstva, pripadanje. Za otpor je potrebna radost.“
Krovna tema ovogodišnjeg izdanja festivala je Otpor i otpornost, kojom se želi ukazati na važnost očuvanja ljudskih prava u izazovnim vremenima te na snagu zajedništva i iznalaženja novih načina za ostvarivanje društvenih promjena.
Antonija je na pitanje o aktivnostima koje najbolje utjelovljuju ovogodišnju temu naglasila da svi sadržaji na svoj način prožimaju otpor i/ili otpornost. Na primjer, stručnjakinje iz organizacije EuroCentralAsian Lesbian* Community govorit će o (ne)mogućnostima financiranja lezbijskih organizacija na događaju Lesbian* money talks! u petak. Također, razgovor Stvar arhiviranja prilika je da promišljamo o otporu i otpornosti Romkinja, trans osoba, žena koje su oblikovale feminizam uz Albu Hernandez, Jana Orlića Krizmanića i Brigitu Miloš.
Alex za subotu priprema dvije aktivnosti, igru Queer lov na blago kojom ćemo kroz zagonetke i izazove otkriti povijest otpora u Rijeci, a netom nakon toga pozvani ste na moderirani razgovor o queer radosti u Palachu. „Program je fenomenalan!“ poručuje Alex i izdvaja projekciju kratkog filma Uobičajeno kao crvena kosa koji tematizira operaciju „korekcije spola“ kojoj se podvrgavaju interspolna novorođenčad te radionicu poljske drag kraljice Polka Dot.
Polka Dot svojim će nastupom gostovati i na Queer Up! zabavi koja već godinama označava kraj Smoque. I Antonija i Alex ističu i performans o oblicima postojanja i pitanjima otpora i slobode žena, lezbijki, interspolnih, nebinarnih i transrodnih osoba u Iranu i Afganistanu Kosa, kamenje i glasovi”.
Festival traje od 10. do 12. listopada, a svaki dan nudi nekoliko aktivnosti, od radionica do otvaranja izložbi, tako da će svatko naći nešto za sebe u Rijeci tijekom veselog i borbenog Smoqua godišnjeg doba.
