• Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Mediji
  • Trg burze
    • Novac
    • Rad
    • Ideja
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Arhiva
  • Kontakt
What's Hot

Kultura u Brezovici ide dalje, pridružite se!

28. rujna 2023.

Osijek: Extinction Rebellion blokirao ulaz na Međunarodni skup o prirodnom plinu

28. rujna 2023.

Priziv savjesti i visoke cijene ženama otežavaju pristup pobačaju

28. rujna 2023.
Facebook Twitter Instagram
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
Facebook Twitter
H-Alter
  • Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Mediji
  • Arhiva
H-Alter
Naslovnica » Kategorija » Teorijska staza do demokratskog socijalizma

Teorijska staza do demokratskog socijalizma

0
Fran Radonić Mayr 27. siječnja 2022. Izdvojeno, Kultura

Katarina Peović: “Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim…; historijski materijalizam kao metoda, kritika i analiza“. Durieux, Zagreb 2021.

Nova knjiga Katarine Peović Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim… povezuje tekstove Karla Marxa i Friedricha Engelsa sa suvremenom svjetskom i hrvatskom stvarnošću, a preko suvremenih marksističkih ekonomista Paula Cockshotta i Allina Cottrella krči teorijsku stazu do demokratskog socijalizma 21. stoljeća. Knjiga sadrži kompleksne teme poput epistemoloških rasprava između kulturnih studija i marksizma, ali i početnički didaktički pristup pri objašnjavanju nekih osnovnih marksističkih pojmova.

Kapitalistički sustav proizvodi socijalne traume poput deložacija i beskućništva, smrti od gladi, itd, ali ljudi na njih ostaju ravnodušni jer liberalna ideologija uspijeva potisnuti i prebaciti neugodno iskustvo socijalnog ubojstva u kolektivno nesvjesno

Prvi problem knjige iz kojeg je autorica razvija pristanak je radništva na kapitalistički sustav i pojava masovnih pobuna koje ne adresiraju klasu nego, recimo, izbor cijepiti se ili ne cijepiti, a obrađen je kroz raspravu dijalektičkog odnosa između materijalizma i idealizma. Peović smatra da ideologija ima korijen u materijalnim društvenim odnosima, ali ne djeluje na područje svijesti, pa tako ne omogućava ni racionalan izbor ni lažnu svijest, već djeluje u području nesvjesnog. Pojavu Donalda Trumpa, Živog zida, Mosta, žutih prsluka, antivaksera i drugih naličja popularnih navodno anti-establishment pokreta, autorica objašnjava pomoću psihoanalize i Freudove interpretacije histerije kod žena, čiji je uzrok potisnuta trauma.

Kapitalistički sustav proizvodi socijalne traume poput deložacija i beskućništva, smrti od gladi, itd, ali ljudi na njih ostaju ravnodušni jer liberalna ideologija uspijeva potisnuti i prebaciti neugodno iskustvo socijalnog ubojstva u kolektivno nesvjesno, proglašavajući te ljude neodgovornima ili koristeći neku drugu racionalizaciju. Referirajući se na Freuda, Peović argumentira da potiskivanje neurotskih simptoma kolektiva u slučajevima socijalnog ubojstva Subjektu ne donosi samo štetu već u njoj nalazi i ugodu jer je potiskivanje ekonomski prihvatljivije, isto kao što mnoge žene odabiru potiskivanje traume, a ne borbu protiv činitelja traume.

Peović tu liberalističku idealističku racionalizaciju socijalnog ubojstva dopunjuje srednjoklasnim prezirom prema “masama” koji je uočljiv kod hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Citirajući njegove izjave, autorica pokazuje kako liberalna ideologija, iako često umišlja da je lijeva i demokratska, u suštini priželjkuje prosvijećenu elitu koja upravlja “zaglupljenim masama”, demokraciju odvaja od ekonomskih pitanja i pruža je ljudima u ekstremno ograničenom obliku koji služi kao ispušni ventil i umišljanje slobode, a zanemaruje da je potiskivanje socijalne traume uzrokovane kapitalizmom izvor potrebe za upravljanjem. Peović liberalnom povezivanju “komunizma” i nacizma kao autoritarnih sustava, Freudovom histerijom uzvraća udarac, ističući socijalnu traumu kao kapitalističku nužnost i njeno potiskivanje kao korijen fašizma. To potkrjepljuje knjigom Čarobnjakov šegrt povjesničara Ishaya Lande u kojoj autor uspoređuje odnos liberalizma i fašizma odnosom čarobnjaka koji vremenom gubi kontrolu nad svojim šegrtom.

Ne postoji izračun koliko bi čovječanstvo društveno djelovalo kada bi svakome na izbor bilo prepušteno djelovati što i koliko želi. Cinični liberalni utilitaristički um uvijek će reći da u takvom sustavu nitko ništa neće raditi

Autorica predstavljanjem aspekata strategije uništenja solidarnosti među radnicima, poput konstantne prijetnje otkazom zbog ugovora na određeno, teške zaposlivosti, mogućnosti prelaska kapitala iz centra na periferiju, deblja argument da je ekonomski prihvatljivija opcija potiskivanje izvora traume i pronalazak problema u nečem drugom. Posebnu pažnju posvećuje terminu uhljeb koji može označavati koruptivnim vezama namještene radnike, ali i sve radnike u javnom sektoru, pa se guranjem tog pojma u javnost stvara animozitet između radnika privatnog i javnog sektora. Peović ističe da ugovori na neodređeno radnika u javnom sektoru potiču ekonomiju jer kreditno sposobni radnici više troše, a da termini poput uhljeba ne koriste onima koji žele stabilnu kapitalističku ekonomiju već specifično poslodavcima koji žele imati veću pregovaračku moć spram radničke klase. Istovremeno, novi sektori poput platformskih uveli su oblike prekarnog rada gdje radnici uopće ne poznaju svoje kolege i lakše im se nameće ideja da su oni sami poduzetnici, što ih navodi na potiskivanje socijalne traume i traganje za krivcem u prevelikim porezima i sličnim zahtjevima grupacija kao što je Glas poduzetnika.

Drugi dio knjige bavi se tehnologijom koja je u kapitalizmu kao privatno vlasništvo suprotstavljena radnicima koji su primorani boriti se s njom na tržištu rada, pogotovo u suvremeno doba automatizacije, a koja bi u društvenom vlasništvu predstavljala oslobođenje radnika od rada. Vodeći se suvremenim marksističkim ekonomistima Paulom Cockshottom i Allinom Cottrellom, ali i samim Marxom, Peović predstavlja zbiljsku mogućnost prelaska u demokratski socijalizam 21. stoljeća putem tehnologije.

Cockshott i Cottrell smatra kako socijalističke alternative 21. stoljeća moraju slijediti Marxovu Kritiku Gotskog programa, gdje on predstavlja tri stupnja tranzicije u komunizam. Prvi je kapitalizam, drugi je ukidanje roba, novca, privatnog vlasništva i uspostavljanje plaćanja radnim vaučerima prema obavljanom poslu, a treći je krajnji stupanj komunizma koji omogućava da svi stječu prema potrebama: “Od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama”.

Autori napominju da je veliki problem real postojećih socijalizama bio upravo zadržavanje novca, odnosno monetarna ekonomija koja se bazirala na natjecanju s američkom industrijom, a ne na promjeni društvenih odnosa. Dakle, nije dosegnut čak ni taj drugi stupanj komunizma te se radilo o državnom upravljanju kapitalizmom. Cockshott smatra da drugi stupanj tada nije ni bio moguć jer nije postojala tehnologija za demokratski socijalizam te je o ekonomskim pitanjima morala odlučivati partija. Danas ta mogućnost postoji jer internet omogućava kibernetičko planiranje ekonomije u realnom vremenu, odnosno ljudi mogu naprosto putem interneta napisati što im je potrebno, što znači da tržište kao glavni mehanizam za reguliranje potrebama postaje izlišno, a super-računala mogu izračunati nadnicu po odrađenom radnom vremenu, što ide u prilog radnoj teoriji vrijednosti.

Peović ističe kako Cockshottovo rješenje dovodi do drugog stupnja komunizma, ali treći još ostaje pod upitnikom. Međutim, demokratski socijalizam 21. stoljeća gdje će radnici upravljati društvenim vlasništvom, a ne partija, zvuči kao dobar početak.

Budući da će razvitak tehnologije u društvenom vlasništvu ići u smjeru smanjenja potrebne količine rada za zadovoljenje osnovnih potreba, radnici će biti oslobođeni od stresa i niza nezdravih navika i bolesti vezanih uz njega koji uvijek iznova stvara nove potrebe. Uništenje marketinga, za čovječanstvo najnepotrebnijeg, a za kapital jednog od najvažnijih sektora, kojem je modus operandi umjetno stvaranje potreba radi akumulacije i gaženja konkurencije, dodatno će lišiti ljude suvišnih potreba. Ukidanjem kapitalom uvjetovanih postvarenih međuljudskih odnosa, obilježenih iskorištavanjem, uspoređivanjem i natjecanjem, a u kontekstu Peović potiskivanjem vlastitih trauma, za pretpostaviti je da će solidarnost, kao želja svakog čovjeka kao društvenog bića, početi cvjetati. U tom kontekstu, treći stadij komunizma prestaje biti ekonomski i postaje humanistički projekt. Ne postoji izračun koliko bi čovječanstvo društveno djelovalo kada bi svakome na izbor bilo prepušteno djelovati što i koliko želi. Cinični liberalni utilitaristički um uvijek će reći da u takvom sustavu nitko ništa neće raditi, a humanistički da je takozvana lijenost često plod otuđenja i odbijanje sudjelovanja u postvarenom društvu i njegovim radnim odnosima. Marx zato ne ulazi u rasprave o komunističkom društvu i utopiji, nego se zadržava na znanstvenoj kritici političke ekonomije. Ipak, vizija društva gdje je ukinut rad, puno govori o našem shvaćanju čovjeka.

ljevica marksizam politologija prekarni rad proletarijat socijalizam teorija društva
Share. Facebook Twitter WhatsApp Email
Fran Radonić Mayr
  • Tumblr

Povezani članci

Sanja Kovačević2. svibnja 2023.

Industrija seksa i patrijarhat

Marin Jurjević27. travnja 2023.

Gianni Minà (1938. – 2023.)

Ivan Slijepčević29. studenoga 2022.

Spektar svijeta koji može biti slobodan

Kevin Rudd14. studenoga 2022.

Povratak crvene Kine

Laszlo Bruszt, Michal Matlak - RevDem28. listopada 2022.

Veliki diktatori

Chantal Mouffe13. listopada 2022.

Mi i oni

  • Posljednje
  • Popularno

Kultura u Brezovici ide dalje, pridružite se!

28. rujna 2023.

Osijek: Extinction Rebellion blokirao ulaz na Međunarodni skup o prirodnom plinu

28. rujna 2023.

Priziv savjesti i visoke cijene ženama otežavaju pristup pobačaju

28. rujna 2023.

Svodnici rata

28. rujna 2023.

Razmišljanje o tekstilnom otpadu

27. rujna 2023.

Kultura u Brezovici ide dalje, pridružite se!

28. rujna 2023.

Ranjive na vidjelo!

1. rujna 2020.

Crno-bijeli svijet

15. rujna 2020.

Where does the time go? Time and temporality in a pandemic

16. rujna 2020.

Sjedinjene banana-države

28. listopada 2020.
Posljednje vijesti

Kultura u Brezovici ide dalje, pridružite se!

28. rujna 2023.

Osijek: Extinction Rebellion blokirao ulaz na Međunarodni skup o prirodnom plinu

28. rujna 2023.

Priziv savjesti i visoke cijene ženama otežavaju pristup pobačaju

28. rujna 2023.

Na okruglom stolu raspravljena Gongova inicijativa za snižavanje granice za glasanje na 16 godina

26. rujna 2023.

“Otok za 5R!” educira djecu o otpadu na pet otoka

26. rujna 2023.

Meloni iskazuje nervozu prema Berlinu zbog financiranja rada humanitarnih organizacija

26. rujna 2023.

Participacija građana u lokalnom (samo)upravljanju: Rijeka dobiva vijeće građana

25. rujna 2023.

Prijatelji životinja pitaju studente o uvođenju veganskih opcija u studentske menze

24. rujna 2023.

XR Zagreb: “Suprostavimo se klimatskom kriminalu!”

23. rujna 2023.

Zelena akcija: Želimo gradove za ljude, a ne ispušne plinove automobila!

22. rujna 2023.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
E-mail: redakcija@h-alter.org
Tel: 01/ 492 15 46

Facebook Twitter
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

Pretplati se na newsletter

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
  • BozooArt

Unesi pojam i pritisni Enter za pretragu ili pritisni ESC za odustajanje.